Sivi soko

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sivi soko
Sivi soko
Sivi soko
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredAves
RedFalconiformes
PorodicaFalconidae
RodFalco
VrstaFalco peregrinus
Falco peregrinus
Falco peregrinus madens

Sivi soko (lat:Falco peregrinus) je vrsta sokola sa širokim rasprostranjenjem. Ova vrsta obuhvata 17-19 podvrsti. Sivi soko je najbrža vrsta među pticama na zemlji.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Mužjak
    • dužina: 41 cm
    • raspon krila: 95 cm
    • težina: 550g
  • Ženka
    • dužina: 49 cm
    • raspon krila: 114 cm
    • težina: 1200 g

Sivi soko se hrani pticama, najčešće golubovima, patkama, vrapcima i slično. Pri obrušavanju dostiže brzinu od oko 350 km/h. Plijen lovi isključivo u zraku. Mužjak sivog sokola, kao i kod većine ptica grabljivica, je za jednu trećinu manji nego ženka. Boju stiče oko godinu dana od izleganja, dok su mladunci tamno smeđe boje. Gnijezdi se na planinskim liticama i kao i druge vrste sokola svoje gnijezdo ne pravi sam, nego koristi napuštena gnijezda drugih ptica.

Jaja[uredi | uredi izvor]

Krajem marta, ili početkom aprila, ženka obično polaže 3-4 jajeta. Jaja su izdužena i pjegava. Srednja veličina iznosi 52x40 mm.

Razvitak[uredi | uredi izvor]

Inkubacija traje pretežno 30 dana. Na jajima sjede oba roditelja. Poslije izlijeganja, mladi ostaju u gnijezdu 35-40 dana. poslije napuštanja gnijezda, roditelji se o mladima brinu još oko 60 dana. Samo jedna trećina izlega preživi prvu zimu.

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Sivi soko je ugrožena vrsta. U zadnje vrijeme se uspješno vrši akcija vještačkog uzgoja i povratka u prirodna staništa.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]