Idi na sadržaj

Psihologija boja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
"Ruža temperamenata" (njemački: Temperamenten-Rose) koju su 1798/1799. sastavili Johann Wolfgang von Goethe i Friedrich Schiller. Dijagram povezuje dvanaest boja s ljudskim zanimanjima ili karakternim crtama, grupisanim u četiri temperamenta: 1) kolerični (crvena/narandžasta/žuta): tirani, heroji, avanturisti; 2) sangvinični (žuta/zelena/cijan): hedonisti, ljubavnici, pjesnici; 3) flegmatični (cijan/plava/ljubičasta): govornici, historičari; 4) melankolični (ljubičasta/magentna/crvena): filozofi, pedanti, vladari.

Psihologija boja naučna je oblast psihologije koja proučava kako boje i njihove nijanse utječu na ljudsku percepciju, emocije, kognitivne procese i ponašanje. Utjecaj boja može biti prisutan i kada ga ljudi nisu svjesni. Naprimjer, boja hrane ili ambalaže može promijeniti doživljaj njenog ukusa. Osim toga, boje mogu izazvati različite emocionalne reakcije i utjecati na raspoloženje pojedinca.[1] Način na koji boje djeluju na čovjeka može se razlikovati u zavisnosti od dobi, spola i kulturološke pripadnosti.[2] Ipak, pojedini autori smatraju da su preferencije prema određenim bojama relativno ujednačene bez obzira na spolnu i rasnu pripadnost.[3]

Psihologija boja široko se primjenjuje u marketingu, oglašavanju i brendiranju. Boja je jedan od osnovnih elemenata vizuelnog identiteta jer može utjecati na emocionalne reakcije potrošača, percepciju kvaliteta proizvoda i prepoznatljivost brenda.[4] Izbor boja koristi se pri oblikovanju logotipa, ambalaže, reklamnih materijala i digitalnih sadržaja kako bi se privukla pažnja potrošača i oblikovala željena slika o proizvodu ili usluzi.[5] Osim u marketingu, psihologija boja primjenjuje se u arhitekturi, zdravstvenim ustanovama, sportu, obrazovanju i dizajnu videoigara.

Iako postoje brojna istraživanja o utjecaju boja na percepciju, emocije i ponašanje, mnogi aspekti psihologije boja i dalje su predmet naučnih rasprava, a pojedine tvrdnje o njihovim efektima nisu dovoljno empirijski potvrđene.

Historijski razvoj

[uredi | uredi izvor]

Razvoj psihologije boja kao naučne oblasti povezuje se s radovima više istraživača i mislioca. Među njima se često ističe Carl Gustav Jung, koji je proučavao simboliku boja i njihovu povezanost s ljudskom psihom te smatrao da su boje "maternji jezik podsvijesti".[4]

Mnogo prije nego što je psihologija boja postala predmet naučnih istraživanja, boje su se koristile u različitim terapijskim praksama. Najstariji zapisi o takvoj primjeni potječu iz drugog milenija prije nove ere. Drevni Egipćani koristili su obojene prostorije i sunčevu svjetlost filtriranu kroz kristale u svrhu liječenja, dok kineski medicinski spis Huangdi Neijing opisuje dijagnostičke i terapijske postupke povezane s bojama.[6]

Njemački pjesnik i mislilac Johann Wolfgang von Goethe objavio je 1810. djelo Teorija boja (njemački: Zur Farbenlehre), u kojem je izložio vlastitu teoriju o psihološkom djelovanju boja.[7] U svojoj knjizi Goethe opisuje žutu boju kao "vedru", dok plavu definira kao spoj "uzbuđenja i smirenosti".[8] Njemački neurolog Kurt Goldstein objavio je 1942. rezultate istraživanja o mogućim fiziološkim efektima boja. Opisao je slučaj pacijentice s moždanim oboljenjem kod koje je nošenje crvene odjeće, prema njegovim zapažanjima, pogoršavalo simptome, dok su zelena i plava boja imale suprotan efekat.[9] Kasnija istraživanja nisu uspjela potvrditi Goldsteinove nalaze, zbog čega njegova hipoteza nije prihvaćena u savremenoj nauci. Ipak, njegov rad potakao je daljnja istraživanja mogućih fizioloških i psiholoških učinka boja.[10] Uprkos tome, Goldsteinov rad dao je podsticaj za dalja istraživanja fizioloških efekata boja na ljudski organizam.[10]

Opći model

[uredi | uredi izvor]

Opći model psihologije boja zasniva se na šest polaznih načela:

  1. Boja može nositi određeno značenje.
  2. Značenje boje može biti rezultat učenja ili urođenih bioloških predispozicija.
  3. Percepcija boje automatski izaziva procjenu kod osobe koja je opaža.
  4. Proces procjene potiče ponašanje motivisano doživljajem boje.
  5. Utjecaj boje u pravilu se ispoljava automatski.
  6. Značenje i efekat boje usko su povezani s kontekstom u kojem se ona javlja.[11]

Značenje boja prema savremenim teorijama

[uredi | uredi izvor]

Prema savremenim teorijama psihologije boja,[12][13][14] boje mogu utjecati na ljude na dva različita načina. S jedne strane, njihovo značenje proizlazi iz iskustva, kulture i naučenih asocijacija, dok s druge strane određene boje mogu izazvati neposredne psihološke i fiziološke reakcije koje nisu povezane s prethodnim iskustvom.

  • Značenje zasnovano na naučenim asocijacijama nastaje povezivanjem određene boje s predmetima, pojavama ili iskustvima tokom života. Takve asocijacije zavise od kulture i konteksta u kojem se boja pojavljuje. Na primjer, zelena boja na ambalaži prehrambenih proizvoda često se povezuje s prirodnim, ekološkim ili zdravijim proizvodima, iako sama boja ne govori ništa o njihovom sastavu.
  • Značenje zasnovano na neposrednoj reakciji na boju proizlazi iz samih karakteristika boje. Sama izloženost određenoj boji može izazvati osjećaje ili fiziološke reakcije bez oslanjanja na prethodno iskustvo ili kontekst. Na primjer, crvena boja često povećava pobuđenost organizma i usmjerava pažnju, što može dovesti do povećanja srčane frekvencije ili budnosti.
  • Interakcija oba procesa – Teorija polazi od pretpostavke da naučene asocijacije i neposredne psihološke i fiziološke reakcije na boje djeluju istovremeno i međusobno se nadopunjuju. Naučene asocijacije mogu pojačati, oslabiti ili izmijeniti prirodne reakcije na boje, a razlikuju se među kulturama i društvima. Pri tome značenje koje proizlazi iz naučenih asocijacija zavisi od konteksta u kojem se boja pojavljuje, dok neposredne reakcije na boju uglavnom nisu uslovljene kontekstom.

Utjecaj boja na percepciju

[uredi | uredi izvor]

Više istraživača smatra da je jedan od faktora u evoluciji trohromatske percepcije boja kod primata bila sposobnost preciznijeg opažanja emocija i zdravstvenog stanja drugih jedinki, što je imalo važnu ulogu u razvoju složenih društvenih odnosa.[15] Na primjer, crvenilo ili bljedilo kože mogu neverbalno ukazivati na uzbuđenje ili bolest. Osim što imaju važnu ulogu u društvenoj komunikaciji, boje utječu i na različite aspekte ljudske percepcije.

