Pješadija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Irska pješadija

Pješadija se sastoji uglavnom od vojnika-pješaka. Opet pješadija se djeli na razne rodove koji su upriloženi u nastavku. U svrhu lakšeg upravljanja većim brojem pješaka još u rimsko doba možda čak i prije osnovane su jedinice. Dok su Rimljani imali kohorte i centurije, današnje vojske najčešće više-manje po uzoru na vojsku SAD-a imaju organizacijske jedinice kao što su desetine, vodovi, čete, bataljoni, brigade, korpusi, regimente, pa čak i armije. Sve te jedinice se razlikuju brojem ljudi i količinom manjih jedinica u njima.

Osnovni segment i komandni lanac u vojsci su činovi i funkcije. Svaka vojska ima različite nazive za svoje činove, koje vuku iz nekog historijskog razdoblja ili po uzoru na moderne, vodeće vojske svijeta.

Osnovne vrste pješadije[uredi | uredi izvor]

Strijelci: Oružje ovih pješaka su jurišna puška, automatska puška, poluautomatska puška, automatske puške za bliske ili ulične borbe. Oni su okosnica pješadije i ima ih u najvećem broju u svakoj vojsci zbog svoje mobilnosti, sposobnosti za blisku borbu. Oni su prvi uvijek, bilo u jurišu, bilo u zauzimanju bunkera, zgrada i drugih pozicija koje daju geografsku nadmoć nad neprijateljem.

Puškomitraljesci: Ova vrsta pješaka poslužuju oružja kao što su lahki i teški mitraljez, puškomitraljez, oružja koja imaju jaku vatrenu moć, domet i veliku brzinu ispaljivanja zrna. Slaba tačka im je manja mobilnost od strijelaca, zbog svog oružja koje je znatno teže, poslužuju ga dva pješaka, te im je potrebno duže vremena da montiraju oružje i postignu borbenu spremnost i djelovanje.

Snajperisti: Ova posebna vrsta pješadije ne učestvuje izravno u sukobu kao prva dva, već kamufliran, sakriven od otvorenog sukoba, uz malo truda i nevidljiv za neprijatelja, i sa sigurne, velike udaljenosti djeluje po mekim neprijateljskim ciljevima (pješacima) s visokom preciznošću uz pomoć optičkog nišana na pušci predviđenoj za tu namjenu, koja može biti čak i poluautomatska i automatska. Zavisi za koju je daljinu namjenjena.

Protivoklopna pješadija: "PO" pješaci su namjenjeni za djelovanje protiv raznih oklopnih neprijateljskih vozila, tenkova, borbenih vozila pješdije, samovoznih haubica, protivvazdušnih vozila, pa čak i bunkera, manjih građevina sl.

Oružje ovih pješaka su najčešće ručni bacači raketa ili granata i razna druga protuoklopna pješačka oružja.

Protivvazdušna pješadija: Protivvazdušna pješadija je obično stacionirana u sklopu PVO baterija, kao podrška vatrenoj moći protivvazdušnih topova i statičnih PV raketnih lansera ili je raspršeno na širem području u okviru očekivanih nadlijetanja neprijateljskih letjelica u svrhu oštećivanja / obaranja / uništavanja istih. Naoružanje ove vrste pješadije sastoji se od lahkih i prenosivih protivvazdušnih lansera raketa s toplinskim, infracrvenim ili drugim sistemom navođenja raketa.

Pješadija u borbenom djelovanju na zemaljske ciljeve obično se sastoji od kombinacije više vrsta pješaka, radi efikasnijeg djelovanja na razne ciljeve. Npr. kombinacija: 1 mitraljez s poslužiteljima, 3-4 strijelca, 1 snajperist, te po potrebi PO pješaci, čine jednu borbenu grupu.

Svaka manja jedinica pješadije sastoji se od više vrsta pješaka. Veće jedinice sastoje se od više rodova kopnene vojske.

Na primjer, neka brigada se sastoji od nekoliko bataljona pješadije, nekoliko protivoklopnih i protivvazdušnih jedinica, jedinice veze (komunikacije), itd.

Posebne jedinice pješadije[uredi | uredi izvor]

Janjičari

Neke jedinice pješadije su specijalizovane za razne namjene npr. za izviđanje neprijateljske teritorije, antiterorističko djelovanje, obavještajno djelovanje, deminersko djelovanje, izvođenje amfibijskog napada, posebne jedinice za izvlačenje/spašavanje civila, opreme, jedinice za izvođenje diverzije, atentata, dekontaminacije i raznih drugih.

Primjeri posebnih jedinica pješadije: