Prokletstvo resursa
Prokletstvo resursa, također poznato kao paradoks izobilja ili paradoks siromaštva, je fenomen zemalja s obiljem prirodnih resursa (kao što su fosilna goriva i određeni minerali) koje imaju manji ekonomski rast, manje demokratije ili lošije razvojne rezultate od zemalja sa manje prirodnih resursa.[1] Većina stručnjaka vjeruje da prokletstvo resursa nije univerzalno ili neizbježno, već utječe na određene vrste zemalja ili regija pod određenim uvjetima.[2][3]
Teza o prokletstvu resursa[uredi | uredi izvor]
Ideja da resursi mogu biti više ekonomsko prokletstvo nego blagoslov počela je da se pojavljuje u debatama 1950-ih i 1960-ih o ekonomskim problemima zemalja sa niskim i srednjim dohotkom.[4] Termin prokletstvo resursa prvi je upotrijebio Richard Auty 1993. kako bi opisao kako zemlje bogate mineralnim resursima nisu bile u stanju da iskoriste to bogatstvo za jačanje svojih ekonomija i kako su, suprotno intuiciji, ove zemlje imale niži ekonomski rast od zemalja bez obilja prirodnih resursa. Utjecajna studija Jeffreyja Sachsa i Andrewa Warnera otkrila je snažnu korelaciju između obilja prirodnih resursa i slabog ekonomskog rasta.[5] Stotine studija su sada procijenile efekte bogatstva resursima na širok spektar ekonomskih ishoda i ponudile mnoga objašnjenja o tome kako, zašto i kada je vjerovatno da će doći do prokletstva resursa.[2][6] Dok "analogija lutrije ima vrijednost, ali ima i nedostatke",[7] mnogi posmatrači su uporedili prokletstvo resursa s poteškoćama koje zadese dobitnike lutrije koji se bore da upravljaju složenim nuspojavama novootkrivenog bogatstva.[8][9][10]
Nauka o prokletstvu resursa sve više se pomjera ka objašnjenju zašto neke zemlje bogate resursima uspijevaju, a zašto druge ne, za razliku od samo istraživanja prosječnih ekonomskih efekata resursa.[11] Istraživanja sugeriraju da su način na koji se troše prihodi od resursa, sistem vlade, institucionalni kvalitet, vrsta resursa i rana i kasna industrijalizacija korišteni za objašnjenje uspjeha i neuspjeha.[11]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Smith, Benjamin; Waldner, David (2021). Rethinking the Resource Curse. Cambridge University Press (jezik: engleski). doi:10.1017/9781108776837. ISBN 9781108776837.
- ^ a b Venables, Anthony J. (februar 2016). "Using Natural Resources for Development: Why Has It Proven So Difficult?". Journal of Economic Perspectives. 30 (1): 161–184. doi:10.1257/jep.30.1.161.
- ^ Ross, Michael L. (maj 2015). "What Have We Learned about the Resource Curse?". Annual Review of Political Science. 18: 239–259. doi:10.1146/annurev-polisci-052213-040359.
- ^ Ross, Michael L. (januar 1999). "The Political Economy of the Resource Curse". World Politics. 51 (2): 297–322. doi:10.1017/S0043887100008200.
- ^ Sachs, Jeffrey; Warner, Andrew (1995). "Natural Resource Abundance and Economic Growth". NBER Working Paper (5398). doi:10.3386/w5398.
- ^ Frankel, Jeffrey (2012). "The Natural Resource Curse: A Survey of Diagnoses and Some Prescriptions". HKS Faculty Research Working Paper Series (RWP12-014).
- ^ Bryan, James B.; Castillo, Sarah Lamarche (2012). "Politics, the Preservation of Natural Resource Wealth, and the Funding of a Basic Income Guarantee". u Widerquist, Karl; Howard, Michael W. (ured.). Alaska's Permanent Fund Dividend: Examining its Suitability as a Model. Springer. str. 81. ISBN 978-1137015020.
- ^ Coll, Steve (2012). Private Empire: ExxonMobil and American Power. Penguin. str. 107. ISBN 978-1101572146.
- ^ Weeks, Jennifer (20. 12. 2011). "The Resource Curse". CQ Researcher. 5 (24).
- ^ Marron, Donald (15. 6. 2010). "Afghanistan and the natural resource curse". Christian Science Monitor.
- ^ a b Torvik, Ragnar (1. 7. 2009). "Why do some resource-abundant countries succeed while others do not?". Oxford Review of Economic Policy. 25 (2): 241–256. doi:10.1093/oxrep/grp015. ISSN 0266-903X.