Povelja kralja Stjepana Tomaša sinovima Ivanca Jurčinića iz 1459

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)

Povelja kralja Stjepana Tomaša sinovima Ivanca Jurčinića iz 1459. predstavlja darovnicu (‘otvoreni list’) bosanskog kralja Stjepana Tomaša sinovima Ivanca Jurčinića iz 1459. u Šibeniku je pronašao ‘starinar pop Petar Kajić’. Kasnije se nalazila u posjedu direktora Zemaljske banke u Sarajevu Aleksandra Poljanića. Od 1945., kao ‘konfiskovana imovina’, nalazila se u Narodnoj banci Bosne i Hercegovine u Sarajevu sve do 1961., kada je slučajno otkrivena u jednom zaključanom i zaboravljenom bankarskom sefu. Od 1962. je u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Zavedena je pod inventarskim brojem 1246.

Pergament povelje je srednjeg kvaliteta. Širina povelje je: gore 29,8, a dolje 30,8 cm. Dužina je: lijevo 21,6, a desno 23 cm. Podvrnuta je pri dnu (sa lijeve strane 4,2, a sa desne 5,6 cm) i taj pregib je učvršćen crvenom svilom koja je, ispletena i omotana sa jednom čvršćom tankom i zanatski lijepo isprepletenom trakom bijele svile, pridržavala pečat. Pečat je na darovnici postojao ali nije sačuvan. Pisana je bosančicom, na unaprijed pisarski pripremljnoj podlozi. Na gornjem dijelu u sredini su znatno propali vanjski rubovi. Darovnicu su objavili Petar Kajić i Vid Vuletić Vukasović 1905. Primjetno je da je, od njenog prvog objavljivanja 1905., do danas, njeno stanje očuvanosti znatno pogoršano.

Poveljom kralj Stjepan Tomaš obavještava sinove Ivanca Jurčinića da su nagrađeni posjedima. Imajući u vidu zaslugu Ivanca Jurčinića, koji je u vrijeme kralja Tvrtka II Tvrtkovića. na Usori pomogao Stjepana Tomaša (kada nas izbavi rečeni Ivanac od velike teškoće kada nas bihu ustrilili pod Pećmi), kralj Stjepan Tomaš nagrađuje Ivančeve sinove, Pavla, Matiju i Jurja (darovasmo našim novim dobrovolnim darom) posjedom sela Gornje i Donje Vlasinje (tj. Vlasine i Nozdrvce u kotaru jajačkom) u baštinu. Kralj obećava da će istima, kada uđu u posjed i vjernu službu, sadržaj ove darovnice biti prepisan i zapečaćen velikim dvostrukim kraljevskim pečatom. Sadržaj darovnice potvrđuju svjedoci koi se tada pri nas naidoše dvorski knez Marko Dragišić, vojvoda Pavle Klešić ‘z bratiom’ i vojvoda Radič Mozolić. Povelja je pisana u Jezeru (kod Jajca) 19.2. 1459. Ime pisara povelje nije navedeno.

Pored vrijednih topografskih podataka povelja je interesantno svjedočanstvo o jednom od okršaja kralja Tvrtka II Tvrtkovića ‘na Usori’ u kojem je učestvovao i Stjepan Tomaš (i bio ‘ranjen’). U dovoljnoj mjeri nije bila predmetom modernijih analiza ili iskorištenosti, pa se vrlo rijetko sreće u literaturi.

Tekst povelje[uredi | uredi izvor]

VA IME BOŽE AM MI ŠTEFAN TOMAŠ MILOSTJU BOŽIOM KRAL SRBLEM BOSNI USORI SOLI PRIMORJU DONIM KRAEM I K TOMU DAMO VIDITI VSAKOMU KOMU JE PODOBA I PRED KOGA PRIDE OVI NAŠ OTVORENI LIST KAKO MI SMISLIVŠE SLUŽBU BIVŠEGA IVANCA JURČINIĆA KOJU NAM POSLUŽI U VRIME PRISVITLOGA GNA KRALA TVRTKA NA USORI KADA NAS IZBAVI REČENI IVANAC OD VELIKE TEŠKOĆE KADA NAS BIHU USTRILILI POD PEĆMI UČINISMO REČENOGA IVANCA SINOVOM PAVLU MATIJU I JURJU NIM I NIH OSTATKU MILOST NAŠU GOSPOCKU DASMO IM I DAROVASMO NAŠIM NOVIM DOBROVOLNIM DAROM SELO VLASINE DONE I GORNE TOI JEST VLASINE I NOZDRVCE U KOTARU JAJAČKOM SA VSIM PRISTOJANEM I DOHODCI I Z GOROM I S POLEM S VODAMI I S VODENICAMI SA SVIMI STARIMI I NOVIMI KOTARI I MEJAŠI DASMO I DAROVASMO ZA BAŠTINU VIKUVIČITU NIM I NIH POSLIDNIM I DA IM SE TOI NEMOZJE POREĆI NI PRITVORITI ZA NAS I ZA NAŠIH POSLIDNIH ZA NIEDNU ZGRIHU ODLOŽIV NEVIRE A ONI DA NAM PRAVO I VIRNO SLUŽE KAKO I INI PLEMENITI LUDI RUSAGA NAŠEGA BOSANSKOGA OD SVOIH BAŠTIN I TOMU DA ULIZU U DRŽANE KADA MOĆI BUDU BITI S NAŠU SLUŽBU I IOŠ UČINISMO ZGORU REČENIM SLUGAM NAŠIM PAVLU I MATIJU I JURJU OBITOVASMO IM SE DA IM HOĆEMO TAI LIST PRIPISATI I VELIKOM PEČATJU VISUĆOM OBISTRANOM ZAPEČATITI A TOMUI SVIDOCI DVORSKI DVORA NAŠEGA KNEZ MARKO DRAGIŠIĆ A OD VLASTEO KOI SE TADAI PRI NAS NAIDOŠE VOIVODA PAVAO KLEŠIĆ Z BRATIOM I VOIVODA RADIČ MOZOLIĆ PISANO NA EZERI MISECA FREVARA NA DEVETINADESETE DAN LIT GOSPODNIH 1450 I DEVETO TECIŠE

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. Sima Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964.
  2. Hamid Dizdar, Poslije pet stotina godina (Najzad!: Povelja bosanskih vladara), Svijet IV/157, Sarajevo 2.6. 1961, 18.
  3. Petar Kaje – Vid Vuletić-Vukasović, Listina Stefana Tomaša od 19. februara god. 1450., GZM 17, Sarajevo 1905, 253-256.
  4. Marko Perojević, Stjepan Tomaš Ostojić, u “Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine”, HKD Napredak, Sarajevo 1942, 505-592.