Hronobiologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled (koji uključuje i neke fiziološke pokazatelje) cirkadijalnog ritma ("biološki sat")

Hronobiologija χρόνος – hronos = put + biologija) je biološka nauka koja ispituje periodične (ciklične) pojave u živim organizmima i njihovo prilagođavanje sunčevim - i mjesečevim ritmovima. Ovi ciklusi su poznati kao biološki ritmovi. Povezani termini suhronomika i hronom, koji se koriste u nekim slučajevima da opišu bilo molekularne mehanizme koji su uključeni u hronobiološke fenomene ili više kvantitativne aspekte hronobiologije, naročito kada je potrebno poređenje ciklusa između organizama.[1][2]

Hronobiološka istraživanja uključuju, ali nisu ograničeni na komparativnu anatomiju, fiziologiju, genetiku, molekularnu biologoju i ponašanje organizama u okviru smjene bioloških ritmova mehanike. Ostali aspekti osobito uključuju razviće, razmnožavanje, ekologiju i evoluciju.

Opis[uredi | uredi izvor]

Varijacije vremena i trajanje biološke aktivnosti u živim organizmima javlja se za mnoge bitne biološke procese. Javljaju se: (a) kod životinja (ishrana, spavanje, parenje, hibernacija, migracije, ćelijska regeneracija, itd), (b) kod biljaka (pokreti lista, fotosintetskim reakcijama, itd), a (c) u mikrobnih organizama kao kao i gljiva i protozoa. Čak postoje i u bakterija, posebno među cijanobakterijama (plavo-zelene alge). Najvažniji ritam u hronobiologiji je cirkadijalni ritam, a otprilike 24-satni ciklus fizioloških procesa pokazuje promjene u svim ovim organizmima. Termin cirkadijalni dolazi iz latinske riječi circa = oko + dies = dan, što zbirno znači oko jedan dan. To je regulirano cirkadijalnim satovima.

Cirkadijalni ritam se zatim može svesti na u rutinu ciklusa u toku 24 sata dnevno:

Dok se cirkadijalni ritmovi definiraju kao endogeno regulirani, drugi biološki ciklusi mogu zavisiti od egzogenih signala. U nekim slučajevima, multi-trofički sistemi mogu iimati ritmove vođene cirkadijalnim promjenama jednog od članova (koji mogu također biti pod uticajem podešavajućih vanjskih faktora). Endogeni ciklusi biljaka mogu biti regulirani aktivnošću bakterija, koje kontroliraju dostupnost biljaka komponenti za fotosintezu.

Mnogi druge važni ciklusi su također proučavani, uključujući:

Plimni ritmovi, obično se odnosi na život u u moru, koje prati oko 12,4 sata za prelaske iz visoke do niske plime i nazad.

U okviru svakog ciklusa, vremenski period u kojem je proces aktivnije se zove akrofaza. Kada je postupak manje aktivan, ciklus je u batifazi ili prolazna (kroz) faza. U trenutku najviše aktivnosti je vrh ili maksimum; najniža tačka je nadir. Raspon između faza najniže aktivnosti je amplituda.[3][4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ DeCoursey P. J., Dunlap J. C., Loros J. J. (2003): Chronobiology . Sinauer Associates Inc, ISBN 978-0-87893-149-1.
  2. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  3. ^ Refinetti R. (2006): Circadian Physiology. CRC Press/Taylor & Francis Group, ISBN 0-8493-2233-2.
  4. ^ Lay summary

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]