Galba

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Galba
Car Rimskog carstva
Vladavina9. juni 68 – 15. januar 69.
PrethodnikNeron
NasljednikOton
SupružnikEmilija Lepida
Rođenje24. decembar 3. p. n. e.
Teracina, Rimsko carstvo
Smrt15. januar 69 (u 71. godini)
Rim, Rimsko carstvo

Galba (Servije Sulpicije Galba Cezar August; 24. decembar 3. p. n. e – 15. januar 69) bio je rimski car od 68. do 69. godine. Tokom pobune Julija Vindeksa bio je guverner Hispanije. Bio je prvi car tokom Godine četiri cara i posljednji car koji je rođen u prvom stoljeću prije nove ere.

Porijeklo i uspon do vlasti[uredi | uredi izvor]

Galba je bio rođen blizu Teracine. Porijeklom je bio iz plemenite i bogate porodice, ali ni porijeklom ni bračnim vezama nije bio povezan sa dinastijom Julijevaca-Klaudijevaca. Prema Tacitu i Svetoniju, i Avgust i Tiberije predvideli su da će Galba jednoga dana postati car (Tacit, Annales, VI, 20; Svetonije, Galba, 4).

Galba je postao pretor 20. godine, a nešto kasnije, 33. godine, konzul. Poslije toga upravljao je provicnijama Galijom, Germanijom, Afrikom i Hispanijom. Nakon Kaliguline smrti, odbio je poziv svojih prijatelja da se proglasi carem i lojalno je služio pod Klaudijem. Tokom početka Neronove vladavine živio je povučeno, sve dok mu car 61. godine nije povjerio na upravu provinciju Tarakonsku Španiju.

U proljeće 68. godine, Galba je saznao da ga je Neron osudio na smrt. Gotovo istovremeno je čuo za ustanak Julija Vindeksa u Galiji. Prvo je pomislio da kao i Julije Vindeks podigne ustanak, ali je od toga odustao, čim su stigle vijesti o njegovoj smrti. Zatim je do Galbe stigla vijest da se Nimfidije Sabin, perfekt pretorijanske garde, izjasnio u njegovu korist. Odmah poslije Neronove smrti, Galba je uzeo titulu cezara i krenuo sa vojskom prema Rimu.

Kada se Galba u oktobru 68. godine približio Rimu, izbili su nemiri među vojnicima; neki vojnici su bili tom prilikom ubijeni.

Vlast i smrt[uredi | uredi izvor]

Osnovna briga Galbina tokom njegove kratke vladavine bila je da se obnove državne finansije. Preduzeo je nepopularne mjere: odbio je da isplati pretorijancima nagradu obećanu u njegovo ime. Galba nije podnosio ideju da vojnike treba podmićivati da bi se obezbijedila njihova lojalnost. Dalje, mrzio je pompezni carski nastup. Dana 1. 1. 69. dvije legije u Gornjoj Germaniji odbile su da se zakunu na vjernost Galbi, tražeći da se izabere novi car. Sljedećeg dana vojnici Donje Germanije su se pridružili pobuni i proglasili su za cara upravnika te provincije Vitelija. Galba ipak nije našao pravo rješenje za ovu krizu: usvojio je Lucija Kalpurnija Pizona, ali nije uspio da odobrovolji vojsku.

Pizonovo usvajanje je izazvalo pobunu Otona, upravnika Luzitanije i jednog od Galbinih ranijih pristalica koji je sada bio razočaran što je zaboravljen. Pretorijanci su stali na stranu Otona. Galba je pokušao da suzbije pobune, ali su ga vojnici u centru Rima presreli i ubili. Tacit primjećuje da bi za Galbu svi rekli da je zaslužio da bude car, samo da nije postao car. ("omnium consensu capax imperii nisi imperasset").

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Pomoćni materijal[uredi | uredi izvor]