Okus

[uredi | uredi izvor]

Boje utječu i na način na koji ljudi doživljavaju jestivost i okus hrane i pića.[16] Na tu percepciju ne utječe samo boja samog proizvoda nego i izgled njegove ambalaže i način na koji je izložen među drugim proizvodima. Tako se, na primjer, hljeb u prodavnicama često prodaje u ambalaži ukrašenoj zlatnim ili smeđim tonovima kako bi se stvorio dojam domaće pripreme i svježe pečenog proizvoda.[17] Boja također može utjecati na očekivani okus proizvoda. Na primjer, piće s okusom trešnje zelene boje može biti pogrešno prepoznato kao piće s okusom limete ili limuna. Pored toga, boja može pojačati doživljaj samog ukusa. Samo na osnovu boje, ljudi mogu procijeniti da smeđi M&M bombon ima izraženiji okus čokolade u odnosu na zeleni.[16]

Ovakav utjecaj boje na percepciju okusa u velikoj mjeri zavisi od prethodnih iskustava i kulturnih očekivanja. Istraživanje provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da ispitanici od smeđeg napitka očekuju okus kole, dok su ispitanici s Tajvana češće očekivali okus grožđa, jer su u njihovoj kulturi popularna smeđa pića najčešće aromatizirana grožđem.[18]

Percepcija vremena

[uredi | uredi izvor]

Utjecaj boja na percepciju trajanja vremena još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, jer različita istraživanja daju međusobno suprotstavljene rezultate. Neka istraživanja pokazuju da crvena boja može dovesti do precjenjivanja trajanja vremenskog intervala. Masahiro Shibasaki i Nobuo Masataka (2014) utvrdili su da su ispitanici procjenjivali prikaz crvenog ekrana dužim u odnosu na prikaz plavog ekrana, pri čemu je taj efekat bio izražen samo kod muškaraca. U istom istraživanju muškarci su brže reagirali na crveni ekran, a kraće vrijeme reakcije bilo je povezano s većim precjenjivanjem trajanja.[19] Sličan nalaz zabilježen je i u demonstracijskom eksperimentu Beau Lottoa (2011), u kojem su učesnici procijenili da je minuta provedena u plavo osvijetljenoj prostoriji trajala u prosjeku 11 sekundi kraće nego minuta provedena u crveno osvijetljenoj prostoriji. Ovakvi nalazi često se objašnjavaju pretpostavkom da crvena boja povećava fiziološku pobuđenost, što može ubrzati subjektivni doživljaj protoka vremena.[20]

S druge strane, novija istraživanja s strožijom metodološkom kontrolom ukazuju na suprotan efekat. Stefan Thönes i saradnici (2018) utvrdili su da plavi podražaji mogu dovesti do većeg precjenjivanja trajanja nego crveni. Iako je crvena boja u njihovom istraživanju izazivala veću fiziološku pobuđenost, ispitanici su plave podražaje doživljavali kao duže. Takvi rezultati dovode u pitanje objašnjenje prema kojem je nivo fiziološke pobuđenosti jedini mehanizam odgovoran za utjecaj boje na percepciju vremena.[21]

Svjetlost

[uredi | uredi izvor]

Boja izvora svjetlosti utječe na način na koji opažamo boju predmeta koje osvjetljava. Na primjer, isti predmet može izgledati drugačije na dnevnoj svjetlosti nego pod svjetlošću klasične sijalice sa žarnom niti (volframske sijalice). Pod takvim osvjetljenjem predmeti mogu poprimiti izraženije narandžaste ili smećkaste tonove, dok tamne boje mogu djelovati još tamnije.[22]

Osvjetljenje i boja predmeta mogu utjecati i na percepciju njegovog položaja u prostoru. Ako svjetlost, sjena ili boja prikrivaju stvarne konture predmeta, može se steći utisak da je njegov oblik drugačiji nego u stvarnosti.[22] S druge strane, predmeti pod ravnomjernim izvorom svjetlosti pružaju bolji doživljaj trodimenzionalnog oblika.[22] Boja predmeta također može utjecati na opažanje kretanja. Posebno je teško odrediti putanju kretanja objekata pod izvorom svjetlosti čiji se intenzitet mijenja u poređenju sa identičnim objektima pod ravnomjernim osvjetljenjem. Smatra se da je to posljedica međusobnog djelovanja percepcije boje i percepcije pokreta, pri čemu su oba procesa otežana u uslovima promjenjivog osvjetljenja.[22]

Plava rasvjeta na željezničkoj stanici Woodside u New Yorku

Istraživanja pokazuju da plava svjetlost kod ljudi može izazvati osjećaj smirenosti, zbog čega su pojedine države uvele plavu rasvjetu na javnim površinama s ciljem smanjenja broja samoubistava.[23] Tako je jedna japanska željeznička kompanija u 2009. postavila plavu rasvjetu na svojim stanicama u nastojanju da smanji broj pokušaja samoubistava na željeznici,[24] iako je efikasnost ove mjere kasnije dovedena u pitanje.[25] Slično tome, u Glasgowu je 2000. u pojedinim naseljima postavljena plava ulična rasvjeta, nakon čega su zabilježena zapažanja o smanjenju stope kriminala na tim područjima.[26][27]

Boja osvjetljenja može utjecati i na subjektivni doživljaj boravka u prodavnicama i drugim zatvorenim prostorima. Neka istraživanja pokazuju da ljudi pod crvenim osvjetljenjem imaju osjećaj da vrijeme prolazi sporije, dok se pod plavim osvjetljenjem vrijeme doživljava kao da prolazi brže.[28] Zbog toga pojedini autori navode da kazina koriste boju rasvjete kako bi potaknule posjetioce da u njima provedu više vremena i potroše više novca.[28] Međutim, pretpostavljeni utjecaj obojene svjetlosti (crvene u odnosu na plavu) na sklonost ka rizičnom ponašanju nije se mogao naučno potvrditi.[29]

Farmaceutski proizvodi

[uredi | uredi izvor]

Boja placebo tableta može utjecati na njihovu opaženu efikasnost. Istraživanja pokazuju da se tablete toplih boja, poput crvene ili žute, češće doživljavaju kao stimulansi, dok se tablete hladnih boja, poput plave ili ljubičaste, češće povezuju sa sedativnim efektom.[30] Smatra se da ovaj efekat proizlazi iz očekivanja pacijenata, a ne iz neposrednog djelovanja same boje. Zbog toga se opaženi efekat boje može razlikovati među kulturama.[31]

Preferencija boja i povezanost boje i emocija

[uredi | uredi izvor]

Način na koji pojedinci reaguju na različite boje varira od osobe do osobe. Istraživanje provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama pokazalo je da je plava najomiljenija boja kod 35% ispitanika, zatim slijede zelena (16%), ljubičasta (10%) i crvena (9%).[32] S druge strane, narančasta, žuta i smeđa ubrajaju se među najmanje omiljene boje.[33]

Teorije preferencija boja

[uredi | uredi izvor]

Jedno od objašnjenja preferencija boja zasniva se na evolucijskoj estetici. Prema ovoj pretpostavci, sklonost plavoj i zelenoj boji mogla bi odražavati evolucijski razvijenu preferenciju prema staništima koja su u prošlosti pružala povoljne uslove za život, poput područja bogatih vodom i vegetacijom.[34]

Drugo objašnjenje predstavlja teorija ekološke valentnosti, koju su razvili Stephen Palmer i Karen Schloss.[35] Prema ovoj teoriji, ljudi razvijaju sklonost ili odbojnost prema određenim bojama na osnovu emocionalnih asocijacija koje imaju s predmetima, pojavama ili iskustvima povezanima s tim bojama. Na primjer, ukoliko osoba plavu boju povezuje sa čistom vodom, vjerovatnije je da će joj davati prednost. S druge strane, odbojnost prema smeđoj boji može nastati uslijed njenog povezivanja sa izmetom ili truhlom hranom.

