Instinkt

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Instinktivno ponašanje otresanja vode iz mokrog krzna
Beba kožaste kornjače instinktivno bira put do otvorenog okeana

Instinkt ili urođene ponašanje je inerentna sklonost živih organizama prema određenom kompleksu ponašanja. Najjednostavniji primjer instinktivnog ponašanja je obrazac fiksne akcije, u kojoj je vrlo kratki do srednje dug slijed radnji, bez varijacija, koje se obavljaju kao odgovor na jasno definirane stimulanse. Bilo koje ponašanje je instinktivno ako se obavlja bez osnova prethodnog iskustva (koje je u vezi sa učenjem), odakle potiče izraz urođenih bioloških faktora. Mladi morske kornjače, tek izležene na plaži, automatski će se kretati prema okeanu. kengur penje se u torbicu svoje majke na kojoj se rodio. Pčele komuniciraju plesom u pravcu izvora hrane bez formalne instrukcije. Ostali primjeri uključuju životinjske borbe, ponašanje udvaranja, interne funkcije bijega, gradnju gnijezda.[1][2][3][4]

Instinkti su urođeni složeni obrasci ponašanja mladunaca, koji postoje u većini pripadnika vrste, a treba ih razlikovati od refleksa, koji su jednostavni odgovori organizma na određeni podsticaj, kao što su kontrakcije zjenica u odgovoru na jaku svetlost ili grčevito kretanje potkoljenice kada se udari tetiva koljena. Odsustvo voljnog kapaciteta ne smije se miješati sa nemogućnosti mijenjanja fiksnog obrasca akcije. Naprimjer, ljudi mogu biti u mogućnosti da modificiraju obrazac stimulirane fiksne akcije po svjesnom prepoznavanju momenta aktiviranja i jednostavno prestati da to rade, a životinje bez dovoljno jakog voljnoog kapacitet možda neće biti u mogućnosti da se odvoje od fiksnog obrasca djelovanja, koji je jednom aktiviran.[5] Uloga nagona u određivanju ponašanja životinja varira od vrste do vrste. Što je složeniji nervni sistem životinje, to je veća uloga moždane kore i socijalnog učenja, a instinkti igraju manju ulogu. Poređenje između krokodila i slona ilustrira kako sisarI, naprimjer, u velikoj meri zavise od socijalnog učenja. Lavice i čimpanze koje su odrastale u zoološkim vrtovima daleko od mjesta rođenja majke najčešće odbijaju svoje potomstvo, jer nisu naučile vještine materinstva. To nije slučaj sa jednostavnijim vrstama kao što su kod gmizavaca.[6]

U svakodnevnom govoru, riječ instinkt se često koristi da se odnosi na intuiciju ili čak vidovitost.

Historija[uredi | uredi izvor]

Primitivni refleksi

Biologija[uredi | uredi izvor]

Jean Henri Fabre, entomolog, smatra da je instinktivno svako ponašanje za čije obavljanje nije potrebna spoznaja ili svest. Fabreova inspiracija bila je njegova intenzivna studija insekata, čije su ponašanje neki pogrešno smatrali fiksnim i nisu oblik uticaja na životnu sredinu.[7] Instinkt kao koncept je pao u nemilost u 1920., sa rastom biheviorizma, mislioci kao što je B. F. Skinner, smatrali da je najznačajniji ponašanje ono koje je naučeno. Uvjerenja, kao što je Fabreovo, da je većina ponašanja jednostavno refleksivna, također se pokazao kao previše pojednostavljeno objašnjenje složenih emocijskih i socijalnih ponašanja ljudskih bića.[6]

Interes za urođenoo ponašanja ponovo je porastao u 1950-im, s Konradom Lorenzom i Nikolaasom Tinbergenom, koji su napravili razliku između instinkta i naučenog ponašanja. Moderno razumijevanje instinktivnog ponašanje kod životinja mnogo duguje njihovom radu. Naprimjer, postoji osjetljiv period za ptice u kojem je uči identitet majke. Konrad Lorenz je imao slavni primjer imprinting guske na čizme. Nakon toga je guska pratika sve one koji su imali čizme.

Psihologija[uredi | uredi izvor]

Izraz "instinkt" u psihologiji je prvi put upotrebljen u 1870., prema Wilhelmu Wundtu. Po završetku 19. stoljeća, većina ponavljajućih ponašanja se smatra instinktivnim. U istraživanju literature u to vrijeme, jedan istraživač je opisivao 4.000 ljudskih "instinkata", primjenjujći ovu oznaku na svako ponašanje koje se ponavlja. Kak je istraživanje postalo rigoroznije i sa bolje definiranim uvjetima, instinct, kao objašnjenje za ljudsko ponašanje postao je manje uobičajen. Na konferenciji 1960. godine, kada je Frank Beach, pionir u komparativnoj psihologiji, a prisustvovali su autoriteti na tom polju, termin ograničio. Tokom 1960-ih i 1970-ih, udžbenici i dalje sadrži neke rasprave nagona u odnosu na ljudsko ponašanje. Do 2000. godine, pregled 12 najboljih udžbenika uvoda u psihologiju otkrio samo jednu referencu za instinkte, i to je bilo u vezi sa uputama Sigmunda Freuda. U tom smislu, čini se da su instinkti postali suvišni u pokušaju da shvati ljudsko psihološko ponašanje.

