Prvi punski rat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Кartaga 264. p. n. e. na početku Prvog punskog rata

Prvi punski rat (264. p. n. e. - 241. p. n. e.) bio je prvi od tri velika rata između Kartage i Rimske Republike. Prvi punski rat označio je početak perioda širenja Rima, tokom kojega stiču kontrolu nad većim dijelom Mediteranskog bazena. Serija ratova između Rima i Kartage poznata je pod nazivom Punski ratovi, zbog latinskog naziva za stanovnike Kartage koje su nazivali Puni. Dvije sile su se 23 godine borile za prevlast u zapadnom Mediteranu. Na kraju Rimljani pobjeđuju, namećući teške mirovne uslove i velike finansijske reparacije protiv Kartage. Sicilija postaje provincija Rima. Kartaga prestaje biti glavna pomorska sila. Rim preuzima kontrolu zapadnog Mediterana.

Pozicija Rimske Republike[uredi | uredi izvor]

Sredinom III vijeka p. n. e. Rimska Republika je postajala sve moćnija. Poslije vijekova nereda i unutrašnjih pobuna, cijelo Apeninsko poluostrvo je bilo čvrsto u rukama Rima. Svi neprijatelji ili invazije su odbijene ili savladane. Rimljani su imali veliku vjeru u svoj politički sistem i vojsku.

Pozicija Kartage[uredi | uredi izvor]

Preko Tirenskog mora i Sicilijanskog moreuza u današnjem Tunisu, Kartaga je bila dominantna morska i trgovačka sila. Kartagina je kontrolirala većinu mediteranskih trgovačkih puteva. U početku je Kartaga bila fenička kolonija. Međutim pretvorila se u centar širokog carstva koje je pokrivalo obale Sjeverne Afrike, Sardiniju, Korziku i dijelove Sicilije.

Hronologija događaja[uredi | uredi izvor]

  • 264. p. n. e. - Mamertinci traže pomoć i od Rima i od Kartagine, da bi se odbranili od Hijerona II. Rim odgovara poslije Kartage.
  • 263. p. n. e. - Konzul Manije Valerije Masala pobjeđuje Hijerona II i prisiljava Sirakuzu da bude rimski saveznik.
  • 262. p. n. e. - rimska intervencija na Siciliji. Opsjeda se grad Agrigent, kojega je Kartagina okupirala.
  • 261. p. n. e. - Bitka kod Agrigenta, pobjedom Rima. Rim odlučuje da gradi flotu da bi ugrozio dominaciju Kartagine na moru.
  • 260. p. n. e. - Prva pomorska bitka Bitka kod Lipara, pobjeda Kartaginjana. Ubrzo dobijaju bitku kod Mila uz pomoć korvusa.
  • 259. p. n. e. - Kopnene bitke se raširile na Sardiniju i Korziku.
  • 258. p. n. e. - pomorska bitka - Bitka kod Sulka. Pobjeda Rima.
  • 257. p. n. e. - pomorska bitka - Bitka kod Tindarija. Pobjeda Rima.
  • 256. p. n. e. - Rim pokušava invaziju Afrike, a Kartagina pokušava presjeći transport. Rim pobjeđuje u velikoj pomorskoj bici kod Eknoma. Bitka kod Adisa je prva velika rimska pobjeda na afričkom tlu. Kartagina traži mir, a pregovori propadaju.
  • 255. p. n. e. - Kartagina zapošljava spartanskog generala Ksantipa, da im organizira odbranu. Kartaga pobeđuje u bici kod Tunisa. Preživjeli Rimljani se evakuiraju, ali putem su potopljeni.
  • 254. p. n. e. - gradi se nova rimska flota od 140 brodova. Rimljani pobjeđuju u bici kod Panorma na Siciliji, ali nema napretka. Pet grčkih gradova Sicilije prelazi na rimsku stranu.
  • 253. p. n. e. - Rimljani haraju flotom obalom istočno od Kartagine. Poslije neuspješne godine, tokom povratka u nevremenu gube 150 brodova.
  • 251. p. n. e. - Nova rimska pobjeda kod Panorma na Siciliji. Kartagina se trudi da ojača trupe na Siciliji i da ponovo zauzme Agrigent.
  • 249. p. n. e. - U bici kod Drepane Rim gubi skoro cijelu flotu. Hamilkar Barka uspješno ratuje po Siciliji, a još jedna oluja uništava ostatke rimske flote. Aul Atilije Kajatin je postavljen za diktatora i poslat u Siciliju.
  • 248. p. n. e. - period rata niskog intenziteta, bez pomorskih bitki.
  • 244. p. n. e. - Hanon Veliki demobilizira veliki dio flote Kartagine kako bi napravio uštede.
  • 242. p. n. e. - Rim pravi novu flotu.
  • 241. p. n. e. - 10. marta se desila odlučna bitka kod Egatskih ostrva, u kojoj Rimljani odlučno pobjeđuju. Kartaga je prisiljena da prihvati mirovni sporazum čime se završava prvi punski rat.