Na preferencije boja mogu utjecati i drugi faktori. Istraživanja pokazuju da osobe kojima je hladno češće biraju tople boje, poput crvene i žute, dok osobe kojima je vruće češće preferiraju hladne boje, poput plave i zelene.[11] Također je utvrđeno da introvertirane osobe češće preferiraju hladnije boje, dok su ekstravertirane osobe sklonije toplim bojama.[36]

Boje i međuljudska privlačnost

[uredi | uredi izvor]

Psiholog Andrew J. Elliot ispitivao je da li boja odjeće može utjecati na procjenu fizičke privlačnosti. Njegova istraživanja pokazala su da su heteroseksualni muškarci i žene obučeni u crveno češće ocjenjivani kao privlačniji potencijalni partneri nego kada su nosili odjeću drugih boja. Međutim, boja odjeće nije uticala na procjenu privlačnosti među osobama istog spola izvan romantičnog konteksta. Druge studije također su potvrdile da muškarci u crvenoj odjeći djeluju privlačnije heteroseksualnim ženama.[37]

Temperatura boje svjetlosti

[uredi | uredi izvor]

Temperatura boje svjetlosti mjeri se u kelvinima (K) i odnosi se na to da li svjetlosni izvor emituje toplije (žućkaste) ili hladnije (plavkaste) tonove.[38] Odabir odgovarajuće temperature boje ima veliki utjecaj na subjektivni doživljaj prostora, emocije i funkcionalnost pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Temperatura svjetlosti obično se dijeli u tri glavne kategorije:

  • Topla bijela svjetlost (ispod 3000 K): Emituje blagi, žućkasti sjaj koji potiče opuštanje i stvara osjećaj ugode i intimnosti. Zbog svog smirujućeg efekta, najčešće se primjenjuje u prostorijama namijenjenim odmoru, poput spavaćih soba, dnevnih boravaka i ugostiteljskih objekata.[38]
  • Neutralna bijela svjetlost (3000 K – 4500 K): Pruža uravnoteženo i prirodno osvjetljenje koje ne napreže oči. Ova temperatura boje smatra se ugodnom i funkcionalnom za prostore u kojima se obavljaju svakodnevne zadatke, kao što su kuhinje, kupatila i stambeni radni kutci.
  • Hladna bijela svjetlost (iznad 4500 K): Emituje jasnu, plavkasto-bijelu svjetlost koja imitira dnevnu svjetlost. Ovakvo osvjetljenje podiže nivo budnosti, poboljšava fokus i smanjuje umor, zbog čega je uobičajen izbor za kancelarije, bolnice, maloprodajne objekte i druga radna okruženja u kojima je potrebna visoka koncentracija.[38]

Neurološka osnova povezanosti boja i emocija

[uredi | uredi izvor]

U mozgu su za obradu boja i emocija zadužene različite regije. Percepcija boja prvenstveno je povezana s područjima vidnog korteksa, posebno područjima V4 i V8,[39] dok su emocije povezane prvenstveno s amigdalom i drugim strukturama limbičkog sistema. Međutim, istraživanja provedena funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI) pokazala su da zadaci koji zahtijevaju istovremenu obradu boja i emocija aktiviraju obje hemisfere mozga, posebno područja koja povezuju vidni korteks s limbičkim sistemom. Ova aktivacija u velikoj se mjeri podudara s aktivnošću mreže zadanog načina rada, zbog čega se smatra da upravo ona predstavlja važan neurološki mehanizam koji povezuje percepciju boja s emocionalnim doživljajem.[39]

Primjena u marketingu

[uredi | uredi izvor]

Budući da je boja jedan od najvažnijih elemenata vizuelnog identiteta proizvoda i prepoznatljivosti brenda, psihologija boja ima značajnu primjenu u marketingu. Istraživanja pokazuju da se bojama mogu prenositi određene osobine brenda i oblikovati način na koji ga potrošači doživljavaju.[40] Zbog toga marketinški stručnjaci pri odabiru boja uzimaju u obzir medij u kojem se poruka prenosi (npr. štampani ili digitalni mediji), kao i značenja i emocije koje ciljna publika povezuje s pojedinim bojama.

Iako postoje brojni pokušaji klasifikacije reakcija potrošača na različite boje, njihova percepcija nije jednaka kod svih ljudi. Na fiziološke i emocionalne reakcije utječu brojni faktori, uključujući prethodna iskustva, kulturu, religiju, prirodno okruženje, spol, etničku pripadnost i nacionalnost. Zbog toga je pri odabiru boja u marketinškoj komunikaciji važno poznavati ciljnu publiku kako bi se prenijela željena poruka. Odabrane boje mogu utjecati ne samo na neposredno razumijevanje poruke nego i na percepciju vrijednosti, osobina i identiteta brenda. Stoga bi izbor boja trebao biti usklađen s osnovnom porukom i emocijama koje marketinška komunikacija nastoji prenijeti.[41]

Istraživanja o utjecaju boja na preferencije potrošača pokazuju da boja proizvoda može utjecati na njihove sklonosti, a posredno i na odluke o kupovini. Taj se efekat uglavnom objašnjava asocijativnim učenjem, odnosno povezivanjem određenih boja s prethodnim iskustvima i očekivanjima. Većina istraživanja nije utvrdila postojanje univerzalno najprivlačnije boje za sve potrošače. Umjesto toga, pokazalo se da se određene boje smatraju prikladnijima za pojedine vrste proizvoda i usluga.[42]

Značenje boja u identitetu brenda

[uredi | uredi izvor]
Krug boja

Boja je jedan od najvažnijih vizuelnih elemenata koji utječu na odluke potrošača pri kupovini.[28] Istraživanja pokazuju da potrošači prvi dojam o proizvodu stvaraju u roku od približno 90 sekundi nakon prvog kontakta, pri čemu se između 62% i 90% tog dojma zasniva na boji.[28]

Logotip je često prvi vizuelni element s kojim se potrošači susreću te predstavlja važan dio identiteta kompanije ili brenda. Kada nemaju prethodno iskustvo s određenim brendom, ljudi prve utiske o njemu često oblikuju na osnovu dominantne boje logotipa.[43] Jedan od najpoznatijih primjera je karakteristična nijansa Tiffany Blue, koja je zaštitni znak kompanije Tiffany & Co. i snažno je povezana s njenim identitetom i luksuznim imidžom.[44]

Mapiranje boja koristi se kao metoda za odabir prikladnih boja novih logotipa i njihovo razlikovanje od konkurentskih brendova na tržištu prepunom vizuelno sličnih identiteta.[45]

Istraživanja o prikladnosti boje logotipa pokazala su da percepcija odgovarajuće boje zavisi od vrste proizvoda ili usluge koju brend nudi.[43] U jednom istraživanju ispitanici su ocjenjivali logotipe izmišljenih kompanija koje su nudile različite proizvode. Pokazalo se da su za funkcionalne proizvode, koji služe rješavanju praktičnih potreba ili problema, prikladnijima ocijenjene boje koje se povezuju s funkcionalnošću i pouzdanošću. Nasuprot tome, za proizvode čija je vrijednost prvenstveno povezana s emocijama, društvenim statusom ili stilom života, prikladnijima su ocijenjene boje koje izražavaju te osobine.[43]

Istraživanja također pokazuju da sama boja logotipa može oblikovati percepciju identiteta i osobina brenda, posebno kada je riječ o novim ili slabo poznatim kompanijama.[40] Neke kompanije, poput Victoria's Secret i H&R Blocka, koristile su promjenu dominantnih boja kako bi izmijenile svoj korporativni imidž i prilagodile ga ciljnoj publici.[40]

U istraživanjima koja su ispitivala odnos između boje logotipa i osobina brenda utvrđene su povezanosti između pojedinih boja i osobina kao što su iskrenost, uzbudljivost, kompetentnost, sofisticiranost i robusnost.[40] Daljnja istraživanja pokazala su da je vjerovatnoća kupovine veća kada se osobina koju potrošači pripisuju brendu podudara s karakteristikama proizvoda ili usluge. Budući da boja utječe na doživljaj osobina brenda, posredno može utjecati i na namjeru potrošača da kupe određeni proizvod ili uslugu.[40]

Iako boja predstavlja važan element marketinške komunikacije, njen učinak zavisi od načina primjene i karakteristika ciljne publike.[46] Budući da ljudi različito doživljavaju boje, rezultati pojedinačnih istraživanja ne mogu se smatrati univerzalno primjenjivim na sve potrošače.

