Probavni sistem sisara

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Sisari se hrane hranom biljnog i životinjskog porijekla. Prema načinu ishrane dijele se na

Probavni sistem se sastoji od: usta, želudca, tankog crijeva, i debelog crijeva

Usna šupljina[uredi | uredi izvor]

Mesožderi[uredi | uredi izvor]

Usna šupljina mesoždera ima velik otvor. Pri lovu razvijaju veliku snagu i kidaju meso lovine. Mišiči lica su slabiji. Veza između čeljusti je jednostavna spona u visini zubi i ta vrsta veze je stabilna. Sljepoočni mišić je glavni mišić koji pokreće čeljust mesoždera. Taj je mišić odgovara većem dijelu obima glave. Ugao gornje čeljusti im je mali jer žvačni i sponačni mišić koji su tu pričvršćeni nemaju veliku važnost za ove životinje.

Donja čeljust ne može se pokretati naprijed, a njeno kretanje s jedne strane na drugu je ograničeno. Kutnjaci imaju oštrice. Pri zatvaranju čeljusti kutnjaci klize jedni prema drugima. Tako se stvara mehanizam za trganje mesa s kostiju. Zubi mesoždera su razdvojeni tako da se na njima ne zadržavaju komadići mesa. Sjekutići su sitni, zašiljeni. Služe za hvatanje žrtve i za sitnjenje. Očnjaci su prilično izduženi. Njima životinja ranjava, trga i ubija svoj ulov. Kutnjaci su spljošteni i u obliku trougla sa zupčastim ivicama. Zbog sposobnosti čeljusti da se rasklapa, kutnjaci gornje i donje čeljusti se spajaju od iza prema naprijed. Slina kod mesoždera ne sadrži probavne enzime. Kad mesožder sisar guta hranu, on je ne žvače. Enzimi za probavu bjelančevina ne mogu se osloboditi u ustima (postoji opasnosti da se uništi i usna šupljina - autoprobava). Mesožderi ne miješaju hranu sa slinom. Oni trgaju velike komade mesa te ih takve gutaju, bez usitnjavanja.

Biljojedi[uredi | uredi izvor]

Kod sisara biljojeda dobro su razvijeni mišići lica, koji se sastoji od debelih mesnatih usane, relativno malog uskog otvora i zadebljalog mišićavog jezika.

Usne pomažu pri dovođenju hrane u usta. Sa mišićima lica i jezikom žvaču hranu. Spoj dviju čeljusti nalazi se iznad visine zubi. Ovaj spoj je manje stabilan nego kod mesoždera, pokretniji je a time omogućava složene pokrete čeljusti potrebne za žvakanje biljne hrane. Ovakav spoj čeljusti omogućava da se kod zatvaranja usta poklope gornji i donji kutnjaci i duž cijele čeljusti, i tako omogučava mljevenje hrane. Ovakva vrsta spoja čeljusti je važna za životinje koje se hrane biljkama.

Sljepoočni mišić je mali i on ima majmanju važnosti. Žvačni i sponačni mišić drže gornju čeljust i njišu je s jedne strane na drugu. Donja čeljust kreće se u stranu. Takvo bočno kretanje čeljusti potrebno je za mrvljenje hrane pri žvakanju. Rapored zubi varira od vrste do vrste zavisno o vegetaciji kojom se ta određena vrsta hrani. Iako se te životinje razlikuju po broju i obilježjima zubi. Zubala im pokazuju neke zajedničke strukturne crte. Sjekutići su široki, spljošteni i romboidni. Očnjaci mogu biti sitni, istaknuti i potpuno odsutni. Kutnjaci su četvrtasti i spljošteni s gornje strane da bi pružili površinu za mljevenje hrane. Ne klize jedni kraj drugih okomito već klize jedni preko drugih vodoravno lomeći i usitnjavajući hranu. Površina kutnjaka se razlikuje među vrstama zavisno o biljkama kojima se hrane. Zubi su im usko grupisani. Tako sjekutići stvaraju mehanizam pomoću kojeg grizu, brste dijelove biljaka, a gornji i donji kutnjaci čine platoe za drobljenje i mljevenje hrane. Ovakva šupljina ima velike mogućnosti širenja prostora što se i realizije u toku jedenja. Pažljivo žvaču hranu, gurajući hranu jezikom i mišićima lica naprijed-natrag među zube za mljevenje i usitnjavanje. Takav temeljit proces potreban je da bi se mehanički razbila ćelijski zid biljne ćelije. Omogućava im da probavljiv sadržaj iz ćelije izađe i pomiješa se sa slinom. Miješnje hrane sa slinom je vrlo važno jer slina sisavara - biljojeda sadrži enzime za razgradnju ugljenohidrata, koji razbijaju molekule hrane dok je ona još u ustima.

