Marija Kotromanić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Marija Kotromanić (nakon 1333 - 27. april 1403) je bila unuka bosanskog bana Stjepana I i supruga helfenštajnskog grofa Ulriha V.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Princeza Marija je kći jednog od trojice sinova bosanskog bana Stjepana I. Bilo je pokušaja da se princeza Marija prikaže kao kći bana Stjepana I i banice Elizabete, najvjerovatnije mješajući je sa tetkom Marijom, koja je bila sestra bana Stjepana II. Teorija da je princeza Marija kći kneza Ninoslava je gotovo nemoguća kada se uzme u obzir da je knez Ninoslav umro oko 1315. godine.[1] Ako je princeza Marija bila kći kneza Vladislava i kneginje Jelene Bribirske onda je rođena oko 1340. godine. Najveći dio historičara podržaje teoriju da je Marija kći bana Stjepana II i banice Elizabete Pjast. Ako je Marija doista bila kći bana Stjepana II onda je princeza Marija rođena između 1335. godine i 1339. godine kada je rođena Elizabeta Kotromanić. Njemački historičar Oswald Gabelkover princezu Mariju u 16. vijeku naziva mlađom kćerkom bana Stjepana. Postoje dokazi da je princeza Marija zajedno sa Elizabetom Kotromanić još prije Elizabetine udaje za Ludovika Anužvinskog boravila u Budimu. Kralj Ludovik spominje princezu Mariju u svojim poveljama. Pored toga imena Elizabetinih kćeri daju doznanje da je Marija zajedno sa Katarinom Celjskom i princezom Elizabetom boravile u Budimu i da su ove tri princeze bile sestre. Važno je uzeti u obzir da su se Elizabetine prve dvije kćeri zvale Katarina i Marija.

Udaja[uredi | uredi izvor]

Grb porodice Helfenstein.

Brak između Ulirha V i princeze Marije je realizovao car Svetog rimskog carstva, Karlo IV. Car Karlo je ovim brakom htio podići status helfenštajnskog grofa Ulirha u društvu. Marija je već 26. aprila 1352. godine krenula u njemački grad Passau, na jugu današnje Njemačke sa velikom pratnjom mađarskih plemića.[2] Braj je sklopjen već 9. maja 1352. godine. Kralj Ludovik spominje Mariju 25. marta 1353. godine kao udanu ženu. Brak sa princezom Marijom je grofu Ulirhu donio veliki ugled u društvu. Budući da je za princezu Mariju gorf Ulirh bio ispod njenog statusa ona je bila prilično samostalna što je bilo neobično za udate žene u srednjovjekovnoj Evropi. Marija i njen muž su bili vjerne pristaše cara Karla IV. Princeza Marija i grof Ulirh su imali šest sinova i tri kćeri : Fridika, Ludovika Helfensteina (biskup Kaloče), Viliama, Konrada, Ulirha i Ivana, Agnes, Beatriciju i Mariju. Međutim, Marija i njen muž su vodili vrlo rasipan život, te je dinastija Helfenštajn ubrzo počela propadati. Bili su prisiljeni prodavati svoj teritorij kako bi otplatili Marijine dugove.

Marija je ostala udovica 1372. godine kada joj je muž ubijen. Ulirha su naslijedili sinovi Konrad i Fridrik. Tri Marijina sina su odabrali crkveni život i stekli su uspješnu karijeru kao što je Ludovik postao biskup Kaloče zahvaljujući tetki Elizabeti.[3] Marijino udovištvo je bilo opterećno raznim finansijskim problemima koji su nju i njene sinove prislili da svoje posjede prodaju svoje posjedu gradu Ulmu. Princeza Marija stanovnike Ulm naziva svojim nasljednicima. Ona je provela ostatak svog života u Bühringen dvorcu, koji je primio kao. Umrla je 30 godina poslije muža, 27. aprila 1403. godine.[2] Princeza je najvjerovatnije pokopana u Überkingenu. Natpis na njenoj nadgrobnoj ploči je oštećen već od sredine 16. vijeka.

Ostavština[uredi | uredi izvor]

Marija se tradicionalno krivi za propast porodice Helfenstein. Grad Geislingen an der Steige u južnom dijelu Njemačke ima ulicu koji nosi naziv Maria-von-Bosnien-Weg. Jedna bolnica u Njemačkoj u gradu Wiesensteigu nosin naziv Bolnica Marije od Bosne. Ova bolnica je zadudžbina princeze Marije.

Rimovani prepis natpisa s Marijine nadgrobne ploče u obliku pjesme sačuvan je s obje strane jednog lista hartije koja se danas nalazi u Državnom arhivu u Ludwigsburgu, Njemačka. U kontekstu heraldike ovaj dokument je zanimljiv jer na kraju pjesme donosi likovni prikaz i tekstualni opis grba Bosne. Po svom izgledu i opisu ovo znamenje u potpunosti odgovara bosanskom grbu poznatom iz drugih savremenih heraldičkih izvora. Jedina, ali veoma krupna razlika sadržana je u izboru boja koje su drukčije od onih ustaljenih kojima se grb Kotromanića i Bosanskog kraljevstva obično predstavlja u literaturi.

U Državnom arhivu u Ludwigsburgu nedaleko od Stuttgarta, čuva se prateća isprava o primirju između Marije od Helfensteina i opata Konrada od Elchingena 17. decembra 1365, i na nju je kao koroborativni element pričvršćen viseći pečat Marije, rođene vojvotkinje od Bosne. Jedno od tumačenja ovog pečata je svjesna odluk Tvrtka I, da kao kralj Srba i Bosne počne uz grb Kotromanića paralelno isticati i grb Nemanjića.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nedim Rabić (2014) Maria von Bosnien: bosanska vojvotkinja - njemačka grofica. Filozofski fakultet u Sarajevu."
  2. ^ a b Europaeischen Stammtafeln, Detlev Schwennicke, Band XII, Schwaben, Neue Folge, Verlag: J. A. Stargardt 1992.
  3. ^ Rabić, Nedim (2014) Maria von Bosnien: Bosanska VOJVOTKINJA - Njemačka Grofica.. Filozofski fakultet u Sarajevu.
  4. ^ "Emir O. Filipović - Pečat i nadgrobni natpis Marije, bosanske vojvotkinje i grofice od Helfensteina. Prilog heraldici Nemanjića i Kotromanića, ANUBiH, Godišnjak br.44, 2015" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 27. 10. 2020. Pristupljeno 12. 3. 2020.