Katolički kraljevi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ferdinand i Izabela

Katolički kraljevi (španski: Los Reyes Católicos) je zajednički naziv pod kojim se u historiji podrazumijeva vladavina kastiljske kraljice Izabele I i aragonskog kralja Ferdinanda II. Titulu "Katoličkih kraljeva" ovom kraljevskom paru, koji se vjenčao 1469. godine, dao je papa Aleksandar VI zbog njihovog učešća u protjerivanjima jevreja i muslimana sa Pirenejskog poluostrva. Katolički kraljevi koristili su moto "Tanto monta, monta tanto, Isabel como Fernando" (bosanski: "Koliko vrijedi jedno, toliko vrijedi drugo, Izabela kao Ferdinand").

Izabela je 1474. godine postala kraljica Kastilje kao Izabela I, a Ferdinand je tako iure uxoris postao kastiljski kralj kao Ferdinand V. Pet godina kasnije Ferdinand naslijeđuje svog oca, Ivana II i postaje aragonski kralj Ferdinand II. U tom se trenutku krune Aragona i Kastilje ujedinjuju i postavlja se temelj za kasniji nastanak kraljevine Španije, koja će konačno biti formirana pod vladavinom njihovog unuka, Karla I.

Zajednički cilj Katoličkih kraljeva bila je persekucija Semita i rekonkvista (preosvajanje) Granade. Nakon protjerivanja Jevreja i Maura uvedena je Inkvizicija, čiji je cilj bio proganjanje conversosa, odnosno Jevreja i muslimana koji su se pod pritiskom Inkvizicije obratili na katoličanstvo. Između 1480. i 1492. godine, u Kastilji i Aragoniji su zatvarane i spaljivane hiljade conversosa. Godine 1492. Jevrejima je dat rok od četiri mjeseca, nakon kojeg su se morali ili istinski obratiti, ili napustiti Španiju. Desetine hiljada Jevreja tada je napustilo Španiju i spas potražilo u Sjevernoj Africi i Osmanlijskom carstvu. Ovim je ostvarena i osigurana brojčana nadmoć katolika i njihova potpuna prevlast.

Vladavina Katoličkih kraljeva se podudara s periodom prijelaza svijeta iz Srednjeg vijeka u moderno doba. Uz podršku gradova i sitne vlastele, uspostavili su jaku centralističku monarhiju koja se mogla boriti protiv nezajažljivog apetita za vlašću crkvenih velikodostojnika i krupnih feudalaca. Osvajanjem Granade, Navare, Kanarskih otoka, Melille i drugih dijelova Afrike, uspjeli su ujediniti svu teritoriju (osim Ceute) pod jednom jednom krunom, onog što se danas zove kraljevinom Španijom.

Grb Katoličkih kraljeva

Izabela i Ferdinand su podržali i finansirali ekspediciju Kristofora Kolumba, čiji je cilj bio pronalazak kraćeg puta za Indiju. Otkriće Amerike koje je time uslijedilo, 1492. godine, iste godine kada je Rekonkvista okončana, označilo je novo poglavlje u historiji Pirenejskog poluotoka i otvorilo nove mogućnosti u ekonomiji, nauci i politici, stavljajući naglasak na prekookeansku ekspanziju koja će trajati nekoliko vijekova.

Katolički kraljevi su imali petero djece, a nadživjeli su dvoje najstarijih. Za svo petero svoje djece, četiri kćerke i jednog sina, Katolički kraljevi osigurali su dinastički povoljne brakove, preko kojih su Izabela i Ferdinand sklopili savezništvo sa vodećim evropskim silama 15. vijeka. Najstarija kćerka Izabela bila je udata prvo za portugalskog prijestolonasljednika Alfonsa, a nakon njegove smrti za portugalskog kralja Manuela I. Jedini sin Izabele i Ferdinanda, infant Ivan, (Infante Juan de Aragón y Castilla) bio je oženjen Margaretom Austrijskom, ali je umro rano, godine 1497. Treća kćerka Ivana, poznata u historiji kao Ivana Luda, udala se za Filipa Burgundskog. Četvrta kćerka Marija udala se za Manuela I nakon smrti njene sestre Izabele. Najmlađe dijete Katoličkih kraljeva, infanta Katarina udata je prvo za engleskog prijestolonasljednika Artura, a zatim za engleskog kralja Henrika VIII. Ironično, Katarinin je neuspjeli drugi brak donio Reformaciju na britansko ostrvo i doveo prvo do odvajanja rimokatoličanstva od engleskog katoličanstva, a zatim do uvođenja protestantizma kao zvanične vjere u državama britanskog ostrva.

Ferdinand je za dvanaest godina nadživjeo Izabelu i nakon njene smrti ponovo se oženio. Izabelu su naslijedili psihički nestabilna kćerka Ivana i njen muž Filip, a Ferdinanda njihov sin Karlo.

Simbol Katoličkih kraljeva koristili su falangisti pri propagiranju španskog imperijalizma i kolonijalizma.