Protesti u Bosni i Hercegovini (februar 2014)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Protesti u Bosni i Hercegovini,
februar 2014.
Protests in Zenica on 10 February 2014.jpg
Datum 4. februar - 10. februar 2014.
Lokacija Bosna i Hercegovina
Sukobljene strane
Demonstranti Vlada
Policija
Požar u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine

Februarski protesti u Bosni i Hercegovini[1][2] su socijalni protesti koji su započeti u februaru 2014. u više gradova i mjesta u Bosni i Hercegovini. Demonstracije su započele 5. februara u Tuzli,[3] a nastavljene su u drugim gradovima: Sarajevo, Zenica, Mostar, Jajce, Brčko, Bihać, Konjic, Prijedor,[4] Travnik, Bugojno, Donji Vakuf, Kakanj, Visoko, Breza, Gračanica, Sanski Most, Cazin, Živinice, Goražde, Orašje, Novi Travnik, Vitez, Srebrenik, Bijeljina,[5] Prozor, Tešanj[6] i Livno[7].

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Nakon Drugog svjetskog rata Tuzla je bila jedan od industrijskih centara tadašnje SFRJ, a kako njeno stanovništvo, tako i stanovništvo cijele SR BiH je bilo većinom zaposleno u industrijskom sektoru. Nakon Rata u Bosni i Hercegovini vladajuće strukture na entiteskom i kantonalnom nivou vrše privatizaciju državnih preduzeća veoma loše, nakon prelaska preduzeća u privatne ruke, većina njih prestaje s proizvodnjom zbog prodaje njihove imovine, a radnici ostaju bez zaposlenja. Nezaposlenost u savremenoj Bosni i Hercegovini postaje svakodnevni problem, pored korupcije koja je postala općeprisutna svakim danom bilježi jaču tendenciju. Nezaposlenost u BiH doseže 47 %, a prosječna plata iznosi 845 KM.[8] Stanovištvo se sve više suočava s siromaštvom i glađu, nepotizmu, ponižavanju i ostalim vidovima ekonomske i moralne inferiornosti naspram vladajuće strukture i njihovih pristaša. U 2013. godini, list Ekonomist je uvrstio Bosnu i Hercegovinu među države koje će najvjerovatnije doživjeti socijalne nemire u 2014.godini.[9]

Hronologija[uredi | uredi izvor]

Tuzla[uredi | uredi izvor]

4-5. februar

Protesti su inicirani nakon objave insolventnosti u četiri privatizirane fabrike u Tuzli ("Dita", "Polihem", "Poliochem" i Konjuh"). Zahtjevi radnika su bili da im se prije nego što se fabrike zatvore, isplate zarađene plate. Zatvaranjem fabrika pogođeno bi bilo oko 10.000 radnika, od kojih većina nije primila platu 54 mjeseca.[10]

Nakon što je premijer Tuzlanskog kantona Sead Čaušević odbio da razgovara s radnicima, oko hiljadu prosvjednika, sastavljenih od nezaposlenih građana i članova sindikata zatvorenih firmi je probivši kordon policije pokušalo provaliti u zgradu Vlade Tuzlanskog kantona.[11] Prosvjednici su bacali kamenje, jaja i baklje na prozore zrade i pri tom palili automobilske gume, blokirajući promet u središtu grada.[12] Tokom dana radnicima su se pridružile i druge grupe nezadovoljnih, a oko 14 sati došlo je do žestokog sukoba policije i demonstranata ispred zgrade Vlade[12] Nakon što je policija uspjela da razbije demonstrante, na mjestu događaja bilo je nekoliko lakše povrijeđenih osoba, a uhapšene su 22 osobe. Nakon toga je uspostavljen saobraćaj u Tuzli, a ukupno je ozliježeno 18 demonstranata i pet policajaca.

6. februar

U četvrtak su se demonstracije proširila u više gradova u Bosni i Hercegovini, najprije kao znak podrške građanima Tuzle, u Sarajevu su se prosvjednici sukobili s policijom, te je bio blokiran promet u središtu grada. Mitinzi podrške održani su i u Zenici i Mostaru. U Tuzli je na ulice izašlo oko 6.000 demonstranata, koji su gađali kamenjem zgradu Vlade Tuzlanskog kantona, palili svijeće i donosili ruže, tražeći ostavku Vlade Tuzlanskog kantona. Zapaljena je i zastava Tuzlanskog kantona.[13]U neredima, došlo je do razbijanja izloga i pljačkanja trgovina. U poslijepodnevnim sukobima u Tuzli su ozlijeđena su 102 policajaca, s teškim povredama i 28 civila sa lakšim povredama izazvanim suzavcem.[14] Uhapšeno je 27 osoba, od kojih su 22 puštene i protiv njih su podnete prekršajne prijave, a petoro je zadržano u pritvoru. Protest u Tuzli su, preko facebok grupe Udar, organizovali radnici pet propalih industrijskih preduzeća i nezadovoljni građani.