Početak rata[uredi | uredi izvor]

Grupa italijanskih plaćenika Mamertinci 288. p. n. e.. okupiraju Mesinu, grad na severoistoku Sicilije, ubjajući svo muško stanovništvo, a žensko stanovništvo uzimajući kao svoje žene. Haraju okolinom i postaju problem za nezavistan grad Sirakuzu.

Kad je sirakuški tiran Hijeron II došao na vlast 265. p. n. e.. odlučio je da se s njima razračuna. Zato opsjeda Mesinu. Mamertini traže pomoć u isto vrijeme i od Kartage i od Rima. U početku Rimljani ne žele da pomažu plaćenike koji su nepravedno oteli grad od njegovih građana. Osim toga Rim je prije toga imao pobunu plaćenika i to je bio dodatni razlog da im ne pomaže.

Kartagina odlučuje da pomogne i šalje pomoć Mamertincima u Mesinu. Rim nipošto nije želio da se Kartagina širi po Siciliji, pa ulaze u savez sa Mamertincima. Rimske trupe dolaze 264. p. n. e.. na Siciliju (po prvi put van Apeninskog poluostrva) i prisiljavaju Sirakuzu da uđe s njima u savez. Vrlo brzo jedine strane u sporu postaju Rim i Kartaga, a sukob počinje oko toga čija će biti Sicilija.

Kopneni rat[uredi | uredi izvor]

Zbog pretežno planinskog terena, punog prepreka, koji je gotovo onemogućavao komunikaciju, kopnene bitke su igrale sekundarnu ulogu u Prvom Punskom Ratu. Kopnene operacije su bili uglavnom mali iznenadni napadi sa jedva kojom jačom bitkom. Opsade i blokade su bile uobičajen oblik korištenja kopnenih snaga. Najčešće bi blokirali velike luke. Obje strane su imale glavne gradove daleko preko mora i trebale su luke zbog snabdjevanja trupa, pojačanja i komunikacija.

Ipak tokom Prvog Punskog Rata bile su dvije velike kopnene kampanje. Godine 262. p. n. e.. Rim opsjeda grad Agrigent. Ova operacija je uključivala 4 rimske legije i trajala je nekoliko mjeseci. Vojska u Agrigentu je uspela pozvati pomoć Kartagine, koja stiže pod komandom Hanoa .Rimljani se ubrzo nalaze u lošem položaju, jer im je sasječena linija snabdjevanja iz Sirakuze. Međutim nalaze pomoćnu liniju snabdjevanja. U konačnoj bici kod Agrigenta Rimljani pobjeđuju, a grad pada.

