Progenitorna ćelija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nervni progenitori (zeleni) mirisnom bulbusu sa astrocitima (plavi)
Primjeri obrazaca diobe progenitorskih ćelija, koji rezultiraju proizvodnjom intermedijarnih progenitorskih ćelija

Progenitorna ćelija ili rodozačetnička ćelija je biološka ćelija koja, poput matičnih ćelija, ima tendenciju diferenciranja u određeni tip ćelije, ali je već specifičnija od ćelija i pokušava da se diferencira u svoju "ciljnu" ćeliju.[1] Najvažnija razlika između progenitornih i matičnih ćelija je u tome što se matične ćelije mogu replicirati u nedogled, dok se progenitorske mogu dijeliti samo ograničeni broj puta. Kontroverza oko tačne definicije ostaje i koncept se i dalje razvija.[2]

Termini "progenitorna ćelija" i "matična ćelija" ponekad se izjednačavaju.[3]

Svojstva[uredi | uredi izvor]

Većina rodozačeteničkih ćelija opisana je kao oligopotentne. U ovom pogledu, mogu se upoređivati sa zrelimlim matičnim ćelijama. Ali kaže se da su progenitori u daljoj fazi diferencijacije. Oni su u „centru“ između matičnih ćelija i potpuno diferenciranih ćelija. Tip potencije ovisi o njihovim "roditeljskim" matičnim ćelijama, a također i o njihovoj niši. Tokom istraživanja pronađene su neke progenitorne ćelije, koje su izolirane. Nakon što su pronađene njihove oznake, dokazano je da se mogu kretati tijelom i migrirati prema tkivu tamo gdje su potrebne. Mnoga svojstva dijele s matičnim ćelijama odraslih.

Primjeri[uredi | uredi izvor]

Karakterizacija ili princip definiranja progenitornih ćelija, kako bi se odvojile od ostalih, temelji se na različitim staničnim markerima, a ne na njihovom morfološkom izgledu.[4]

Razvoj ljudske moždane kore[uredi | uredi izvor]

Prije embrionskog dana 40 (E40), progenitorne ćelije generiraju druge progenitorne ćelije; nakon tog perioda, proizvode samo različite kćerke mezenhimskih matičnih ćelija. Ćelije iz jedne proliferativne ćelije progenitora čine jedinicu koja stvara jedan korteksni stubac; ovi stupci sadrže niz neurona različitih oblika.[10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lawrence BE, Horton PM (2013). Progenitor Cells : Biology, Characterization and Potential Clinical Applications. Nova Science Publishers, Inc. str. 26.
  2. ^ Seaberg RM, van der Kooy D (mart 2003). "Stem and progenitor cells: the premature desertion of rigorous definitions". Trends in Neurosciences. 26 (3): 125–31. doi:10.1016/S0166-2236(03)00031-6. PMID 12591214. S2CID 18639810.
  3. ^ "progenitor cell" na Dorland's Medical Dictionary
  4. ^ Morgan JE, Partridge TA (august 2003). "Muscle satellite cells". The International Journal of Biochemistry & Cell Biology. 35 (8): 1151–6. doi:10.1016/s1357-2725(03)00042-6. PMID 12757751.
  5. ^ Noctor SC, Martínez-Cerdeño V, Kriegstein AR (maj 2007). "Contribution of intermediate progenitor cells to cortical histogenesis". Archives of Neurology. 64 (5): 639–42. doi:10.1001/archneur.64.5.639. PMID 17502462.
  6. ^ a b Awong G, Zuniga-Pflucker JC (juni 2011). "Thymus-bound: the many features of T cell progenitors". Frontiers in Bioscience. 3: 961–9. doi:10.2741/200. PMID 21622245.
  7. ^ Barber CL, Iruela-Arispe ML (april 2006). "The ever-elusive endothelial progenitor cell: identities, functions and clinical implications". Pediatric Research. 59 (4 Pt 2): 26R–32R. doi:10.1203/01.pdr.0000203553.46471.18. PMID 16549545.
  8. ^ Carotta S, Nutt SL (mart 2008). "Losing B cell identity". BioEssays. 30 (3): 203–7. doi:10.1002/bies.20725. PMID 18293359.
  9. ^ Monk KR, Feltri ML, Taveggia C (august 2015). "New insights on Schwann cell development". Glia. 63 (8): 1376–93. doi:10.1002/glia.22852. PMC 4470834. PMID 25921593.
  10. ^ Mason JO, Price DJ (oktobar 2016). "Building brains in a dish: Prospects for growing cerebral organoids from stem cells". Neuroscience. 334: 105–118. doi:10.1016/j.neuroscience.2016.07.048. PMID 27506142.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Matične ćelije