7. februar

U trećem danu demonstracija u Tuzli, demonstranti su se okupili se na istom mjestu u centru grada, zahtjevajući ostavke Vlade. U dvadeset većih gradova u Bosni su demonstracije nastavljene. Po službenim podacima u nemirima ozlijeđeno je 130 osoba, od čega 104 policajca.[15] Nakon dugog oklijevanja oko 10.000 demonstranata probilo je kordon policije ispred zgrade Vlade Tuzlanskoh kantona, a oko 100 demonstranata, koji su prodrli u zgradu bacali su namještaj i papire kroz proz zgrade koja je ubrzo zapaljena. Brza intervencija gradskih vatrogasaca nije uspijela, te se vatra ubrzo prošilrila na ostale spratove zgrade Vlade. Nakon objave da je jedan od pokretača akcije na facebooku uhapšen, demonstranti su se uputili prema zgradi Kanonalnog suda, zahtijevajući njegovo puštanje. Službenici Suda su pravovremeno evakuirani, a u gradu su zabilježeni dalji sukobi sa policijom, te upotreba suzavca. Zgrada Suda je zapaljena, nakon čega je obznanjeno da se policija pridružila demonstrantima, teda su sukobi sa policijom prekinuti.

U istovremenim nemirima u Brčkom, gradonačelnik Brčkog je uhapšen kao talac, a nedugo nakon toga pušten.[16] U Tuzlanskom kantonu nije bilo nastave u osnovnim i srednjim školama, a studentima Univerziteta u Tuzli odloženi su ispiti.[17]

8. februar

U jutarnjim satovima demonstracije su proširene u više gradova u Bosni i Hercegovini: Brčko Mostar, Jajce, Bihać, Prijedor, Travnik, Bugojno, Donji Vakuf, Kakanj, Visoko, Gračanica, Sanski Most, Cazin, Živinice, Goražde, Orašje, Srebrenik, Bijeljina, Prozor-Rama i Tešanj.[18] Nemiri polaku prestaju i pretvaraju se u mirne proteste, a ulice se polako čiste, te se promet normalizira.[19][20][21]

9. februar
10. februar

Sarajevo[uredi | uredi izvor]

4-5. februar
6. februar
7. februar
8. februar
Zgrada Predsjedništva, 8. februar 2014.
9. februar
10. februar

Zenica[uredi | uredi izvor]

Demonstracije u Zenici, 10 februara 2014.
7. februar

Demonstracije u Zenici su počele 7. februara, sukobom demonstranata sa policijom u kojim su zapaljeni zgrada Vlade Kantona i nekoliko automobila.[22] Nakon toga je objavljeno da će Vlada Zeničko-dobojskog kantona na slijedećoj sjednici podnijeti ostavku.[23]

9. februar

Kasno noću Vlada Zeničko-dobojskog kantona analizirala je nastalu situaciju.[24] Doneseni su zaključci da su zahtjevi demonstranata realni i izražavaju realne potrebe građana, te da je u nerdima ozlijeđeno oko stotinu demonstranata i nanesena ogromna materijalna šteta. Vlada je odlučila da nastavi permanentnu sjednicu u kojoj bi se razjasnila novonastala situacija.

10. februar

Demonstracije su nastavljene ispred zgrade Kantonalne vlade, sa zahtjevima za radikalnu promjenu socijalne politike. Predstavnici demonstranata sastali su se sa predstavnicima Vlade. Za vrije protesta saobraćaj u centruZenice bio je blokiran. .[25]

Bihać[uredi | uredi izvor]

4-5. februar

Nezadovoljni građani Bihaća se oklupljaju na gradskom trgu ispred zgrade Općine Bihać, te ispred zgrade Vlade USK pružajući podršku građanima Tuzle i izražavajući svoje nezadovoljstvo trenutnim stanjem, nezaposlenošću, siromaštvom, glađu. Prvi dan protesta u Bihaću svoje nezadovoljstvo je izrazilo oko 300 građana mirnim demonstracijama. 5. februara oko 900 građana se samoinicijativno okuplja prvo ispred zgrade Općine Bihać na gradskom trgu, a zatim odlazi ispred zgrade Vlade USK tražeći ostavku tadašnjeg premijera Hamdije Lipovače i njegove vlade. Nedugo zatim građani su počeli bacati jaja, kamenje, pirotehnička sredstva na zgradu vlade i pritom su uništili stakla na prozorima. U toku protesta su uništena dva automobila na parkingu vlade kantona, a demonstranti su blokirali prolaz vatrogasnim vozilima dok automobili nisu u potpunosti uništena. U prosvjedima nije došlo do sukoba s policijom, ali je nekoliko policajaca lakše povrijeđeno. Istovremeno se stotinjak građana okuplja ispred hotela "Emporium" koji je u vlasništvu rođaka premijera Lipovače, te ga demolira, nakon čega ubrzo dolazi do sukoba između građana i specijalne policije MUP-a USK.[26]. Protesti su se nastavili do kasno u noć.