Najčešće asocijacije povezane s bojama u marketinškim istraživanjima

[uredi | uredi izvor]

Istraživanja iz područja psihologije boja i marketinga pokazuju da ljudi različitim bojama često pripisuju određena simbolička značenja i emocionalne asocijacije. Ta značenja nisu univerzalna, već zavise od kulturnog okruženja, prethodnih iskustava, konteksta u kojem se boja pojavljuje i vrste proizvoda ili poruke koju prati. Na primjer, nijanse crvene često se povezuju s pobuđenošću, energijom i strašću, dok se plava najčešće dovodi u vezu sa smirenošću, pouzdanošću i profesionalnošću. Budući da obje boje mogu izazvati pozitivne emocionalne reakcije u odgovarajućem kontekstu, često se koriste u marketinškoj komunikaciji i oblikovanju identiteta brenda.

U literaturi o marketingu značenja boja ponekad se razvrstavaju u dvije grupe:

  • F – funkcionalna značenja: odnose se na osobine proizvoda koje ukazuju na njegovu kvalitetu, pouzdanost ili praktičnu vrijednost.
  • S – društvena i emocionalna značenja: odnose se na stavove, emocije, društveni status ili identitet koji se povezuju s proizvodom ili brendom.[43]
Crvena Žuta Zelena Plava Ružičasta Ljubičasta Narančasta Smeđa Crna Bijela
Strast (S)[47] Kompetentnost (S)[40] Dobar ukus (F)[47] Sofisticiranost (S)[40] Autoritet (S)[47] Toplina (S)[48] Robusnost (S)[40] Tuga (S)[47] Sreća (S)[47] Iskrenost (S)[40]
Moć (S)[49] Sreća (S)[47] Zavist (S)[47] Kompetentnost (S)[40] Sofisticiranost (S)[40] Uzbuđenje (S)[48] Sofisticiranost (S)[40] Čistoća (S)[47]
Uzbuđenje (S)[40] Pristupačnost / niska cijena (F)[33] Ekološka prihvatljivost (F)[50] Visok kvalitet (F)[47] Ženstvenost i koketnost (S)[47] Moć (S)[47] Skupocjenost (F)[47]
Ljubav (S)[47] Nizak kvalitet (F)[33] Zdravlje (S)[50] Korporativnost (F)[47] Strah (S)[47]
Brzina (S)[3] Novac (F)[51] Pouzdanost (F)[33]
Gnjev (S)[52]

Prikazane asocijacije predstavljaju rezultate pojedinih marketinških istraživanja, prvenstveno provedenih u zapadnim zemljama, te ih ne treba tumačiti kao univerzalna značenja pojedinih boja.

Značenje boja u kartografiji

[uredi | uredi izvor]
Na karti padavina plava boja intuitivno označava vodu i vlažnost, dok žuta označava sušna područja. Istovremeno, čitalac mora zanemariti uobičajenu povezanost zelene boje s vegetacijom kako bi kartu pravilno protumačio.

U kartografiji se boje koriste ne samo za razlikovanje geografskih objekata nego i za prenošenje značenja koja se zasnivaju na prirodnim asocijacijama ili ustaljenim kartografskim konvencijama.[53] Takav način prikaza olakšava tumačenje karata jer korisnici određene boje spontano povezuju s pojedinim prirodnim pojavama ili objektima. U mnogim slučajevima koriste se standardizirane nijanse koje predstavljaju prototip određene boje, a ne nužno nijanse koje najvjernije odgovaraju stvarnom izgledu objekta. Na primjer, dubina vodenih površina na kartama najčešće se prikazuje različitim nijansama plave boje, bez obzira na stvarnu boju vode.

Najčešće korištene asocijacije uključuju:

Na percepciju karte ne utječe samo simboličko značenje boja nego i njihova međusobna vizuelna izraženost. U skladu s načelima geštalt psihologije i kognitivne percepcije, boje koje se snažno izdvajaju od pozadine prirodno privlače više pažnje. Zbog toga se tamni simboli na svijetloj podlozi ili svijetli simboli na tamnoj podlozi obično doživljavaju kao važniji elementi karte te imaju istaknutiju ulogu u njenoj vizuelnoj hijerarhiji.

Kombinovanje boja

[uredi | uredi izvor]
Logotip Target Corporation

Iako pojedini brendovi koriste samo jednu prepoznatljivu boju kao dio svog vizuelnog identiteta, mnogi u svojim logotipima i drugim elementima identiteta primjenjuju kombinacije više boja. Istraživanja pokazuju da se takve kombinacije ne doživljavaju jednostavno kao zbir pojedinačnih boja, već stvaraju poseban vizuelni dojam koji može utjecati na preferencije potrošača.[54]

Ispitivanja estetskih preferencija pokazala su da ljudi uglavnom daju prednost kombinacijama boja sličnih nijansi kada se obje boje nalaze u prvom planu. S druge strane, kada je riječ o odnosu između objekta i pozadine, poželjniji je izraženiji kontrast jer olakšava uočavanje i razlikovanje vizuelnih elemenata.[54]

Nasuprot izraženoj sklonosti prema kombinacijama sličnih boja, dio ispitanika u istraživanjima pokazuje sklonost prema naglašavanju elemenata pomoću izrazito kontrastne boje.[55]

Takav obrazac potvrđen je i u istraživanju preferencija boja na sportskim patikama kompanije Nike. Većina ispitanika birala je kombinacije boja koje su međusobno bliske na krugu boja, poput plave i tamnoplave. Ipak, manji broj ispitanika preferirao je da zaštitni znak kompanije (Swoosh) bude naglašen drugačijom, kontrastnom bojom. Većina ispitanika koristila je relativno mali broj boja prilikom oblikovanja svoje idealne sportske obuće. Ovo saznanje ima praktičan značaj za kompanije koje proizvode višebojnu robu, sugerišući da bi radi privlačenja kupaca trebalo razmotriti smanjenje broja vidljivih boja i primjenu sličnih nijansi na pojedinačnom proizvodu.[56]

Nazivi boja

[uredi | uredi izvor]

Iako se različite boje mogu doživljavati na različite načine, sam naziv boje također igra značajnu ulogu.[56][57] U marketingu se takvi nazivi često nazivaju opisima boja ili nazivima nijansi, a mogu utjecati na način na koji potrošači doživljavaju proizvod.

Mnogi proizvođači nastoje ponuditi proizvode u velikom broju boja kako bi zadovoljili različite ukuse potrošača. To je posebno izraženo u industrijama poput kozmetike, gdje se sjenila za oči, lakovi za nokte i drugi proizvodi nude u brojnim nijansama. Slično tome, pojedine tehnološke kompanije, poput Applea i Della, omogućavale su kupcima izbor između više boja određenih proizvoda kako bi povećale njihovu privlačnost.

