Psetoliki majmuni

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Psetoliki majmuni
Cynomorpha
Diferenciran
Mandril (Mandrillus sphings)
Mandril (Mandrillus sphings)
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Red Primates
(nesvrstani) podred Anthropoidea - Catarrhini
Uskonosni majmuni
Porodica Cercopithecidae
Colobidae
Rod 22 roda
Gray, 1821
Tipična vrsta
Rod: Cercopithecus
Gray, 1821

Cercopithecinae - 12 rodova

Colobinae - 10 rodova
Repati majmun Starog svijeta
Maslinasti babun (Ngorongoro)
Glava plaštastog pavijana (Papio anubis). Uočava se izdužena „pasja njuška“.
Divlji makak (Macaca sylvanus) je jedina evropska vrsta ne-ljudskih primata

.

Mužjak psetolikog majmuna gelada (Theropithecus gelada)

Psetoliki majmuni, Cynomorpha (grč. κύων – kinos = pas, morpha = oblik, izgled), prpada velikoj skupini stvarnih ili mitskih bića (Cynoceohala) sa psetolikom glavom (κεφαλή – kephalē = glava) . Međutim, danas se ovaj termin primarno odnosi na primate Cynomorpha, podgrupu familije Cercopithecidae, natporodice uskonosnih majmuna (Catarhyni). Uskonosni majmuni i širokonosni majmuni čine podred Anthropoidea (Antropoidi).[1][2] [3][4]

Familija Cercopithecidae (=repati majmuni) uključuje mnoge vrste psetolikih majmuna makaka i babuna, tj. morskih mačaka i zamoraca, rasprostranjenih u Africi i Aziji, a u Evropi, u divljini, obitava samo jedna vrsta (Macaca sylvanus) na Gibraltarskoj stijeni iznad Moreuza.

Evolucija i mogući preci[uredi | uredi izvor]

Pronađeni su fosili tarzoidnih primata, koji ispoljavaju uočljiv uspon prema cinomorfnoj i antropomorfnoj konstituciji. Pretpostavlja se da svi majmuni Starog svijeta (Cercopithecidae, Hylobatidae, Pongidae i Hominidae) potiču iz grupe anatomski „uopćeno“ građenih pratazoida, kojima su, među ostalim, pripadali i oblici Teilhardina (oligocen Egipta). Među njima se Apidium, Moeripithecus i Oligopithecus ( a nerijetko i Parapithecus) ubrajaju u neposredne fosilne pretke psetolikih majmuna, dok je ostalo otvoreno pitanje da li tu pripadaju i Amphipithecus i Pondaungia (gornji eocen Burme) ili bi ih trebalo uvrstiti u prelaznu fazu evolucije ka zajedničkim precima antropomorfnih majmuna.

U donjeoligocenskim slojevima Afrike, međutim, nađeni su fosilni ostaci primata koji su nedvojbeno imali niz osobina današnjih viših uskonosnih majmuna iz porodica Hylobatidae (giboni i Pongidae (orangutani). Među takvim oblicima, redovno se pominju Parapithecus i Aegyptopithecus, sa zubalom kao u suvremenih bezrepih – velikih majmuna (orangutani, čimpanze i gorile, iako se prvopomenuti oblik često ubraja i u predačku skupini psetolikih repatih majmuna, a drugi u fosilni rod Dryopithecus. U direktne predačke forme čovjekolikih primata svrstava se i gibonoliki Propliopithecus, od kojeg, vjerovatno preko oblika tipa Limnopithecus i Pliopithecus vode porijeklo današnji giboni. Međutim, prema nekim procjenama, propliopitek bi mogao biti i predak pomenutog egiptopiteka ili čak forma driopiteka, sa naglašenijim hominoidnim osobinama.

Taksonomska klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-280360-3.
  2. ^ Boaz N. T. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, New Jersey,ISBN 0-13-080793-1.
  3. ^ British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London, ISBN 0 521 40864 4.
  4. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]