Vakuola

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Biljna ćelija sa vakuolom
Vakuola i ostale organele životinjske ćelije

Vakuole su organele pojedinih eukariotskih ćelija, sa mnogo različitih funkcija. Oivičene su jednoslojnim ili dvoslojnim unutrašnjim membranama oivičene . Najčešće služe su za skladištenje i/ili sekreciju određenih metabolita i za odvijanje njegovih određenih reakcija i procesa.[1][2][3][4]

Vakuole su najosobenije za biljne ćelije, iako su prisutne i kod drugih, višećelijskih organizama. U ćeliji može postojati jedna, obično centralna, vakuola ili ih može biti više, kada su najčešće manjih dimenzija i bliže ćelijskoj membrani- Najznačajnije funkcije vakuola su:

  • uklanjanje štetnih i toksičnih metabolita:
  • skladištenje
    • otpadnih materija;
    • sekundarnih metabolita;
    • malih molekula;
  • izlučivanje malih molekula;
  • odvijanje reakcija za koje je neophodna kisela sredina;
  • podržavanje ubrzanog izduživanje ćelija, tj. bilo kakvog mijnjanja njihove zapremine;
  • autofagija.[5]

Vakuole protista[uredi | uredi izvor]

Kod nekih vrsta protista postoje hranljive vakuole, u funkciji fagocitotno-endosomskog aparata. U njima se odvija varenje hranljivih čestica koje su u ćeliju unesene fagocitozom . Ispunjene su enzimima za razlaganje određenih tvari, a obično se kreću svuda po ćeliji, povremeno izbacujući produkte varenja, kroz svou membranu – u citoplazmu.

Kontraktilne vakuole nekih trepljara (Ciliata) služe za ispumpavanje vode iz ćelije, čime omogućavaju održavanje osmotske homeostaze. Obično je javljaju pojedinačno ili kao više većih vakuola, okruženih radijalnim kanalićima, koji ih pune vodom.

Biljne vakuole[uredi | uredi izvor]

Vakuole u biljnim ćelijama su obavijene jednostrukom membranom zvanom tonoplast, koji je pun proteinskih ionskih kanala koji vakuoli omogućavaju funkcioniranje i održavanje unutrašnje homeostaze. Biljna ćelija može imati jednu ili dvije veće, tzv. centralne vakuole ili veći broj sitnih. Mlade meristemske ćelije, kao i ćelije vaskularnog kambija, obično sadrže veći broj sitnih, dok zrele imaju jednu, koja zauzima i do 80% njihove zapremine. U biljnoj vakuoli nalazi se tečnost zvanu ćelijski sok,sastavljenu od vode, enzima, neorganskih soli, toksičnih i drugih metabolita. Ćelijski sok je kisele reakcije, u kojoj se odvija jedan dio katabolizma za koji je potrebna niska pH vrijednost sredine. Osim ovih, važna funkcija vakuole je i u održavanju turgorskog pritiska protoplasta na ćelijski zid i u omogućavanju ćelijskog rasta, uz skladištenje potrebnih količina vode za taj proces. U vakuolama latica (kruničnih listića se skladište i pigmenti, koji su važni za ispoljavanje boje cvijeta.

Vakuole kvasaca[uredi | uredi izvor]

Kvaščeve vakuole služe kao dodaci za skladištenje aminokiselina i detoksifikaciju određenih materija. U periodima gladi, u vakuolama dolazi do razgradnje proteina i pojedinih organela (autofagija). Vakuole kvasaca još uvijek nisu dovoljne istražene, iako su jedan od najčešćih model organizama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN 978-9958-9344-5-2.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  4. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  5. ^ H Halilović J. et al. (2011): Citologija. "Grin", Gračanica, ISBN 978-9958-764-47-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]