Prava seksualnih manjina u Bosni i Hercegovini

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Europe-Bosnia and Herzegovina.svg
Karta Evrope s Bosnom i Hercegovinom označenom zelenom bojom
Pravni statusLegalno od:
Rodni identitetTransrodne osobe mogu promijeniti zakonski spol
Vojna službaLezbijke, biseksualci i gej osobe smiju služiti u vojsci
Zaštita od diskriminacijeNa osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i međuspolnog statusa (detaljnije)
Porodična prava
Priznavanje zajednicaIstospolne zajednice nisu priznate

Lezbijke, gej, biseksualne i transrodne osobe (LGBT) u Bosni i Hercegovini mogu se suočiti sa raznim poteškoćama u svakodnevnom životu s kojim se ne sreću osobe koje ne pripadaju ovoj populaciji.

U Bosni i Hercegovini su legalne seksualne aktivnosti između istospolnih osoba. Međutim, istospolni parovi nemaju istu zakonsku zaštitu kao parovi suprotnog spola.

Bosna i Hercegovina je sekularna zemlja u kojoj veliku većinu čine muslimani i kršćani (katolici i pravoslavci). Iako je službeno sekularna zemlja, religija ima vrlo važnu ulogu u njenom društvu. Zbog toga su stavovi prema pripadnicima LGBT zajednice prilično konzervativni, baš kao i u drugim istočnoevropskim zemljama.[1] Mnogi LGBT događaji, a posebice Queer Sarajevo Festival održan 2008. godine, rezultirali su nasiljem, nakon što su vjerski ekstremisti i radikali napali grupu i skandirali ekstremističke fraze. Prema istraživanju iz 2015. godine, 51% LGBT građana Bosne i Hercegovine prijavilo je neki oblik diskriminacije protiv njih, uključujući verbalno zlostavljanje, uznemiravanje, uključujući i fizičko nasilje.[2]

Ipak, društvena atmosfera mijenja se iz dana u dan. Vlada je 2016. odobrila Zakon protiv diskriminacije, zabranjujući diskriminaciju zbog seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Otvara se sve više gej barova i objekata, posebno u glavnom gradu Sarajevu.[1] Težnja za članstvom u Evropskoj uniji također je imala važnu ulogu u donošenju ovog zakona.[3] Udruženje ILGA-Europe svrstalo je Bosnu i Hercegovinu na 22. mjesto od 49 evropskih zemalja u smislu legislacije LGBT prava.[4]

Zakon o istospolnim seksualnim aktivnostima[uredi | uredi izvor]

Bosnu i Hercegovinu čine dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Istospolne seksualne aktivnosti legalizirane su u Federaciji Bosne i Hercegovine 1996, a u Republici Srpskoj 1998, usvajanjem pojedinačnih zakona u oba entiteta.[5] Brčko Distrikt je, slijedeći primjere iz dva entiteta, legalizirao je homoseksualnost 2003.[6] Dob pristanka je 14 godina, bez obzira na spolnu orijentaciju (seksualni odnosi s osobom mlađom od 14 godina smatraju se silovanjem).[7]

Priznavanje istospolnih zajednica[uredi | uredi izvor]

Istospolni brakovi nisu priznati ni na državnom ni na entitetskom nivou. Ustav Bosne i Hercegovine ne definira rodnu podobnost za brak, a oba entiteta ograničavaju brak na parove suprotnog spola, kako je propisano njihovim odgovarajućim porodičnim zakonima.[8]

Federacija Bosne i Hercegovine usvojila je 19. oktobra 2018. zahtjev za legalizaciju građanskih zajednica. "Navedena tačka našla se na dnevnom redu sjednice i usvojena je u istom obliku u kojem je i predložena", rekao je premijer Fadil Novalić. Vlada će formirati radno tijelo za analizu prijedloga, koje će Parlament morati usvojiti kasnije.[9]

Zaštita od diskriminacije[uredi | uredi izvor]

Član 12. Zakona o ravnopravnosti spolova, koji je usvojen početkom 2003, zabranjuje diskriminaciju na temelju spola i seksualne orijentacije. Međutim, seksualna orijentacija nije izričito definirana.

Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine također izričito zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, kao i zakon o radu Brčko Distrikta.[3]

Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. On zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije. Zakon također zabranjuje uznemiravanje i segregaciju na temelju seksualne orijentacije. Član 2. zakona kaže sljedeće:[10]

Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica i onima koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosne dobi, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života.

Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine održanoj 14. jula 2016, Bosna i Hercegovina dobila je unaprijeđen zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije.[11][12]

Rodni identitet i izražavanje[uredi | uredi izvor]

Transrodne osobe mogu promijeniti svoj zakonski spol u Bosni i Hercegovini nakon što su podvrgnute operaciji promjene spola i drugim medicinskim tretmanima.[3][4]

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Nemali broj organizacija bori se za prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. Udruženje Q prva je LGBT organizacija takvog tipa u Bosni i Hercegovini. Udruženje radi na "promicanju i zaštiti kulture, identiteta i ljudskih prava queer osoba", a osnovano je u septembru 2002. Službeno su se registrovali u februaru 2004.[5]

Logos je prvobitno registriran krajem 2005. pod nazivom Inicijativa za vidljivost queer muslimana (IIVQM), ali nedugo nakon toga promijenio je ime u Logos i ponovno je registriran 2006.[5]

Equilibrium je registriran sredinom 2009. i bila je prva organizacija koja je djelovala van Banje Luke. Obje organizacije su sa radom prestale nakon dvije godine.[3]

Ostale organizacije koje se bore za prava LGBT osoba su Okvir i Simosyon, koji su registrirani 2011, Viktorija, Sarajevski otvoreni centar, BUKA (Banjalučko udruženje Kvir Aktivista) koji su se registrovali 2013, LibertaMo Asocijacija, koja je s radom započela 2015, te otvoreni centri u Mostaru i Tuzli.[3][5]

Povorka ponosa u Sarajevu[uredi | uredi izvor]

Prva povorka ponosa u Bosni i Hercegovini održana je 9. septembra 2019. u Sarajevu.[13] Procjenjuje se da je na njoj učestvovalo otprilike 2.000 ljudi. Bosna i Hercegovina je time postala posljednja država bivše Jugoslavije koja je organizovala manifestaciju ovakvog tipa.[14]

Incident na Queer Sarajevo Festivalu 2008.[uredi | uredi izvor]

Dana 24. septembra 2008. desetak osoba napadnuto je na kraju prvog dana festivala. Izvješteno je da je osmero ljudi, uključujući jednog policajca, povrijeđeno nakon što je velika grupa islamskih fundamentalista i huligana fizički napala posjetioce i masu. Prema organizatorima četverodnevnog događaja, policija je dopustila da se učesnici nenajavljenog protesta približe mjestu događaja ugrožavajući sudionike Queer Sarajevo Festivala.[15]

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Organizacija Q otvorila je festival, ali su napadi napadi natjerali organizatore da ostatak festivala učine privatni, te da ga otkažu nekoliko dana kasnije. Iako je Organizacija Q javne događaje organizirala i prije, ovaj festival bio je prvi kulturni događaj ove vrste u historiji Sarajeva.[15]

Ustavni sud je 2014. presudio da vlasti nisu uspjele zaštititi slobodu okupljanja učesnika na festivalu.[3]

Incident na Merlinka Festivalu 2014.[uredi | uredi izvor]

Dana 1. februara 2014, četrnaest maskiranih muškaraca uletjelo je na festival Merlinka, dovikujući homofobne uvrede. Povrijeđeno je troje sudionika festivala. Policija je stigla neposredno nakon što odlaska napadača i kritizirana je jer je učinila vrlo malo u pronalaženju i procesuiranju napadača.[16] Festival se nastavio sljedećeg dana, bez incidenata, te uz punu zaštitu policijskih snaga.

Javno mnjenje[uredi | uredi izvor]

Istraživanje iz 2015. pokazalo je da bi 44% građana Bosne i Hercegovine pokušalo liječiti svoje dijete kada bi ono bilo gej. Još 11% izjavilo je da bi prestali komunicirati sa svojim djetetom. Također je utvrdilo da 19% stanovništva Bosne i Hercegovine podržava davanje ekonomskih i socijalnih prava istospolnim parovima.

Prema anketi Pew Researcha objavljenoj 2017. godine, 13% ispitanika u Bosni i Hercegovini podržalo je istospolne brakove, a 84% njih se usprotivilo. 82% njih vjeruje da društvo ne smije prihvatiti homoseksualnost.[17][18]

Prema anketi iz 2019, održanoj prije prve gej parade u Sarajevu, 33% ispitanika podržalo je paradu, a 58% je bilo protiv. 14% ispitanika izjavilo je da podržava legalizaciju istospolnih brakova, a 81% se usprotivilo. Anketa je provedena u Kantonu Sarajevo, te nije obuhvatila ostatak zemlje.[19]

Prema studiji iz 2021, prva LGBT+ parada ponosa u Sarajevu doprinijela je povećanoj podršci LGBT aktivizmu u Sarajevu. Međutim, nije se raširila u ostalim krajevima Bosne i Hercegovini.

