Jane Austen

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jane Austen
Rođenje (1775-12-16) 16. decembar 1775.
Steventon, Engleska
Smrt18. juli 1817(1817-07-18) (41 godina)
Winchester, Engleska

Jane Austen (Steventon, 16. decembar 1775. - Winchester, 18. juli 1817.), bila je britanska književnica poznata prvenstveno po svojih šest velikih romana, koji tumače, kritikuju i komentarišu britansko vlastelinstvo s kraja 18. vijeka. Njeni romani se nadovezuju na baštinu prosvjetiteljskih pisaca 18. vijeka, premda stvara u vrijeme kad u engleskoj književnosti romantičarske težnje sve više preuzimaju maha. U romanima prikazuje porodični život imućnijih slojeva engleske pokrajine, ali tom ograničenom svijetu pristupa s građanskom samosviješću i neobično razvijenim darom zapažanja. Fabulu svojih djela ona zapleće oko raznih neprilika, koje mladi ljudi proživljavaju prije nego stupe u brak. Takva radnja odvija se u spokojnoj ladanjskoj sredini koju Jane Austen oživljava humorom i veoma plastično ocrtanim likovima. Dovršila je šest romana, a svi su podjednako značajni. Ipak, najpoznatiji je Ponos i predrasude (engl. Pride and Prejudice, 1813), zasnovan na nizu opreka, koje proizilaze iz gordosti budućeg mladoženje i predrasuda buduće mlade. Društveno-klasni i psihološki konflikti rješavaju se ovdje humorom. Veoma je zanimljiv roman Opatija Northanger (engl. Northanger Abbey, 1818), u kojem se Jane Austen satirički odnosi prema fantastično-tajanstvenim sadržajima savremenih romana užasa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Biografski izvori[uredi | uredi izvor]

Oskudni biografski podaci o Austen potiču iz njenih nekoliko sačuvanih pisama u kojima su članovi njene porodice pisali o njoj.[1] Preživjelo je i objavljeno samo oko 160 od otprilike 3.000 pisama koje je Austen napisala. Cassandra Austen uništila je većinu pisama koje je dobila od svoje sestre, spalivši ih ili ih na drugi način uništivši. Željela je osigurati da "mlađe nećakinje ne pročitaju nijedan Janeine ponekad kisele ili iskrene komentare o komšijama ili članovima porodice".[2] U interesu zaštite ugleda od Janeine sklonosti poštenju i iskrenosti, Cassandra je izostavila detalje o bolestima, nesreći i svemu što je smatrala neugodnim.[3] Važni detalji o porodici Austen bili su izostavljeni s namjerom, kao što je bilo kakvo spominjanje Austenovog brata Georgea, čiji su nedijagnosticirani razvojni izazovi doveli do toga da ga porodica pošalje od kuće; dva brata su u ranoj mladosti poslana u mornaricu; ili bogata tetka Leigh-Perrot, uhapšena i suđena pod optužbom za krađu.[4]

Prva Austenina biografija bila je "Biografska obavijest" Henryja Thomasa Austena iz 1818. godine. Pojavio se u posthumnom izdanju Northanger Abbey, i uključivao je izvode iz dva pisma, protivno željama drugih članova porodice. Detalji o Austeninom životu i dalje su izostavljani ili uljepšavani u Memoarima Jane Austen, napisanim od strane njenog nećaka i objavljenim 1869., te u biografiji Williama i Richarda Arthura Austen-Leigha Jane Austen: Njen život i pisma, objavljenoj 1913., a sve su uključivale dodatna pisma.[5] Janeina porodica i rođaci izgradili su legendu o "dobroj tihoj tetki Jene", prikazujući je kao ženu u srećnoj porodičnoj situaciji, čija je porodica bila oslonac njenog života. Moderni biografi uključuju detalje izrezane iz pisama i porodičnih biografija, ali biograf Jan Fergus piše da je izazov zadržati ravnotežu pogleda, a ne predstaviti je kao osobu koja čami u periodima duboke nesreće kao "ogorčenu, razočaranu ženu zarobljenu u potpuno neugodnoj porodici ".[1]

Život[uredi | uredi izvor]

Jane Austen rođena je 16. decembra 1775. godine u Steventonu, kao kći Georgea (1731-1805) i Cassandre Austen (rođena Leigh, 1739-1827), u kojem je provela veći dio života. Imala je šestero braće, a sa starijom sestrom Cassandrom bila je naročito bliska. Jane se, kao ni Cassandra, nikad nije udavala. Jedini portret Jane Austen loše je obojena skica koju je navodno njena sestra Cassandra nacrtala, a nalazi se u Londonu. Njena braća, Francis i Charles, pristupila su mornarici i postala admirali. Osnovno obrazovanje Jane je dobila 1783. godine - prvo na Oxfordskom univerzitetu pa u Southamptonu. Od 1785. do 1786. polazila je Školu za djevojke u Readingu. Stekla je šire obrazovanje od tada uobičajenog za djevojke te se već rano posvetila pisanju, a prva priča objavljena joj je već 1789.