Želudac i tanko crijevo[uredi | uredi izvor]

Ovdje su očigledne razlike između mesoždera i biljojeda.

Mesožder[uredi | uredi izvor]

Kod mesoždera zapremina želudca predstavlja 60-70% ukupnog kapaciteta sistema za varenje. Pošto se meso relativno lako probavlja tanko crijevo (gdje se vrši apsorpcija molekula hrane) kod mesoždera je kratko. Dužine je 3-5 dužina tijela. Budući da ove životinje ubijaju jednom sedmično, potreban im je veliki želudac, jer im omogućava da se prežderu, trpajući u sebe što je moguće više hrane odjednom. Ova hrana probavlja dok se životinja odmara. Želudac mesoždera ima izuzetnu sposobnost izlučivanja solne kiseline. Sposobni su zadržati pH vrijednost u želudcu na nivou 1-2 čak i ako je u želudcu hrana. to je potrebno da bi se olakšalo razlaganje bjelančevina i da bi se uništile opasne bakterije kojih ima u raspadajućem mesu .

Biljojed[uredi | uredi izvor]

Proces probave hrane kod biljojeda traje dosta duže. Imaju duži probavni sistem pa i savršenija crijeva od mesoždera. Biljojedi koji se hrane biljkama bogatim celulozom moraju svoju hranu fermentirati tj probavljati je pomoću bakterijskih enzima da bi joj zadržali hranjivu vrijednost. Biljojedi se dijele u 2 grupe: na preživare (fermentiraju hranu u prednjem dijelu crijeva) i na one koji fermentiraju hranu u stražnjem crijevu.

Preživači su biljojedi sa glasovitim višekomornim želudcem. Biljojedi koji se hrane mekom vegetacijom ne trebaju višekomorni želudac, već im potrebno jednostavno dugo tanko crijevo. Te životinje probavljaju svoje teško probavljive vlaknaste obroke u stražnjem crijevu (debelom crijevu). Mnogi od tih biljojeda usavršili su svoju probavu pomoću enzima za razgradnju ugljićnih hidrata koji se nwlaze u njihovoj slini. Tanko crijevo biljojeda je prilično dugo (preko 10 dužina tijela) da bi se osiguralo dovoljno vremena i prostora za apsorpciju hranjivih tvari.

Debelo crijevo[uredi | uredi izvor]

Mesožder[uredi | uredi izvor]

Debelo crijevo u mesoždera je kratko. Funkcija mu je da upija (apsorbuje) vodu i sol. Prečnik mu iznosi približno kao tankog crijeva. Kao rezervoar ograničenog je kapaciteta. Debelo crijevo je kratko i nije podijeljeno na kesice (vrećice). Mišić crijeva raspoređen je duž cijelog zida crijeva, dajući crijevu gladak cilindričan oblik. Iako su bakterije prisutne i u debelom crijevu mesoždera njihovo djelovanje je uglavnom vezano uz truljenje.

Biljojed[uredi | uredi izvor]

Debelo crijevo kod biljojeda je visoko specijaliziran organ koji učestvuje u apsorpciji vode i elektrolita, pri proizvodnji vitamina te apsorpciji i fermentaciji biljnog vlaknastog tkiva. Debelo crijevo biljojeda je obično većeg presjeka od tankog i relativno je dugo. U nekih sisara biljojeda, debelo crijevo izgleda kao da je podijeljeno na kesice zbog načina na koji su mišićna vlakna raspoređena uz zid crijeva. Osim toga, prvi je dio debelog crijeva u nekih prilično velik i služi kao primarno ili dodatno mjesto fermentacije.