Osim toga, naziv koji marketinški stručnjaci dodijele određenoj boji može privući ili odbiti kupce. Kada su ispitanici ocjenjivali uzorke boja i proizvode označene uobičajenim nazivima (npr. smeđa) ili kreativnim nazivima (npr. moka), proizvodi s kreativnim nazivima dosljedno su ocjenjivani privlačnijima.[56] Čak je i potpuno ista nijansa boje bila različito ocijenjena kada je predstavljena pod različitim nazivima. Sličan učinak uočen je i pri procjeni udobnosti peškira, gdje su proizvodi s kreativnim nazivima boja bili bolje ocijenjeni od onih s uobičajenim nazivima, iako je boja bila identična.[56]

Pored toga što se atraktivnim nazivima daje prednost zbog njihove zvučnosti, oni mogu doprinijeti tome da se proizvod koji predstavljaju više dopadne kupcima, što direktno utječe na prodaju.[58] Na primjer, u istraživanju u kojem su ispitanici birali žele-bombone, bombon označen neuobičajenim nazivom boje poput zlatnožuta češće je bio odabran od istog bombona označenog uobičajenim nazivom limunžuta. Autori pretpostavljaju da neuobičajeni nazivi pobuđuju znatiželju i potiču potrošače da istraže zašto je odabrana upravo takva oznaka.

Slični rezultati dobiveni su i u istraživanju internetske prodaje dukserica. Ispitanici su češće birali proizvode čije su boje bile označene neuobičajenim nazivima nego one s uobičajenim nazivima. Osim toga, osobe koje su odabrale proizvode s neuobičajenim nazivima boja iskazale su veće zadovoljstvo svojom kupovinom u odnosu na ispitanike koji su odabrali iste proizvode označene standardnim nazivima boja.[58]

Privlačenje pažnje

[uredi | uredi izvor]
Prodajni natpis pretežno crvene boje na ulici u Bangkoku, osmišljen da privuče pažnju prolaznika

Boja je jedan od najvažnijih vizuelnih elemenata koji privlače pažnju potrošača i može utjecati na njihovo ponašanje pri kupovini.[59] Potrošači često koriste boju kako bi prepoznali poznate brendove ili uočili nove proizvode među konkurentskim ponudama. Osobe koje traže raznovrsnost sklonije su odabiru proizvoda u neuobičajenim bojama, dok ambalaža privlačnih boja u pravilu privlači više pažnje od manje privlačne ambalaže, što može utjecati i na odluku o kupovini.

U istraživanju koje je ispitivalo utjecaj vizuelnih znakova na ambalaži ispitanicima su prikazani isti proizvodi u četiri različite kombinacije boja i brendova.[59] Rezultati su pokazali da su ispitanici češće birali proizvode čija je ambalaža bojom privlačila njihovu pažnju, bilo svjesno ili nesvjesno. Na izbor su utjecale i prethodno stečene asocijacije, pa je, na primjer, zelena boja često povezivana s okusom mentola.

Ovi rezultati imaju praktičnu primjenu u dizajnu ambalaže. Novi proizvodi ili novi brendovi mogu koristiti neuobičajene boje kako bi se lakše izdvojili među konkurencijom, dok proizvođači koji žele naglasiti sličnost s vodećim proizvodima na tržištu mogu primijeniti slične kombinacije boja. S druge strane, kada kompanija mijenja izgled proizvoda, ali ne i sam proizvod, zadržavanje prepoznatljive palete boja može pomoći potrošačima da ga i dalje lako prepoznaju.[59] Primjer takvog pristupa predstavljaju bojice kompanije Crayola, čiji je logotip tokom vremena više puta mijenjan, dok su karakteristične zelena i zlatna boja ambalaže zadržane kao prepoznatljivi elementi vizuelnog identiteta.

Istraživanja pokazuju da boja može privući pažnju i prije nego što osoba svjesno usmjeri pogled prema određenom objektu.[60] U istraživanjima u kojima je moždana aktivnost praćena elektroencefalografijom (EEG) utvrđeno je da se odgovarajuća područja mozga aktiviraju pri prikazu omiljene ili posebno uočljive boje još prije nego što ispitanici svjesno usmjere pažnju na nju. To upućuje na zaključak da proizvod može privući pažnju kupaca na osnovu boje i prije nego što detaljno pregledaju sam proizvod.[60]

U interakcijskom i bihevioralnom dizajnu boje se koriste za oblikovanje vizuelne hijerarhije, odnosno za isticanje najvažnijih informacija na ekranu ili drugom komunikacijskom mediju. Boje većeg vizuelnog intenziteta namjerno se dodjeljuju elementima kojima se želi privući najveća pažnja korisnika, poput navigacijskih kontrola, dugmadi za izvršavanje radnji ili važnih upozorenja. Usklađivanjem hijerarhije boja s hijerarhijom informacija ili željenih ponašanja povećava se vjerovatnoća da će korisnici uočiti važne elemente i reagirati na očekivani način.[61]

Boje u prodajnim prostorima i izlozima

[uredi | uredi izvor]
Izlog uređen u toplim tonovima

Boje se u marketingu ne koriste samo na proizvodima nego i u uređenju prodajnih prostora, izloga i drugih prodajnih okruženja kako bi privukle pažnju potrošača i utjecale na njihovo ponašanje pri kupovini.[62]

Istraživanja pokazuju da različite boje zidova, izloga i unutrašnjosti prodavnica različito djeluju na potrošače. Ispitanici su pokazali veću sklonost da priđu izlozima uređenim u toplim bojama, dok su prodajne prostore u hladnim bojama ocjenjivali ugodnijima. Ovi rezultati upućuju na to da tople boje mogu biti djelotvornije u privlačenju prolaznika i poticanju spontanih kupovina, dok hladne boje mogu biti prikladnije za prodajne prostore u kojima kupci donose promišljenije odluke nakon pažljivijeg razmatranja proizvoda. Takav efekat posebno dolazi do izražaja u trgovačkim centrima, gdje kupci često ulaze u prodavnice koje su im privukle pažnju, iako to prethodno nisu planirali.[62]

Daljnja istraživanja pokazala su da na namjeru kupovine ne utječe samo boja proizvoda nego i boje cjelokupnog prodajnog prostora.[57] U jednom istraživanju ispitanici su procjenjivali vjerovatnoću kupovine na osnovu opisa prodavnica uređenih u različitim bojama. Prodajni prostori u plavim tonovima ocijenjeni su povoljnije i povezani s većom namjerom kupovine u odnosu na prostore uređene u narančastim tonovima. Međutim, kada je narandžasta boja bila kombinirana s blagim, odnosno prigušenim osvjetljenjem, ta razlika je nestala. To pokazuje da boja prostora i način osvjetljenja međusobno djeluju te zajedno oblikuju doživljaj prodajnog okruženja.[57] U navedenom istraživanju ispitanici nisu boravili u stvarnim prodavnicama, već su procjene donosili na osnovu pisanih opisa različitih kombinacija boja i rasvjete.

