Kamen iz Rosette

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kamen iz Rosette

Kamen iz Rosette, koji je omogućio dešifriranje pisma antičkog Egipta, otkriven je dana 15. jula 1799. pokraj gradića Rosette (danas Rashid), smještenog u delti Nila 40-tak milja od Aleksandrije.

Prilikom radova na rekonstrukciji stare tvrđave, koje su izvodili pripadnici Napoleonovog ekspedicionog korpusa (spremajući se za napad britanskih i osmanlijskih snaga) u tom području, kapetan Pierre Bouchard vidio je crnu bazaltnu ploču. Oštroumni francuski oficir zapazio je da ploča sadrži 3 sekcije, a svaka od njih je bila ispisana drugim pismom. On je brzo shvatio važnost svog otkrića i poslao je tu ploču u Kairo, gdje su bili učenjaci koje je Napoleon poveo sa svojom ekspedicijom. Oni su izradili prijepise tekstova koje su vidjeli na ploči i to je kasnije omogućilo prodiranje u tajne egipatskog pisma hijeroglifa. To je pismo mnogo stoljeća bilo tajna, mada se mnogo umova trudilo proniknuti u nju. Dvije godine kasnije, francuska vojska u Egiptu je poražena i predala se, a svi pronađeni antikviteti u posjedu Francuza (uključujući i kamen iz Rosette) morali su biti predani Britancima. Danas je originalni kamen iz Rosette u Britanskom muzeju u Londonu.

Važnost kamena[uredi | uredi izvor]

Sadržaj teksta na kamenu iz Rosette ima mali značaj, ali je kamen izuzetno važan jer je na vrhu ispisanih nekih 14 linija (redaka) hijeroglifa, u sredini su 32 linije demotskog pisma a na dnu 54 linije grčkog pisma. Premda su naučnici gotovo odmah po otkriću kamena preveli ispis na grčkom, ostalo nisu mogli razumjeti.

Dio kamena ispisan hijeroglifima

Međutim, godine 1808. briljantni mladi francuski naučnik i lingvist Jean-François Champollion (u dobi od 18 godina) započinje studirati natpise s kopije kamena iz Rosette i pismo antičkih Egipćana u naporu da dešifrira misteriozne hijeroglife. Dugo vremena nije bilo rezultata, a onda je daroviti momak pretpostavio da sva tri teksta (na tri različita pisma) govore o istom. Bila je to prava pomisao, a s obzirom da je grčki jezik bio dobro poznat, klupko se polahko počelo odmotavati. Četrnaest godina kasnije (1822) Champollion potvrđuje da su neki hijeroglifi bili fonogrami (fonetski ili zvučni), a drugi opet piktogrami (slikovni). Godine 1824. on objavljuje svoju poznatu knjigu egipatskih hijeroglifa, u kojoj je ustvrdio osnovne temelje kompleksnog sistema hijeroglifskog pisanja.

Bilo je to otkriće, da egipatsko hijeroglifsko pismo primjenjuje kombinacije ideograma i fonetskih znakova, koje je omogućilo proboj u prijevod tog pisma. Konačno, ta sposobnost otvorila je vrata spoznaje kompletne historije antičkog Egipta i rađanje nove naučne discipline, egiptologije.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]