Kinetika

Kinetika – u fizici i inženjerstvu – je naziv grane klasične mehanike.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Kinetika proučava odnose kretanja tijela i ICT izvedenih uzoraka, odnosno snage i momenata. Kinetiku ne treba miješati sa kinematikom, koja proučava kretanja, bez razmatranja fizičkih okolnosti koje do njega dovode.

Od sredine 20. stoljeća, izraz " dinamika" (ili "analitičke dinamike") je u velikoj mjeri zamijenio "kinetiku" u udžbenicima fizike, ali se termin "kinetika" još uvijek koristi u inženjerstvu.

U fizici plazme odnosi se na proučavanje kinetike kontinuuma u brzini prostora. To je obično u kontekstu ne-termalne (ne-termalne Maxwell-Boltzmannove distribucije) brzine distribucije, ili procesa koji remete termo distribuciju. Ova ne-termalna plazma se ne može adekvatno opisati jednačinama tekućine. Takve plazme se nazivaju kinetičke plazme.^[1]^[2]^[3].

Važne formulacije u kinetici[uredi | uredi izvor]

U setu kinetičkih principa može biti jednačina kretanja sistema, u funkciji slobodno izababranih generaliziranih koordinata.

Princip centra ravnoteže ili impulsa[uredi | uredi izvor]

Među najpoznatijim principima dinamike je takozvani osnovni zakon dinamike ( centralni princip gravitacije ili zamaha):

\ vecF=m\cdot \ veca_{\mathrm {s} }

.

gdje

$\ vecF$ = sila,
m = masa i
${\vec {a}}_{\mathrm {s} }$ = ubrzanje.

Ova jednadžba vrijedi samo za vremenski konstantne mase m. Za opće slučajeve različite mase, potrebne snage, kao derivatiranje impulsa formulira se:

{\vec {p}}=m{\vec {v}}

, a definirano vrijeme:

{\vec {F}}={\frac {\mathrm {d} {\vec {p}}}{\mathrm {d} t}}={\frac {\mathrm {d} }{\mathrm {d} t}}(m{\vec {v}})=m{\frac {\mathrm {d} {\vec {v}}}{\mathrm {d} t}}+{\frac {\mathrm {d} m}{\mathrm {d} t}}{\vec {v}}

,

gdje ${\vec {v}}$ = brzina.

Stopa iskorištenja[uredi | uredi izvor]

Setovi mehaničke sile i ne-konzervativni sistemi mogu se opisati stupnjem slobode.

Stopa energije[uredi | uredi izvor]

Specijalni principi čuvanja energije i mehaničke sile su posebni slučajevi stope koristi za konzervativne sisteme.

Princip učinka[uredi | uredi izvor]

Sentenca rada:

W=\int F\mathrm {d} s

konačno formira četvrti put utvrđivanja jednadžbe kretanja dinamičkog sistema.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Kinetics. Encyclopedia Britannica Online
^ Louis Adolphe Martin (1907). Text-book of Mechanics. Wiley. str. Section X, pp. 69ff.
^ Edmund Taylor Whittaker (1988). A Treatise on the Analytical Dynamics of Particles and Rigid Bodies (Reprint of the Fourth Edition of 1936 with a forward by William McCrea izd.). Cambridge University Press. str. Chapter 1. ISBN 0-521-35883-3.), which is a separate branch of classical mechanics.

[1] Kinetics. Encyclopedia Britannica Online

[Martin-2] Louis Adolphe Martin (1907). Text-book of Mechanics. Wiley. str. Section X, pp. 69ff.

[3] Edmund Taylor Whittaker (1988). A Treatise on the Analytical Dynamics of Particles and Rigid Bodies (Reprint of the Fourth Edition of 1936 with a forward by William McCrea izd.). Cambridge University Press. str. Chapter 1. ISBN 0-521-35883-3.), which is a separate branch of classical mechanics.

[1]

[2]

[3]