Ibn Arebi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ibn Arabi
Rođenje26. juli 1165.
Smrt16. novembar 1240.
PokretSufizam
ReligijaIslam
Veb-sajtibnarabisociety.org

Ibn Arabi (26. juli 1165 – 16. novembar 1240) bio je arapski andaluzijski muslimanski učenjak, sufija, pjesnik i filozof, čija su djela postala vrlo utjecajna izvan muslimanskog svijeta. Od preko 800 djela koja su mu pripisana, 100 je sačuvano u izvornom rukopisu. Njegova kosmološka učenja postala su dominantan svjetonazor u mnogim dijelovima islamskog svijeta.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ebu Bekr Muhammed ibne-l-Arebi el-Hâtimī et-Tâī rođen je na jugu Španije u gradu Murciji 1165. godine u arapskoj porodici iz plemena Tâ'ī. U islamskom svijetu je poznat pod imenom Ibn Arebi, po tituli al-Shaykh al-Akbar (Doctor Maximus) i po nadimku Muhjuddin (Oživljač vjere).

Poslije prvih godina provedenih u Murciji, odlazi u Sevillu gdje je odrastao i stekao svoje prvo obrazovanje. U tom periodu se upoznao sa dvije žene: jedna je bila Jasmina od Maršena, a druga Fatima od Kordobe. One su mnogo uticale na njegovu životnu orijentaciju. U dvadesetim godina svoga života dosta je putovao, obilazeći gradove Andaluzije. U tom periodu susreo se u Kordobi sa filozofom Ibn Rušdom.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Ibn Arabi je iza sebe ostavio veliki broj djela. Njegova najpoznatija djela su:

  • Mekanska otkrovenja (Al-Futuhat al-Makkiyya)
  • Dragulji mudrosti (Fususu-l-hikem)
  • Stvaranje planetnih sfera (Inšau-d-devair)
  • Čarolija odanog sluge (Čarolija odanog slugeUqletul-mustevfiz)
  • Božanska upravljanja (Et-Tedbirat el-ilahijjetu)
  • Rasprava o povučenosti (Risalatu-l-halve)
  • Duhovne oporuke (El- Vesaja)
  • Tumač želja (Terdžuman el-ešvaq)
  • Dîvân

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ibrahim Kalin, Salim Ayduz The Oxford Encyclopedia of Philosophy, Science, and Technology in Islam

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]