Kalcij-fluorid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kalcij fluorid
Općenito
Hemijski spojKalcij fluorid
Druga imenaFluorspar
Molekularna formulaCaF2
CAS registarski broj7789-75-5
Kratki opisbijeli kristal
Osobine1
Molarna masa78,07 g/mol
Agregatno stanječvrsto
Gustoća3,18 g/cm3
Tačka topljenja1402 °C
Tačka ključanja2497 °C
Rastvorljivostnerastvorljiv
Rizičnost
NFPA 704
0
0
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Kalcij fluorid je nerastvorljivi ionski spoj kalcija i fluora. Prirodno se može naći kao mineral fluorit (ili fluorspar). Služi kao najznačajniji izvor fluora.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Ovaj nerastvorljivi mineral ima kubičnu strukturu gdje su ioni kalcija koordinirani prema osam iona fluora dok je svaki ion fluora okružen sa četiri Ca2+ iona.[1]. Iako je čisti mineral bez boje, često poprima boju zbog raznih primjesa.

Reakcije[uredi | uredi izvor]

Između ostalih primjena, ovaj spoj služi i kao izvor fluorovodika HF, hemikalije koja se često upotrebljava u industriji. Fluor se oslobađa iz minerala dodavanjem koncentrirane sumporne kiseline:

CaF2(s) + H2SO4 (l) → CaSO4 (s) + 2 HF (g)

Dobiveni HF se konvertuje u fluor, fluorougljik i ostale materijale koje sadrže fluor. Po podacima iz 1990tih, godišnje se proizvede oko 5 miliona tona.[2]

Primjena[uredi | uredi izvor]

Kalcij fluorid se koristi kao materijal za staklo u područjima infracrvenog i ultraljubičastog dijela spektra, pošto je transparentan u područjima od 0,15 do 9 µm. Pošto je dosta intertan ovakva vrsta stakla se može upotrebljavati u hemijske svrhe. Prelama svjetlost u dva smijera. Prvobitni laseri 1960tih godina su radili na principu kalcij fluorida sa dodatkom uranija. Također se koristi i kao fluks za topljenje i tečno procesiranje željeza, čelika i njihovih proizvoda, pošto je njegova tačka topljenja blizu tačke topljenja željeza i njegove sposobnosti da rastvori okside. Kalcij fluorid je otrovan za ljude, mada je njegova otrovnost relativno bezopasna zbog nerastvorljivosti.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ G. L. Miessler and D. A. Tarr: Inorganic Chemistry 3.izd., Pearson/Prentice Hall, str. 208, 253, 285, ISBN 0-13-035471-6
  2. ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E.: Inorganic Chemistry, Academic Press, San Diego, 2001, ISBN 0-12-352651-5

Šablon:Spojevi fluora