Psiholog Abraham Maslow je tvrdio da ljudi više nemaju instinkte, jer imaju mogućnost da ih nadjačaju u određenim situacijama. On je smatrao da ono što se zove instinkt često se neprecizno definira.

Knjiga Instinct (1961.) uspostavila niz kriterija koji razlikuju instinktivno od drugih obrazaca ponašanja. Da bi se smatrati nagonskim, ponašanje mora biti:

  • a) automatsko,
  • b) neodoljivo,
  • c) ispoljeno u nekom trenutku u razvoja,
  • d) izazvano nekimm događajem u okolišu,
  • e) prisutno kod svakog pripadnika vrste,
  • f ) nemodificirajuće
  • g) bez potrebe uvježbavanja (iako organizam može profitirati iz iskustva i do tog stupnja ponašanje je moguće modificirati).[8]

U klasičnmoj piblikaciji iz 1972.,[9] psiholog Richard Herrnstein odbacuje Fabreovo mišljenja o instinktu (vidi u odjeljku o biologiji).

Nauke o ponašanju[uredi | uredi izvor]

U knjizi „Informacijsko ponašanje: Evolucijski instinkt Information behavior: An Evolutionary Instinct (2010.), Amanda Spink primjećuje da se "trenutno u nauci o ponašanju instinkt općenito shvata kao urođeni dio ponašanja koje se razvija bez ikakvog vježbanja ili obrazovanja u ljudi". Ona tvrdi da je stav da informacijsko ponašanje koje ima instinktivnu osnova temelji se na najnovijim razmišljanjima o ljudskom ponašanju. Nadalje, navodi da su "ponašanja kao što su kooperacija, seksualno ponašanje, odgoj djece i estetika 'razvila iz psiholoških mehanizamq nq instinktivnoj osnovi. Spink dodaje da Steven Pinker slično tvrdi da je učenje jezika kod ljudi instinktivno, u svojoj knjizi „Instinkt jezika“ (The Language Instinct), 1994.).

Refleksi[uredi | uredi izvor]

Primjeri ponašanja koja ne zahtijevaju svijest uključuju mnoge reflekse. Podstticaj u refleksu ne zahtijevaa moždanu aktivnost, ali umjesto toga može se javiti u kičmenoj moždini, a kao poruku da se onda prenosi natrag kroz tijelo, slijedeći put pod nazivom refleksni luk. Refleksi su slični fiksnim obrazacima djelovanja i u većini refleksi zadovoljavaju kriterije za FAP. Međutim, obrazac fiksne aktivnosti može se obraditi u mozgu, kao što je kod mužjaka gregoraca, instinktivna agresija prema svemu crvenom za vrijemeparenja. Primjeri nagonske ponašanja kod ljudi su mnogi od primitivnih refleksa, kao što JE sisanje, ponašanje koja su prisutne u sisara. U pacova je uočeno je da se urođeni odgovori odnose na određene hemikalije, a ove hemikalije otkrivaju dva organa koji se nalazi u nosu: Jakobsonov organ (VNO) i glavni mirisni epitel.[10]

Sazrijevanje[uredi | uredi izvor]

Pojava nekih instinktivnih ponašanja zavisi od procesa sazrevanja. Naprimjer, obično se kaže da ptice "uče" da lete. Međutim, mlade ptice koje su eksperimentalno uzgajane u uređajima koji ih sprečavaju u pokretanju krila sve dok nisu stigle do dobi u kojoj njihova jata lete. Ove ptice je odmah odletjele i normalno kada su puštene, pokazujući da je njihov napredak rezultat neuromišićnog sazrijevanja i da nije istina da uče.[11]

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Primer instinkta je utiskivanje ili imprinting (uštampavanje). To je kompleksan odgovor koji uključuje vizualne, auditivne i mirisne signale u okruženju okolnih organizma. U nekim slučajevima, imprinting se veže za potomke roditelja, što je reprodukcijska korist za opstanak.[12] Ako potomstvo ima vezanost za roditelja, to je veća vjerovatnoća da ostanu u blizini pod roditeljskom zaštitom. Vezasnom potomstvu su veće šanse da uče iz roditeljskih figura kada je interakcija bliska. Reprodukcijske prednosti su pokretačka snaga na kojoj počiva prirodno odabiranje.