Ta pobjeda je inspirirala Rimljane da pokušaju drugu takvu ofanzivu 256/255. p. n. e. Poslije nekoliko pomorskih bitaka Rim je želio da brzo završi rat, pa je odlučeno da se izvrši invazija Kartaginjanskih posjeda u Africi. Sagrađena je velika flota za transport armije i opreme, te brodovi za zaštitu. Kartagina je pokušala da to spriječi, ali biva poražena u bici kod Eknoma. Rimska armija pod komandom Marka Atila Regula iskrcala se u Africi i počela je haranje po kartaginskoj okolini. U početku je Regul pobjedio u bici kod Adisa i time je prisilio Kartaginu da traži mir.

Rim nameće tako teške uslove da pregovori propadaju. Kartaga unajmljuje spartanskog plaćenika Ksantipa. Ksantip reorganizuje kartaginsku vojsku. Ksantip uspostavlja ponovo pomorsku nadmoć Kartage i time siječe vezu rimske invazijske vojske sa svojom bazom u Rimu. Konačno Kartagina pobjeđuje Rim u bici kod Tunisa. Regul je uhvaćen u toj bici.

Pri kraju sukoba 249. p. n. e.. Kartagina je poslala na Siciliju Hanibalovog oca Hamilkara Barku. Hamilkar uspeva da zauzme većinu sicilijanske unutrašnjosti. Iako je Hamilkar bio nepobjediv na Siciliji, to postaje beznačajno nakon rimske pomorske pobjede u bici kod Egatskih ostrva 241. p. n. e. .

Pomorske borbe[uredi | uredi izvor]

Zbog terena na Siciliji, teškog za bitke, većinom se Prvi Punski rat izvodio na moru, uključujući najvažnije bitke. Pomorski rat je omogućavao blokadu neprijateljskih luka, a time i blokadu snabdjevanja trupa i blokadu dovlačenja novih trupa. I Rim i Kartagina su imali flote koje su bile finansirane od strane državnih finansija. To je bilo teško izdržavati duže vrijeme, pa su finansije odlučujuće djelovale na tok rata.

Na početku Prvog Punskog Rata Rim i nije imao iskustava u pomorskom ratovanju, dok je Kartaga bila pomorska sila zahvaljujući stotinama godina pomorskog trgovanja. Ipak Rimska Republika shvata značaj kontrole Mediterana.

Prva velika pomorska flota izgrađena je poslije bitke kod Agrigenta 261. pne.. Da bi nadoknadili nedostatak iskustva i da bi koristili standardne kopnene taktike na moru Rimljani opremaju svoje brodove sa specijalnom spravom za ukrcavanje (korvus). U to vreme je bilo uobičejena pomorska taktika da se manevriše brodom, da bi se zabio u protivnički brod. Međutim Rimljani plove kraj broda na koji se misle iskrcati, bacaju taj specijalni most, koji se kači za protivnički brod, pa šalju legionare preko mosta u borbu na protivničkom brodu.

Ta nova tehnika je prvi put primjenjena i dokazana u bici kod Mila. To je bila prva rimska pomorska pobjeda. Ta tehnika se pokazala posebno u velikoj bici kod Eknoma. Dodatak korvusa je prisilio Kartaginu da razmisli o vojnoj taktici. Dok god su imali problema sa korvusom Rim je imao pomorsku prednost. Korvus su kasnije sami Rimljani odbacili zbog uticaja na navigaciju broda i uticaja težine korvusa na potonuće brodova po nevremenu. Težina korvusa se pokazala kao značajan faktor nestabilnosti i potonuća broda po nevremenu.

Uprkos rimskim pomorskim pobjedama, Rimska Republika je izgubila mnogo brodova i posada tokom rata i zbog oluja i zbog bitki. U dva slučaja (255. p. n. e. i 253. p. n. e. ) cijele flote su uništene zbog nevremena. Prema kraju rata Kartaga je ponovo vladala morima, a Rim nije bio spreman da finansira još jednu skupu flotu.