6. februar

Građani nastavljaju s protestima okupljajući se na gradskom trgu, nakon čega se razdvajaju u nekoliko grupa. Nekolicina građana se okuplja pod neformalnu "Bosansko proljeće" dok druga grupa nastavlja svoj demonstrativni pohod prema porodičnoj kući premijera, u čemu ih je uspješno spriječila specijalna policija s kojom su se sukobili. U sukobu policije i građana bilo je desetak lakše ozlijeđenih.

7. februar

Protesti se nastavljaju i treći dan, ovaj put se okuplja znatno manji broj građana, njih oko 200 u neformalnu grupu "Bosansko proljeće". Nakon protesta u Bihaću ali i kantonu premijer Hamdija Lipovača daje neopozivu ostavku na mjesto premijera.


Također, 7. februara su se dogodile velike demonstracije u Sarajevu, Mostaru i Zenici. Građani su izašli na proteste i u Banja Luci, Bihaću, Brčkom, Goraždu i drugim mjestima. U Tuzli, Zenici, Sarajevu i Mostaru su demonstracije prerasle u napade na zgrade kantonalnih i općinskih vlasti. U Tuzli je zapaljena zgrada Kantonalne vlade, u Sarajevu je zapaljena zgrada Predsjedništva, kao i zgrada u kojoj se nalaze Kantonalna vlada i Općina Centar Sarajevo. Veliki je broj povrijeđenih demonstranata i policije.

U popodnevnim satima su pojačane policijske snage razbile demonstracije, i određeni broj učesnika pohapsile.

Mediji[uredi | uredi izvor]

Nekoliko dana nakon početka nemira, u medijima se pojavio izraz Bosansko proljeće, koje za izvor ima nemire u Čehoslovačkoj 1968. godine, nazvane Praško proljeće, te nemire u arapskim zemljama (Libija, Tunis i Egipat) nazvane Arapsko proljeće.

Britanska glumica Vanessa Redgrave u saradnji s režiserom Carlom Nerom i ekonomistom Fredom Harrisonom snimila je film "Bosna ustaje" koji je 2. oktobra 2014. bio premijerno prikazan u Sarajevu. Glavni inicijator snimanja filma bio je Nigel Osborne koji je tokom februarskih protesta bio u Tuzli i razgovarao s ljudima. Riječ je o filmu koji je fokus stavio na sudbinu radnika tuzlanske fabrike "Dita" koji se godinama bore za opstanak i svoja prava koja su izgubili u tranzicijskom periodu. Na konferenciji za novinare Vanessa Redgrave je izjavila:

Ljudi danas mole za socijalnu pravdu. Postoje razni pokreti, ljudi se u svim zemljama u Evropi bore za to i to je fokus ove priče. UN je uveo posebno pravo u svojoj Deklaraciji, a to je da je zabranjena diskriminacija na socijalnoj osnovi bez obzira da li je riječ o glumcu, odgajatelju, radniku u fabrici i slčno.

Režiser, koji je i sin poznate glumice, Carlo Nero kazao je kako je izabrao baš Ditu jer predstavlja primjer privatizacije svega što se dešavalo u BiH i zemljama jugoistočne Evrope nakon pada komunizma.

Dita je primjer tog procesa i želimo staviti fokus na to šta se dešavalo. Film ne govori samo o krizi i problemima, nezaposlenosti, već i o ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj nestabilnosti. Ovaj film nudi rješenja i različit je u odnosu na druge. Govori o realnosti i tome šta ljudi mogu da urade da razviju dijalog koji će dovesti do rješenja i naš cilj je da potaknemo na to. Carlo Nero