Primjena u terapiji

[uredi | uredi izvor]
Art terapeutkinja Felicity Kodjo posmatra pacijenta tokom radionice art terapije

Art terapija

[uredi | uredi izvor]

Art terapija predstavlja zasebnu, ali s psihologijom boja povezanu oblast primijenjene psihologije. Razvila se pod utjecajem psihoanalitičkih teorija iz 1970-ih, prema kojima se pojedine emocije i životna iskustva ne mogu u potpunosti izraziti riječima, već se mogu iskazati kroz slike, oblike i boje.[63]

U art terapiji izbor boja može pružiti dodatne informacije o emocionalnom doživljaju osobe. Terapeuti pritom ne tumače značenje pojedine boje prema unaprijed utvrđenim pravilima, nego kroz razgovor nastoje razumjeti kakvo značenje određena boja ima za konkretnog klijenta. I izostanak boja može biti značajan, jer istraživanja pokazuju da osobe s depresijom pri likovnom izražavanju često koriste manji broj boja ili manje zasićene nijanse.[63]

Istraživanja također sugerišu da usmjeravanje pažnje na izbor i upotrebu boja, umjesto na estetsku vrijednost nastalog rada, može olakšati razgovor o osjećajima i smanjiti zabrinutost klijenata zbog kvaliteta vlastitog umjetničkog izraza.[63]

Hromoterapija

[uredi | uredi izvor]

Hromoterapija ili terapija bojama predstavlja metodu liječenja koja je nastala iz tradicionalnih praksi u kojima se bojama pripisivala mogućnost utjecaja na zdravlje. U savremenom obliku zasniva se na primjeni svjetlosti različitih valnih dužina unutar vidljivog dijela elektromagnetnog spektra s ciljem ublažavanja različitih zdravstvenih stanja.[64]

Hromoterapija je istraživana kao mogući dodatni pristup u liječenju različitih fizioloških i psihičkih stanja, uključujući sezonski afektivni poremećaj, depresiju, kognitivno slabljenje povezano sa starenjem i povišeni krvni pritisak.[65][66][67]

Međutim, većina stručnjaka smatra da za hromoterapiju ne postoje dovoljno čvrsti naučni dokazi koji bi potvrdili njenu efikasnost, zbog čega se često svrstava među pseudonaučne metode liječenja.[68] Iako pojedina istraživanja ukazuju na to da određene boje ili valne dužine svjetlosti mogu imati povoljan utjecaj na dobrobit i raspoloženje, još uvijek nije dovoljno jasno koje su valne dužine korisne, u kojim okolnostima djeluju i kojim fiziološkim mehanizmima ostvaruju svoje efekte. Zbog toga se postojeći dokazi ne smatraju dovoljnim za primjenu hromoterapije u medicinskoj praksi.[69]

Individualne razlike

[uredi | uredi izvor]

Spol

[uredi | uredi izvor]
Odjel s igračkama za djevojčice u kojem dominira ružičasta boja

Način na koji ljudi doživljavaju boje može se razlikovati između pojedinaca, a među najčešće istraživanim faktorima su spolne razlike. Jedan od najuočljivijih primjera jeste tržište dječijih igračaka, gdje se proizvodi često namjenjuju dječacima ili djevojčicama prvenstveno na osnovu boje ambalaže ili samog proizvoda.

U jednom istraživanju odraslim ispitanicima prikazane su zamućene slike dječijih igračaka na kojima je jedina jasno prepoznatljiva karakteristika bila njihova boja.[70] Većina učesnika igračke je svrstavala u kategoriju "za dječake" ili "za djevojčice" upravo na osnovu boje. Takve marketinške strategije koriste i proizvođači igračaka. Na primjer, kompanija Lego pojedine linije proizvoda oglašava u ružičastim tonovima kako bi ih prvenstveno povezala s djevojčicama. Slično tome, internetska prodavnica Disney Store koristi različite palete boja za proizvode namijenjene dječacima i djevojčicama.[71]

Analiza boja korištenih u ponudi igračaka pokazala je da su intenzivne boje, poput crvene i crne, češće povezivane s igračkama namijenjenim dječacima, dok su pastelne nijanse, poput ružičaste i ljubičaste, uglavnom povezivane s igračkama za djevojčice. Igračke namijenjene za oba spola najčešće su bile predstavljene bojama koje se tradicionalno povezuju s dječacima.[71]

Razlike u povezivanju boja sa spolom uočene su i kod odraslih osoba.[72] Istraživanja pokazuju da muškarci i žene ne dijele uvijek iste preferencije kada je riječ o kombinacijama boja i da se razlikuju u procjeni koje se boje smatraju "muževnim", odnosno "ženstvenim".[70][73] Osim toga, muškarci i žene često pogrešno procjenjuju koje boje suprotan spol smatra prikladnima za sebe.

Pojedina istraživanja također ukazuju da spol može utjecati na opće preferencije prema bojama. Tako žene češće iskazuju sklonost prema toplim bojama, dok muškarci češće preferiraju hladne boje.[11] Osim toga, neutralni tonovi poput crne, bijele i sive u prosjeku su pozitivnije ocijenjeni među muškarcima nego među ženama.[28]

Dob

[uredi | uredi izvor]

Sklonost određenim bojama mijenja se tokom razvoja i pod utjecajem je bioloških, društvenih i kulturnih faktora. Kod male djece boje se često koriste kao sredstvo za označavanje proizvoda namijenjenih određenom spolu, dok s odrastanjem takve podjele postaju manje izražene.[70] Mnoge igračke za stariju djecu zato se predstavljaju kao rodno neutralne i proizvode se u širem rasponu boja.

U mnogim zapadnim kulturama, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, ružičasta se tradicionalno povezuje s djevojčicama, a plava s dječacima. Istraživanja pokazuju da ova povezanost nije urođena, nego se usvaja tokom ranog djetinjstva.[74] Istraživanje provedeno na djeci uzrasta od sedam mjeseci do pet godina pokazalo je da se između dvije i dvije i po godine života počinju razvijati rodno uslovljene preferencije prema bojama. Djevojčice tada češće biraju ružičastu, dok je dječaci češće izbjegavaju, iako se takve razlike ne uočavaju za većinu drugih boja.[74]

Za razliku od odraslih, kod kojih je plava jedna od najomiljenijih boja, djeca najčešće preferiraju žutu, vjerovatno zbog njenog povezivanja s vedrinom i pozitivnim emocijama.[47] Djeca uglavnom biraju boje koje doživljavaju ugodnim i umirujućim, a njihove se preferencije tokom ranog djetinjstva mijenjaju relativno malo. Kod odraslih su, međutim, preferencije prema bojama podložnije utjecaju iskustava i okruženja.[11] Starija djeca, kada razviju izraženu sklonost prema određenoj boji, često biraju predmete upravo u toj boji.[75]

Boje također utječu na način na koji djeca doživljavaju okus hrane. Istraživanja pokazuju da djeca i odrasli ne povezuju uvijek iste boje s istim okusima. Kod djece svaka osnovna boja izaziva karakteristična očekivanja o okusu, dok se sekundarne boje najčešće povezuju s okusima koji predstavljaju kombinaciju osnovnih boja od kojih su nastale.[76]

Pojedina istraživanja navode da se za uređenje soba za dojenčad preporučuju svijetle pastelne nijanse, poput svijetloružičaste ili svijetloplave, jer se smatraju umirujućima. Nasuprot tome, izrazito intenzivne boje i složeni uzorci povezivani su s većom razdražljivošću, nemirom i poteškoćama sa spavanjem, iako su za potvrdu tih nalaza potrebna dodatna istraživanja.[77]

Razvoj preferencija prema bojama može se objasniti i teorijom ekološke valencije, prema kojoj se sklonost pojedinim bojama oblikuje kroz iskustva i emocionalne asocijacije povezane s predmetima i okruženjima u kojima se te boje pojavljuju.[78] Budući da odrasli tokom života stječu mnogo više takvih iskustava nego djeca, njihove preferencije prema bojama s vremenom se mijenjaju i postaju složenije.

Kultura

[uredi | uredi izvor]

Način na koji ljudi doživljavaju boje, značenja koja im pripisuju i njihove preferencije prema pojedinim bojama u velikoj mjeri zavise od kulturnog okruženja. Zbog toga se pri odabiru boja za proizvode, ambalažu i vizuelni identitet brenda mora voditi računa o kulturi ciljane grupe potrošača.