U Kartagi je postojala frakcija koja se protivila konfliktu. Vodio ju je veliki zemljoposednik Hanon Veliki, koji dolazi na vlast 244. p. n. e. Smatrao je da je rat gotov, pa je počeo sa demobilizacijom flote, dajući Rimljanima šansu da ponovo budu superiorni na moru. Rim je izgradio novu flotu pomoću donacija svojih bogatih građana. Rim pobjeđuje u pomorskoj bici kod Egatskih ostrva ( 10. mart 241. p. n. e. ), gde je rimsku flotu vodio konzul Gaj Lutacije Katul. Kartaga gubi većinu flote i ekonomski nije sposobna da izgradi novu i da nađe novu posadu. Bez flote Hamilkar Barka je bio odsečen od Kartage i predaje se.

Rim je pobijedio u Prvom Punskom Ratu poslije 23 godine rata zamjenjujući Kartagu kao dominantna pomorska sila zapadnog Mediterana. Na kraju rata obje strane su bile iscrpljene i finansijski i demografski. Da bi odredili konačne granice crtaju navodno ravnu liniju preko Mediterana. Korzika,Sardinija i severna Afrika ostaju u posjedu Kartage.

Rimska pobjeda je podosta proizašla iz neprekidnog odbijanja da se prihvati bilo što osim potpune pobjede. Rimska Republika je uspjela privući privatne investicije, pozivajući građane da budu patrioti da bi se finansirali brodovi i posade. To je bio značajan faktor rata. U Kartagi plemstvo nije bilo spremno da daje svoje bogatstvo državi. Prvi Punski rat označava rađanje rimske mornarice, koja je pomogla širenju rimske države.

Ljudske žrtve[uredi | uredi izvor]

Tačan broj žrtava je teško odrediti, zbog pristrasnosti istorijskih izvora. Rimski izvori povećavaju gubitke Kartage da bi veličali rimski trijumf.

Prema izvorima (izuzev kopnenih žrtava)

  • Rim je izgubio 700 brodova (uglavnom zbog nevremena i loših vođa) i deo posada
  • Kartaga je izgubila 500 brodova i dio posade
  • Svaki brod je imao 100 članova posade

Iako je nesigurno kolike su bile žrtve, velik je gubitak na obe strane. Polibije je komentirao da je taj rat bio sa najviše žrtava u historiji ratova do tada, uključujući bitke Aleksandra Makedonskog.

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Poslije rata Kartaga faktički nema novaca. Kad je Hanon Veliki odbio da plati raspuštene armije izbio je unutrašnji sukob ili Plaćenički Rat. Poslije teške borbe Hanon Veliki i Hamilkar Barka pobjeđuju plaćenike. Tokom tog konflikta Rim uzima Kartagi Korziku i Sardiniju.

Najznačajniji politički rezultat Prvog Punskog Rata je pad Kartagine sa mjesta glavne pomorske sile zapadnog Mediterana. Mirovni sporazum je nametnuo dodatne finansijski teške uslove da je spriječen ekonomski oporavak Kartage.

Sicilija postaje prva rimska provincija. Sicilija je postala značajna rimska žitnica.

Mirovni sporazum[uredi | uredi izvor]

Kao pobjednik u ratu Rim je nametnuo sljedeće uslove mira:

  • Kartaga mora napusti područje Sicilije
  • Kartaga je obavezna da vrati sve rimske zarobljenike bez otkupa, a da sama plati vraćanje kartaginjana iz rimskog zarobljeništva
  • Kartaga ne smije napadati Sirakuzu i njene saveznike
  • Kartaga mora predati Rimu grupu malih ostrva sjeverno od Sicilije
  • Kartaga je obavezna da evakuiše mala ostrva između Sicilije i Afrike
  • Kartaga mora da plati ratnu štetu 2200 talenata u 10 godišnjih rata i 1.000 talenata odmah

Saveznici svake od strana ne smiju napadati saveznike druge stane. Zabranjuje se svakoj strani da regrutira trupe na teritoriji druge strane. Time se zapravo zabranjivalo Kartagi da unajmljuje rimske plaćenike.

Značajne vođe[uredi | uredi izvor]