Nakon pada Sovjetskog saveza u istočnoj Evropi su se razvijala tržišta koja su nastojala da budu pravična i efikasna prema svima. Postojala je historijska prilika koja nije iskorištena. I mene je zaintrigiralo kako plenumi mogu funkcionisati u tim društvima. Ljudi u plenumima trebaju da se udružuju, razgovaraju i rade na rješavanju svojih problema bez utjecaja oligarhija, političara i drugih. Nadam se da će ovaj naš film doprinijeti da ljudi kroz kontinuirani dijalog rade na tome da pronađu sami rješenja za probleme u kojima se nalaze. Ekonomski stručnjak Fred Harrison [27]

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Također pogledati[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.klix.ba/vijesti/bih/bihac-skupstinskoj-komisiji-urucen-zahtjev-za-smjenu-vlade-demonstranti-se-razisli/140209056
  2. ^ http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-26093160
  3. ^ http://www.klix.ba/vijesti/bih/epilog-protesta-zapaljene-zgrade-vlade-ks-i-predsjednistva-bih-neredi-trajali-satima/140207111
  4. ^ "Oko 50 ljudi okupilo se na protestima u Prijedoru". Avaz. 8 February 2014. Pristupljeno 8 February 2014. 
  5. ^ "Mirni protesti u Bijeljini". Haber. 9 February 2014. Pristupljeno 9 February 2014. 
  6. ^ "HILJADE GRAĐANA NA ULICAMA". Avaz. 7 February 2014. Pristupljeno 8 February 2014. 
  7. ^ http://www.klix.ba/vijesti/bih/policija-od-jucer-ujutro-cuva-kuce-borjane-kristo-premijera-ivkovica-i-prostorije-hdz-a/140211047
  8. ^ http://www.fzs.ba/
  9. ^ Čavalić A., The fight for freedom comes to Bosnia and Herzegovina, The Daily Caller, Washington, 2014.
  10. ^ Bosnien: Proteste gehen trotz Rücktritten weiter, Članak u austrijskom dneniku Der Standard 8. februar 2014. (de)
  11. ^ Sukob policije i prosvjednika u Tuzli, Slobodna Evropa, 5. februar 2014.
  12. ^ a b TUZLA NA NOGAMA: Radnici okupirali zgradu vlade, policija hapsi i rastjeruje! Slobodna Bosna, 5. februar 2014.
  13. ^ [1]
  14. ^ Situacija u Tuzli potpuno je izmakla kontroli: Povređena 102 policajca, Blic online 6. februar 2014.
  15. ^ "Anti-government protests turn violent in Bosnia". France24. 7 February 2014. Pristupljeno 7 February 2014. 
  16. ^ "Violent Anti-Regierung Proteste in ganz Bosnien Verbreiten". ABC News.  Nepoznat parametar |access= ignorisan (pomoć); Nepoznat parametar |Datum= ignorisan (predloženo: |datum=) (pomoć)
  17. ^ Završen protest u Tuzli, demonstranti rasterani, Kurir
  18. ^ "HILJADE GRAĐANA NA ULICAMA". Avaz. 7 February 2014. Pristupljeno 8 February 2014. 
  19. ^ "Bosnians Sweep up After Violent Protests". ABC News. 8 February 2014. Pristupljeno 8 February 2014. 
  20. ^ "Bosnia draws back from unrest, protesters vow to persist". Reuters. 8 February 2014. Pristupljeno 8 February 2014. 
  21. ^ "Bosnia clear-up begins after Sarajevo and Tuzla protests". BBC. 8 February 2014. Pristupljeno 8 February 2014. 
  22. ^ Jahic, Vedran ;Jukic, Elvira (7 February 2014). "Bosnia Hit by Third Day of Protest Unrest". Balkan Insight. Pristupljeno 7 February 2014. 
  23. ^ "Government of Zenica-Doboj Canton Resigned!". Sarajevo Times. 7 February 2014. Pristupljeno 7 February 2014. 
  24. ^ "Zenica – Doboj Canton: In Permanent Session Next Few Days". Sarajevo Times. 9 February 2014. Pristupljeno 10 February 2014. 
  25. ^ "U Zenici počeli novi protesti" (jezik: Bosnian). Radio Zenit. 10 February 2014. Pristupljeno 10 February 2014. 
  26. ^ http://www.avaz.ba/vijesti/teme/hotel-emporium-u-bihacu-bio-je-lipovacina-baza
  27. ^ "Bosna ustaje": Oskarovka Vanessa Redgrave snimila film o februarskim protestima i radnicima Dite pristupljeno 2. oktobra 2014.
  28. ^ Das Aufräumen nach dem Chaos, Članak u austrijskom dnevniku Kleine Zeitung, 11. februara 2014. (de)
  29. ^ Michael Martens,"Proteste in Bosnien Jung und arbeitslos? Selbst schuld!" sa FAZ;objavljeno 14.2.2014, pristupljeno 16.3.2015 (de)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]