Sažetak prava[uredi | uredi izvor]

Legalizirane istospolne seksualne aktivnosti Yes (od 2003. na državnom nivou)
Ista dob pristanka (14 godina) Yes (od 2003. na državnom nivou)
Zakon protiv diskriminacije u zapošljavanju Yes (od 2003)
Zakon protiv diskriminacije u pružanju dobara i usluga Yes (od 2003)
Zakon protiv diskriminacije u ostalim područjima (neizravna diskriminacija, govor mržnje) Yes (od 2009)
Zakon o zločinu iz mržnje uključuje seksualnu orijentaciju i rodni identitet Yes (od 2016. na državnom nivou)
Istospolni brakovi No
Priznavanje istospolnih parova No (predloženo u Federaciji Bosne i Hercegovine)
Pravo pojedinaca na usvajanje bez obzira na seksualnu orijentaciju Yes
Zajedničko posvajanje No
Istospolni bračni parovi mogu usvojiti djecu No
Gejevi, lezbijke i biseksualci smiju otvoreno služiti vojsku Yes
Pravo na promjenu pravnog spola Yes
Mogućnost in-vitro fertilizacije za lezbijke No
Surogat majčinstvo za gej muškarce No
Reparativna terapija zabranjena maloljetnicima No
Gej muškarci mogu donirati krv Yes/No (nije dozvoljeno u Republici Srpskoj)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bedford, Sam. "What's it Like to Be LGBT in Bosnia?". Culture Trip. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  2. ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. "Gays in Bosnia still living life in the closet | DW | 27.10.2016". DW.COM (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2021.
  3. ^ a b c d e f "BOSNIA AND HERZEGOVINA | LGBTI Equal Rights Association for Western Balkans and Turkey". www.lgbti-era.org. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  4. ^ a b "Rainbow Europe". rainbow-europe.org. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  5. ^ a b c d "Gay Life in Bosnia and Herzegovina". www.globalgayz.com. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  6. ^ Bilić, Bojan, ured. (2016). LGBT Activism and Europeanisation in the Post-Yugoslav Space: On the Rainbow Way to Europe (jezik: engleski). London: Palgrave Macmillan UK. doi:10.1057/978-1-137-57261-5. ISBN 978-1-137-57260-8.
  7. ^ "Age of consent by country in Europe" (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2021.
  8. ^ "Cultural norms/beliefs about gender/sexuality that might lead to human rights violations, including discrimination" (PDF). Lib.ohchr.org. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  9. ^ "Prihvaćen zahtjev za legalizaciju istopolnih brakova u FBiH". N1. 19. 10. 2018. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  10. ^ Zakon o zabrani diskriminacije: https://www.osce.org/files/Law%20on%20Progibition%20of%20Discrimination_0.pdf
  11. ^ "Anti-discrimination law updated – great step forward in Bosnia and Herzegovina | ILGA-Europe". www.ilga-europe.org. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  12. ^ "Better protection of LGBTI persons through the amendments to the Anti-discrimination Law of BiH". Sarajevski Otvoreni Centar (jezik: engleski). 14. 7. 2016. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  13. ^ "Solidarno za slobodu – slobodu okupljanja, slobodu identiteta i slobodu ljubavi! | Povorka Ponosa" (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2021.
  14. ^ "Bosnian Capital Hosts First-Ever Pride March". Balkan Insight (jezik: engleski). 8. 9. 2019. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  15. ^ a b "Eight injured as Sarajevo Queer Festival attacked". www.amnesty.org (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2021.
  16. ^ "Bosnia and Herzegovina: Attack on LGBT Activists". Human Rights Watch (jezik: engleski). 4. 2. 2014. Pristupljeno 17. 5. 2021.
  17. ^ "Social views and morality". Pristupljeno 17. 5. 2021.
  18. ^ "Religious Belief and National Belonging in Central and Eastern Europe" (PDF). Pristupljeno 17. 5. 2021.
  19. ^ "Ekskluzivno objavljujemo: Povorku ponosa podržava trećina građana Sarajeva, većina je ipak protiv". www.klix.ba. Pristupljeno 17. 5. 2021.