U istraživanju provedenom među ispitanicima iz Ujedinjenog Kraljevstva i Kine ispitivane su emocionalne reakcije na dvadeset različitih boja.[72] Rezultati su pokazali značajne razlike u preferencijama između dvije grupe. Kineski ispitanici pozitivnije su ocjenjivali boje koje su povezivali s čistoćom, svježinom i modernošću, dok se takav obrazac nije pojavio kod britanskih ispitanika. Budući da preferencije prema bojama mogu utjecati na namjeru kupovine, proizvodi u bojama koje potrošači doživljavaju privlačnima imaju veću vjerovatnoću da će biti odabrani.[59] Zbog toga se u marketingu preporučuje da se izbor boja prilagodi kulturnim karakteristikama ciljne grupe.

Prema Wollardu (2000), utjecaj boje na raspoloženje nije univerzalan, nego zavisi od kulturnog konteksta i ličnih iskustava pojedinca.[79] Na primjer, dok se u Sjedinjenim Američkim Državama crvena boja često povezuje s ljutnjom, takva povezanost nije nužno prisutna u Japanu. Slično tome, osoba koja ima pozitivna iskustva povezana sa smeđom bojom može je doživljavati kao ugodnu ili veselu. Ipak, autor smatra da određene boje kod većine ljudi mogu izazvati slična emocionalna stanja.

Istraživanja također pokazuju da osobe koje žive u istom kulturnom okruženju često razvijaju slične preferencije prema bojama, bez obzira na etničku pripadnost.[11] Međutim, povezanost između boja i emocija može se znatno razlikovati među kulturama. U istraživanju provedenom u Njemačkoj, Meksiku, Poljskoj, Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama crvena boja u svim je zemljama bila povezana s ljutnjom i istovremeno je doživljavana kao snažna i aktivna boja.[80] S druge strane, samo su poljski ispitanici ljubičastu povezivali i s ljutnjom i sa zavišću, dok su njemački ispitanici osjećaj zavisti prvenstveno povezivali sa žutom bojom. Ovi nalazi pokazuju da kulturni obrasci mogu značajno utjecati na način na koji ljudi tumače značenje boja i njihove emocionalne konotacije.[22]

Sportski uspjeh

[uredi | uredi izvor]
Ed Banach i Akira Ohta u finalu hrvanja na Ljetnim olimpijskim igrama 1984.

Psihologija boja proučava i mogući utjecaj boja na sportske rezultate. Jedna od najpoznatijih hipoteza jeste da crvena boja može povećati vjerovatnoću uspjeha u takmičenju, bilo tako što utječe na ponašanje sportista ili na način na koji ih doživljavaju protivnici i sudije.

Analiza rezultata Ljetnih olimpijskih igara 2004. pokazala je da su takmičari u boksu, taekwondou, slobodnom hrvanju i grčko-rimskom hrvanju, kojima su nasumično dodijeljene crveni ili plavi dresovi, nešto češće pobjeđivali kada su nastupali u crvenoj opremi. Takmičari u crvenom ostvarili su oko 55% pobjeda, što je bilo statistički značajno više od očekivanih 50%.[81] Ovaj efekat bio je najizraženiji u mečevima između ravnopravnih protivnika, gdje su sportisti u crvenom pobijedili u približno 60% susreta, dok se kod dvoboja s izraženom razlikom u kvalitetu nije uočila značajna prednost.

Slični rezultati zabilježeni su i u drugim sportovima. Istraživanja su pokazala da su nogometni klubovi u Engleskoj koji nastupaju u crvenim dresovima u prosjeku ostvarivali bolje plasmane i osvajali više prvenstava od klubova čiji su dresovi bili drugih boja.[82] Slični obrasci uočeni su i tokom UEFA Euro 2004, dok su neka istraživanja pokazala da izvođači jedanaesteraca postižu slabije rezultate kada golman nosi crvenu opremu.

Istraživanja također upućuju na mogućnost da boja utječe na procjene sudija. U jednom eksperimentu videosnimci taekwondo borbi digitalno su izmijenjeni tako da su crvena i plava zaštitna oprema zamijenile boje. Sudije su pregledale i originalne i izmijenjene snimke, ne znajući da je promijenjena samo boja opreme. Takmičari prikazani u crvenoj opremi dosljedno su dobijali više ocjene, iako je njihov nastup bio potpuno isti.[83]

Utjecaj boje nije ograničen samo na sportiste. Istraživanje u kojem su sudije procjenjivale boksere pokazalo je da su takmičari koji su nosili crvene ili crne bokserice ocjenjivani kao snažniji, agresivniji i dominantniji u odnosu na one u opremi drugih boja.[84]

Primjena boja u bolničkom okruženju

[uredi | uredi izvor]

Početkom 20. stoljeća bijela boja bila je dominantna u bolnicama jer se povezivala s čistoćom i sterilnošću. Međutim, s vremenom su pojedini ljekari i arhitekti počeli zagovarati primjenu drugih boja u bolničkim prostorima kako bi se smanjio vizuelni zamor i stvorilo ugodnije okruženje za pacijente i medicinsko osoblje.

Godine 1914. američki hirurg Harry Sherman uveo je zelenu boju u operacijske sale, smatrajući da, kao komplementarna boja crvenoj, smanjuje odsjaj i naprezanje očiju tokom operacija. Tokom narednih decenija zelena i plava postale su uobičajene boje operacijskih sala i hirurške odjeće, prvenstveno zbog boljeg vizuelnog kontrasta s bojom krvi i manjeg zamora vida.

Istovremeno su se razvijale teorije prema kojima boje mogu povoljno djelovati na raspoloženje i oporavak pacijenata. Arhitekt William Ludlow zagovarao je upotrebu svijetlih plavih i zelenih tonova u bolnicama, dok su pojedini autori, poput Charlesa Irelanda, promovisali liječenje obojenom svjetlošću. Tokom 1930-ih dizajner Faber Birren dodatno je popularizovao primjenu blagih boja u zdravstvenim ustanovama, smatrajući da one stvaraju smirenije okruženje za pacijente.[85]

Savremena istraživanja pokazuju da boje mogu utjecati na subjektivni doživljaj prostora, osjećaj ugode i nivo stresa, zbog čega se pri projektovanju zdravstvenih ustanova često koriste umirujuće nijanse plave i zelene. Međutim, nema pouzdanih naučnih dokaza da sama boja može liječiti bolesti ili značajno ubrzati oporavak pacijenata, pa se takve tvrdnje ne smatraju naučno zasnovanim.

Primjena u videoigrama

[uredi | uredi izvor]
Odabir boja iz istraživanja Utjecaj boje avatara na iskustvo igranja u edukativnim igrama

Psihologija boja primjenjuje se i u dizajnu videoigara kako bi se pojačao osjećaj "uvučenosti" igrača u virtualno okruženje. Izbor boja utječe na doživljaj prostora, prepoznatljivost objekata, usmjeravanje pažnje i emocionalni odgovor igrača, pa predstavlja važan element dizajna korisničkog iskustva.