Životno okruženje je važan faktor u tome kako urođeno ponašanje evoluira. Hipoteza Michaela McCollougha, pozitivnog psihologa, objašnjava da okruženje igra ključnu ulogu u ljudskom ponašanju, kao što su oprost i osveta. Ova hipoteza teoretizira da se raznim društvenim sredinama rasprostranjen isti povod koji izazva ili oprost ili osvetu. McColloughova teorija se odnosi i na njegovo viđenje o teoriji igara.[13] U strategiji milo za drago, saradnja i osvete se mogu porediti sa oprostom i osvetom. Izbor između dva rješenja može biti koristan ili štetan, ovisno o tome šta partnerski organizam bira. Iako ovaj psihološki primjer teorije igara nema snagu kao direktno mjerljivi rezultati, to daje zanimljivu teoriju jedinstvenih misli. Sa više biološkog stanovišta, limbni sistem je glavni kontrolni prostor za odgovor na određene stimulanse, koji uključuje različite instinktivno ponašanje. Limbni sistem obrađuje vanjske stimulanse koji se odnose na emocije, društvene aktivnosti i motivaciju, koji propagiraju odgovor u ponašanju. Neka ponašanja uključuju majčinsku brigu, agresiju, odbranu i društvenu hijerarhiju. Ova ponašanja su pod uticajem senzornih informacija: vida, zvuka, dodira i mirisa.

Unutar kola u limbičkom sistemu, postoje različita mjesta na kojima je moglo uticati na evoluciju ili se može odvijati u budućnosti.[14] Naprimjer, mnogi glodari imaju receptore u vomerskonosnom organu koji su izričito namijenjeni za stimulanse predatora, a koji se posebno odnose na pojedine vrste glodara. Prijem predatorskog stimulansa obično se stvara odgovor odbrane ili straha. Parenje kod pacova slijedi sličan mehanizam. Vomeronazalni organ i glavni mirisni epitel, koji se zajedno zovu mirisni sistem, otkrivaju feromone suprotnog spola. Ovi signali se šalju na medijalni dio amigdalea, koji raspršuje signal na različite dijelove mozga. Putevi koji su uključeni u urođeno kolo su izuzetno specijalizirani i specifični. U ovaj složen proces su uključeni razni organi i senzorni receptori. .[14]

Instinkt je fenomen koji se može istražiti iz mnoštva uglova, kao što su genetika, limbni sistem, nervni putevi i okoliš. Postoje nivoi instinkta po molekulskim grupama jedinki koji se mogu dobro proučavati. Izuzetno specijalizovani sistema su evoluirali da stvore jedinke koji pokazuju ponašanje bez učenja. Urođeno ponašanje je važan i zanimljiv aspekt biološkog svijeta, sa kojim ljudi dolaze u svakodnervni kontakt.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  5. ^ Lorenz, Konrad (1977). Behind the Mirror: A Search for a Natural History of Human Knowledge. New York: Harcourt Brace Jovanovich. ISBN 0-15-111699-7.
  6. ^ a b Hadžiselimović R., Maslić E. (1999). Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo. ISBN 9958-21-091-6.
  7. ^ Raffles, Hugh (2010). Insectopedia. New York: Pantheon Books. ISBN 978-0-375-42386-4.
  8. ^ Mandal, F. B. (2010). Textbook of Animal Behaviour. PHI Learning. str. 47. ISBN 978-81-203-4035-0.
  9. ^ Harrnstein, R. J. (1972). "Nature as Nurture: Behaviorism and the Instinct Doctrine". Behaviorism. 1 (1): 23–52. JSTOR 27758791.
  10. ^ Sokolowski, Katie (2012). "Wired for behaviors: from development to function of innate limbic system circuitry". Frontiers in molecular neuroscience (1662-5099), 5, p. 55.
  11. ^ Campbell, Neil A.; Reece, Jane B. (2002). Biology (6th izd.). San Francisco: Addison Wesley. ISBN 0-201-75054-6.
  12. ^ Jaynes, Julian. 1957. Imprinting: The interaction of learned and innate behavior: II. The critical period. Journal of comparative & physiological psychology 0021-50 (1), p. 6. Kim, Young-Joon. 2006. A Command Chemical Triggers an Innate Behavior by Sequential Activation of Multiple Peptidergic Ensembles. Current biology 096016 (14), p. 1395.
  13. ^ McCullough, Michael. 2010. Beyond revenge: the evolution of the forgiveness instinct. The Journal of Positive Psychology. p. 97-100.
  14. ^ a b Sokolowski, Katie 2012. Wired for behaviors: from development to function of innate limbic system circuitry. Frontiers in molecular neuroscience 1662, p. 55.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Instinkt&oldid=3142082"