"Koliba" u kojoj je Jane Austen provela zadnjih 8 godina života (danas je muzej)
Porodični grb Austenovih

Janein život bio je relativno dosadan, bez posebno značajnih događaja. Godine 1801. njena porodica se preselila u Bath, koji postaje pozornicom za brojna dalja književna djela (iako je sama Jane, naročito u liku junakinje Anne Elliot "ustrajala u nenaklonosti prema Bathu"). Iduće godine, 1802., Jane je dobila bračnu ponudu od šest godina mlađeg, bogatog, ali "krupnog i nezgrapnog" čovjeka pod imenom Harris Bigg-Wither. Takav brak oslobodio bi je finansijske ovisnosti i oslanjanja na vlastitu porodicu. Pod uticajem takvih okolnosti Jane isprva pristaje, ali već idući dan se predomišlja i odbija brak iz računa. Bilo je sasvim izvjesno da ga nije voljela. Nakon očeve smrti 1805., Jane, njena sestra i majka preselile su se u Southampton s bratom Francisom i njegovom porodicom. Tamo su živjeli četiri godine, a potom se sele u Chawton, gdje je brat Edward posjedovao imanje i kolibu. Ta je kuća danas otvorena za javnost.

Jane nastavlja miran život sa svojom porodicom. Godine 1816. počinju njeni zdravstveni problemi. Danas se pretpostavlja da je bolovala od Addisonove bolesti, čiji uzrok tada nije bio poznat. U bolesti su se stalno izmjenjivala dobra i loša razdoblja, međutim 1817. godine stanje joj se ozbiljno pogoršalo i tada je otputovala u Winchester. Tu je umrla dva mjeseca poslije, 18. jula 1817., a pokopana je u tamošnjoj katedrali.

Rani rukopisi (1796–1798)[uredi | uredi izvor]

Nakon što je završila Lady Susan, Austen je započela svoj prvi roman u punoj dužini Elinor i Marianne. Njena sestra se kasnije govorila da je on bio pročitan porodici "prije 1796. godine" i ispričan kroz niz pisama. Bez preživjelih originalnih rukopisa, ne postoji način da se zna koliko je originalnog nacrta preživjelo u romanu objavljenom anonimno 1811. kao Razum i osjećajnost.[6]

Austen je započela drugi roman, Prvi utisci (kasnije objavljen kao Ponos i predrasude), 1796. Dovršila je početni nacrt u avgustu 1797, sa 21 godine; kao i kod svih njenih romana, Austen je čitala to djelo naglas svojoj porodici dok je radila na njemu i ono je postalo „zvanično omiljeno“.[7] Tada je njen otac prvi pokušao da objavi jedan od njenih romana. U novembru 1797. George Austen pisao je Thomasu Cadellu, etabliranom izdavaču u Londonu, da ga pita da li bi razmotrio objavljivanje romana Prvi utisci. Cadell je vratio pismo g. Austena, označivši ga "Odbijeno povratom pošte". Austen možda nikada nije znala za ovaj očev pokušaj.[8] Nakon završetka romana Prvi utisci, Austen se vraća Elinor i Marianne i od novembra 1797. do sredine 1798. godine uveliko ga revidira; eliminisala je epistolarni format u korist naracije u trećem licu i proizvela nešto blisko djelu Ponos i predrasude.[9] Godine 1797. Austen je upoznala svoju rodicu (i buduću snahu), Elizu de Feuillide, francusku aristokratkinju čiji je prvi muž grof de Feuillide bio giljotiniran, zbog čega je pobjegla u Britaniju, gdje se udala za Henryja Austena.[10] ] Opis pogubljenja grofa de Feuillidea koji je ispričala njegova udovica ostavio je na Austen intenzivan odjrćsj užass od Francuske revolucije koji je trajao do kraja njenog života.[10]

Sredinom 1798. godine, nakon što je završila reviziju Elinor i Marianne, Austen je počela pisati treći roman s radnim naslovom Susan—kasnije Opatija Northanger—satira na popularni gotički roman.[11] Austen gas je završila godinu dana kasnije. Početkom 1803. Henry Austen je ponudio Suzan Benjaminu Crosbyju, londonskom izdavaču, koji je platio 10 funti za autorska prava. Crosby je obećao rano objavljivanje i otišao toliko daleko da je knjigu javno reklamirao kao „u štampi“, ali ništa osim toga nije poduzeo.[12] Rukopis je ostao u Crosbyjevim rukama, neobjavljen, sve dok Austen nije otkupila autorska prava od njega 1816. godine.[13]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

Kraća djela[uredi | uredi izvor]

Rani radovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Fergus (2005), 3–4
  2. ^ Le Faye (2005), 33
  3. ^ Nokes (1998), 1
  4. ^ Nokes (1998), 1–2; Fergus (2005), 3–4
  5. ^ Nokes (1998), 2–4; Fergus (2005), 3–4; Le Faye (2004), 279
  6. ^ Sutherland (2005), 16–18; LeFaye (2014), xviii; Tomalin (1997), 107, 120, 154, 208.
  7. ^ Le Faye (2004), 100, 114.
  8. ^ Le Faye (2004), 104; Sutherland (2005), 17, 21; quotations from Tomalin (1997), 120–122.
  9. ^ Le Faye (2014), xviii–xiv; Fergus (2005), 7; Sutherland (2005), 16–18, 21; Tomalin (1997), 120–121; Honan (1987), 122–124.
  10. ^ a b King, Noel "Jane Austen in France" Nineteenth-Century Fiction, Vol. 8, No. 1, June 1953 str. 2.
  11. ^ Litz (1965), str. 59–60.
  12. ^ Tomalin (1997), str. 182.
  13. ^ Le Faye (2014), xx–xxi, xxvi; Fergus (2005), 8–9; Sutherland (2005), 16, 18–19, 20–22; Tomalin (1997), 199, 254.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jane_Austen&oldid=3486722"