Kuna zlatica
| Kuna zlatica | |
|---|---|
| Status zaštite: Smanjeni rizik (lc) | |
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Carnivora |
| Porodica | Mustelidae |
| Rod | Martes |
| Vrsta | M. martes |
| Dvojno ime | |
| Martes martes (Erxleben, 1777) | |
 | |
Kuna zlatica (Martes martes) je zvijer, tipični predstavnik familije Mustelidae i roda Martes koji u Evropi ima tri vrste, od kojih su neke diferncirane u više lokalnih populacija (podvrsta).[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Kuna zlatica je velika kao prosječna domaća mačka. Tijelo joj je izduženo, a noge kratke. Na njima su oštri – neuvlačivi nokti. Naraste do 80 cm, od čega je kitnjasti rep dug i do 35 cm. Visina joj je oko 20 cm, a – o visno o starosti i ugojenosti – tjelesna masa joj doseže 1,5-1,8 kg. Ima 34 zuba.
Leđna i nožna dlaka joj je žuto-smeđa do mrka. Trbuh je svjetliji, a podvoljak i podbradak su zlatasto-žuti (po čemu je i imenovana). Ponekad se taj žuti dio proteže i između prednjih nogu, rjeđe i dalje do zadnjih. Pod-dlaka je zimi svijetlosmeđa. Repna dlaka je nešto duža i tamnija. Prsti i tabani su također dlakavi.
Živi oko 10-12 godina. Oglašava se frktanjem, cvrčanjem, režanjem, a u vrijeme parenja i mjaukom (koji liči na mačiji).[1][2]
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Ova kuna je veoma grabljiv i krvoločan mesožder. Hrani se miševima, puhovima, vjevericama, zečevima, lanadima, pticama i njihovim jajima. Od biljne hrane, uzima razne šumske plodove, pretežno bobičaste.[3]
Rasprostrnjenje i ekologija[uredi | uredi izvor]
Naseljava gotovo cijelu Evropu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Nema je u sjevernoj Skandinaviji, uključujući i Finsku, dijelovima Engleske, južne Francuske i južnog Balkana. Ovdje je najbrojnija je u brdsko-planinskim ekosistemima starih šuma, bogatih dupljama. U predplaninskom pojasu je sve rjeđa, a u nizijama je skoro potpuno iščezla. Prema evidentiranim podacima, 1961. je ustrijeljeno ili uhvaćeno ukupno 3.240 jedinki:
- Bosna i Hercegovina – 870
- Crna Gora – 470
- Hrvatska – 680
- Makedonija – 260
- Slovenija – 400
- Srbija – 560
Živi u prostranim, osobito mješovitim šumama, a prilagođena je i na ostala slična staništa. Veoma je pokretljiva: lako se penje i skače pa u tom pogledu nema prilagođenijeg sisara. Obitava na drveću, u dupljama, napuštenim ptičjim gnijezdima i drugim skrovitnm mjestima u krošnjama drveća. Svoju, relativno prostranu teritoriju, obilježava izlučevinama analnih žlijezda.
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Pari se jednom godišnje, a bremenitost traje 260-305 dana. U martu ili aprilu okoti oko 3-5 mladunaca (rijetko i do 7), koji su slijepi 34-38 dana. Potpuno se osamostaljuju nakon tri mjeseca. Spolno dozrijevaju u dobi oko 12-24 mjeseca, ovisno o uvjetima staništa, odosno režimu ishrane.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Sofradžija A. (1999): Lovna divljač. Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, COBISS/BIH-1D 6920454.
- ^ Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.
- ^ Schmidt, L. Zvijeri – dio Kune (str. 618. a) U: Josifović, M., Ur. Poljoprivredna enciklopedija, 3. sv. (Pros – Ž), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1973., str. 617. – 618.