Spektar (fizika)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pojam spektar se u 17. vijeku počeo koristiti u optici i odnosio se na rang boja koji se dobije pri rasipanju bijele svjetlosti na prizmi. Kasnije je dobio značenje intenziteta ili snage zračenja kao funkcija frekvencije ili talasne dužine.

Spektar hlorofila A i B u vidljivom području

Podjela[uredi | uredi izvor]

Podjela spektara se vrši na više načina:

  • Prema izvoru:
    • Atomski
    • Molekularni
    • Nuklearni
  • Prema nastanku:
    • Apsorpcioni
    • Emisioni
  • Prema obliku:
    • Kontinuirani
    • Linijski
    • Trakasti
  • Prema talasnoj dužini:
    • Radio-talsni
    • Mikrotalasni
    • Infracrveni
    • Ultraljubičasti
    • Vidljivi
    • Gama
  • Prema mehanizmu nastanka:
    • Elektronski
    • Vibracioni
    • Rotacioni
  • Prema pronalazaču:
    • Ramanov
    • Komptonov
    • Ožeov (Auger)
  • Prema metodi:
    • NMR (nuklearno-magnetna rezonansa)
    • EPR (elektronska paramagnetna rezonansa)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanski linkovi[uredi | uredi izvor]