Čečeni
| Čečeni | |
|---|---|
| Ukupna populacija | |
| 1,5–2,0 miliona | |
| Značajno stanovništvo u | |
 Rusija od toga u: | 1.431.360[1] |
| Čečenija | 1.206.551[2] |
| Dagestan | 93.658[2] |
| Ingušetija | 18.765[2] |
| Moskovska oblast | 14.524 |
| Stavropoljski kraj | 11.980[2] |
| Rostovska oblast | 11.449[2] |
| Volgogradska oblast | 9.649[2] |
| Astrahanska oblast | 7.229[2] |
| Tjumenjska oblast | 6.889[2] |
| Jezik | |
| čečenski | |
| Vjera | |
| uglavnom šafijski muslimani manjim dijelom kršćani i ateisti | |
| Vezane etničke grupe | |
| Nahski narodi Sjeverno-kavkaski narodi | |
Čečeni (čečenski: Нохчий) kavkaski su narod koji uglavnom naseljava regiju Sjevernog Kavkaza. Čečeni su Inguški narod, kolektivno poznati i kao Nahski narodi. Prema procjenama danas u svijetu živi od 1,5 do 2 miliona pripadnika ovog naroda, uglavnom na području Čečenije, jedne od republika Rusije.
Zahvaljujući reljefu područja kojeg naseljavaju, izolovani teren Kavkaskih planina, Čečeni su u velikoj mjeri zadržali svoju osobenost, jezik, kulturu i tradiciju. Čečensko društvo je tradicionalno bilo egalitarno i organizovano oko mnogih autonomnih lokalnih klanova, nazvanih Teipi.
Porijeklo naziva[uredi | uredi izvor]
Termin "Čečen" se prvo pojavljuje u arapskim izvorima iz 8. vijeka. Prema popularnoj tradiciji, ruski termin "Čečen" dolazi od naziva naselja Chechen-Aul. Međutim, riječ "Čečen" se javlja u ruskim izvorima još od 1692. godine a Rusi su termin vjerovatno preuzeli iz kabardinskog "Šašani".[3]
Geografija i dijaspora[uredi | uredi izvor]
Čečeni uglavnom naseljavaju matičnu republiku Čečeniju iako značajna manjina Čečena živi i u drugim dijelovima Rusije kao što je Dagestan, Ingušetija i Moskvi, odnosno Moskovskoj oblasti.
Izvan Rusije, države sa značajnom populacijom Čečena su Kazahstan, Turska, Azerbejdžan i neke od arapskih država (naročito Jordan i Irak, gdje su uglavnom potomci ljudi koji su morali napustiti Čečeniju tokom kavkaskog rata, što je dovelo do aneksije Čečenije od strane Ruskog carstva oko 1850. godine) i staljinističkih deportacija iz 1944. godine u slučaju Kazahstana. Desetine hiljada izbjeglica iz Čečenije nastanjeno je u državama Evropske unije i u drugim državama kao rezultat nedavnih kavkaskih ratova, posebno u talasima emigracija na Zapad nakon 2002. godine.[4]
Historija[uredi | uredi izvor]
Čečeni su jedan od Nahski naroda koji su živjeli na visokim područjima Sjevernog Kavkaza još od prahistorije.[5] Postoje arheološki dokazi historijskog kontinuiteta koji datira još od perioda od oko 3000. godine p. n. e.[6] kao i dokazi koji dokazuju njihovu migraciju sa područja Plodnog polumjeseca, tokom perioda između 10. i 8. milenija p. n. e.[6]
Tokom Srednjeg vijeka na području Čečenije su živjeli i Hazari i Alani. Društvo je organizovano po feudalnom principu. Čečenija je uništena mongolskim invazijama iz 13. vijeka kao i invazijama koje je predvodio Timur Lenk tokom 14. vijeka. Bili su jedan od rijetkih naroda koji su se uspješno oduprli Mongolima i to ne samo jedanput veći i drugi put, plativši pri tome visoku cijenu, pošto je država bila potpuno uništena. Ovi događaji bili su ključni momenti u oblikovanju čečenskog naroda i njihovom borilačkog mentalitetu uz klansko organiziranje društva.[7]
Jezik[uredi | uredi izvor]
Glavni jezik Čečena je čečenski jezik. Čečenski pripada porodici Nahskih jezika (sjeveroistočni kavkaski jezici). Standardni književni čečenski jezik zasnovan je na centralnom nizinskom dijalektu. Drugi srodni jezici čečenskom su: Inguški jezik kojim govore stanovnici susjedne Ingušetije i Bacbijski jezik, koji je jezik naroda u susjednom dijelu Gruzije. Tokom različitim perioda svoje historiji, Čečeni su koristili gruzijsko, arapsko i latinično pismo. Od 2008. zvanično pismo je ruska ćirilica.
Većina Čečena koji žive u svojoj domovini mogu u velikoj mjeri razumjeti Inguški jezik. Dva jezika nisu uzajamno potpuno razumljiva, ali je Čečenima lahko s vremenom naučiti razumjeti inguški jezik i obrnuto.
1989. godine 73,4% Čečena govorilo je ruski jezik[8], iako se ta brojka zbog ratova smanjila zbog velikog broja razloga (uključujući nedostatak odgovarajućeg obrazovanja, odbijanje učenja ruskog jezika i masovno rasipanje čečenske dijaspore zbog rata). Čečeni u dijaspori često govore jezikom države u kojoj žive (engleski, francuski, njemački, arapski, poljski, gruzijski, itd.).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Podaci o popisu stanovništva u Rusiji (2010)". www.gks.ru. Arhivirano s originala, 25. 3. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2018.
- ^ a b c d e f g h "Popis stanovništva u Rusiji (2002)". www.perepis2002.ru. Arhivirano s originala, 24. 1. 2012. Pristupljeno 2. 4. 2018.
- ^ Jaimoukha str. 12.
- ^ Chechnya's Exodus to Europe, North Caucasus Weekly Volume: 9 Issue: 3, The Jamestown Foundation, 2. 4. 2018
- ^ Vainakh peoples
- ^ a b Wuethrich, Bernice (19. 5. 2000). "Peering Into the Past, With Words". Science. 288 (5469): 1158–1158. doi:10.1126/science.288.5469.1158. ISSN 0036-8075.
- ^ Minahan, James (2000). One Europe, Many Nations: A Historical Dictionary of European National Groups. Greenwood Publishing Group. str. 168. ISBN 978-0-313-30984-7.
- ^ Mikhailov, Valentin. Chechnya and Tatarstan
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Čečeni na Wikimedia Commonsu