Istraživanja su pokazala da boja može utjecati i na percepciju avatara koje igrači koriste. Istraživanje iz 2016. procjenjivalo je utjecaj boje avatara na iskustvo igranja edukativnih igara. U istraživanju su poređene dvije različite boje avatara (plava i crvena), nakon čega su mjereni parametri kompetentnosti, uvučenosti i stanja zanesenosti kod igrača. Rezultati su pokazali da su igrači koji su koristili crvenog avatara ostvarili slabije rezultate u poređenju s onima koji su igrali s plavim avatarom.[86] Slično tome, u istraživanjima kompetitivnih videoigara utvrđeno je da su iskusni igrači kojima je dodijeljena crvena boja pobjeđivali nešto češće od igrača u plavoj boji, što je u skladu s ranijim istraživanjima o utjecaju crvene boje na takmičarsko ponašanje.[80]

Pored toga, istraživanja pokazuju da zasićenost, svjetlina i intenzitet boja u videoigrama mogu utjecati na emocionalni doživljaj igrača. Veća zasićenost boja povezuje se s intenzivnijim osjećajima zadovoljstva i uzbuđenja, dok manje zasićene palete mogu pojačati osjećaj nelagode ili straha. Zbog toga se boje često koriste kao sredstvo za stvaranje željene atmosfere i usmjeravanje emocionalnog iskustva tokom igre.[87]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Roohi, Samad; Forouzandeh, Aynaz (2019). "Regarding color psychology principles in adventure games to enhance the sense of immersion". Entertainment Computing (jezik: engleski). 30: 100298. doi:10.1016/j.entcom.2019.100298. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  2. ↑ Kurt, Sevinc; Osueke, Kelechi Kingsley (2014). "The Effects of Color on the Moods of College Students". SAGE Open (jezik: engleski). 4 (1): 215824401452542. doi:10.1177/2158244014525423. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  3. 1 2 Birren, Faber (1950). Color Psychology and Color Therapy: A Factual Study of the Influence of Color on Human Life (jezik: engleski). New York: McGraw-Hill. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  4. 1 2 Tan, Huaixiang (2010). "Character Costume Figure in Style". Character Costume Figure Drawing: Step-by-Step Drawing Methods for Theatre Costume Designers (jezik: engleski) (2. izd.). New York: Focal Press / Taylor & Francis. ISBN 9780240811840. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  5. ↑ Findlay, Paul (2018). "The ketchup and mustard theory of advertising, AKA learning to taste your brand" (jezik: engleski). Mumbrella. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  6. ↑ Colour Therapy Healing. "Colour History" (jezik: engleski). Colour Therapy Healing. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  7. ↑ Popova, Maria (2012). "Goethe on the Psychology of Color and Emotion" (jezik: engleski). The Marginalian. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  8. ↑ Goethe, Johann Wolfgang von (1840). Goethe's Theory of Colours (jezik: engleski). Prevod: Eastlake, Charles Lock. London: John Murray. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  9. ↑ Goldstein, Kurt (1942). "Some Experimental Observations Concerning the Influence of Colors on the Function of the Organism" (PDF). American Journal of Physical Medicine & Rehabilitation (jezik: engleski). 1 (1): 147–151. doi:10.1097/00002060-194206000-00002. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  10. 1 2 Unikavaev. "Guide to Color Psychology" (jezik: engleski). Unikavaev. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  11. 1 2 3 4 5 Whitfield, T. W.; Wiltshire, T. J. (1990). "Color psychology: a critical review". Genetic, Social, and General Psychology Monographs (jezik: engleski). 116 (4): 385–411. PMID 2289687. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  12. ↑ Labrecque, Lauren Isabelle (2010). The marketer's prismatic palette: Essays on the importance of color in marketing with implications for brand personality (doktorska disertacija thesis) (jezik: engleski). University of Massachusetts Amherst. str. 1–147. Arhivirano s originala, 29. 7. 2026. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  13. ↑ Labrecque, Lauren I.; Patrick, Vanessa M.; Milne, George R. (2013). "The Marketers' Prismatic Palette: A Review of Color Research and Future Directions". Psychology & Marketing (jezik: engleski). 30 (2): 187–202. doi:10.1002/mar.20597. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  14. ↑ Labrecque, Lauren I. (2020). "Color research in marketing: Theoretical and technical considerations for conducting rigorous and impactful color research". Psychology & Marketing (jezik: engleski). 37 (7): 855–863. doi:10.1002/mar.21359. Pristupljeno 28. 7. 2026.
  15. ↑ Elliot, Andrew J.; Maier, Markus A. (2014). "Color psychology: effects of perceiving color on psychological functioning in humans" (PDF). Annual Review of Psychology (jezik: engleski). 65: 95–120. doi:10.1146/annurev-psych-010213-115035. PMID 23808916. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  16. 1 2 Shankar, Maya U.; Levitan, Carmel A.; Prescott, John; Spence, Charles (2009). "The Influence of Color and Label Information on Flavor Perception". Chemosensory Perception (jezik: engleski). 2 (2): 53–58. doi:10.1007/s12078-009-9046-4. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  17. ↑ Bleicher, Steven (2012). Contemporary Colour: Theory & Use (jezik: engleski) (2. izd.). Clifton Park, NY: Delmar Cengage Learning. str. 48, 50. ISBN 978-1-1335-7997-7. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  18. ↑ Shankar, Maya U.; Levitan, Carmel A.; Spence, Charles (2010). "Grape expectations: the role of cognitive influences in color-flavor interactions". Consciousness and Cognition (jezik: engleski). 19 (1): 380–390. doi:10.1016/j.concog.2009.08.008. PMID 19828330. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  19. ↑ Shibasaki, Masahiro; Masataka, Nobuo (2014). "The color red distorts time perception for men, but not for women". Scientific Reports (jezik: engleski). 4: 5899. doi:10.1038/srep05899. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  20. ↑ "Do You See What I See?". Beau Lotto (gost). Horizon. BBC Two.
  21. ↑ Thönes, S.; von Castell, C.; Iflinger, J.; Oberfeld, D. (2018). "Color and time perception: Evidence for temporal overestimation of blue stimuli". Scientific Reports (jezik: engleski). 8: 1688. doi:10.1038/s41598-018-19892-z. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  22. 1 2 3 4 5 Shevell, Steven K.; Kingdom, Frederick A. A. (2008). "Color in Complex Scenes". Annual Review of Psychology (jezik: engleski). 59: 143–166. doi:10.1146/annurev.psych.59.103006.093619. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  23. ↑ Baraniuk, Chris (2019). "Can blue lights prevent suicide at train stations?" (jezik: engleski). BBC Future. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  24. ↑ Grohol, John M. "Can Blue-Colored Light Prevent Suicide?". Arhivirano s originala, 15. 12. 2017. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  25. ↑ Hall, Kenji (2009). "Will Blue Lights Reduce Suicides in Japan?". BusinessWeek (Eye on Asia) (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 8. 11. 2009. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  26. ↑ The Yomiuri Shimbun (2008). "Blue streetlights believed to prevent suicides, street crime". The Seattle Times (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 13. 9. 2010. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  27. ↑ The Yomiuri Shimbun (2008). "Blue streetlights may prevent crime, suicide". Phys.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 9. 10. 2009. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  28. 1 2 3 4 5 Singh, Satyendra (2006). "Impact of color on marketing". Management Decision (jezik: engleski). 44 (6): 783–789. doi:10.1108/00251740610673332. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  29. ↑ Mao, Tianxin; Yang, Jian; Ru, Taotao; Chen, Qingwei; Shi, Haoyue; Zhou, Juyan; Zhou, Guofu (2018). "Does red light induce people to be riskier? Exploring the colored light effect on the Balloon Analogue Risk Task (BART)". Journal of Environmental Psychology (jezik: engleski). 57: 73–82. doi:10.1016/j.jenvp.2018.07.001. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  30. ↑ de Craen, A. J.; Roos, P. J.; de Vries, A. Leonard; Kleijnen, J. (1996). "Effect of colour of drugs: systematic review of perceived effect of drugs and of their effectiveness". BMJ (jezik: engleski). 313 (7072): 1624–1626. doi:10.1136/bmj.313.7072.1624. PMC 2359128. PMID 8991013. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  31. ↑ Dolinska, Barbara (1999). "Empirical investigation into placebo effectiveness" (PDF). Irish Journal of Psychological Medicine (jezik: engleski). 16 (2): 57–58. doi:10.1017/S0790966700005176. Arhivirano s originala (PDF), 22. 7. 2011. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  32. ↑ Lamancusa, Kathy. "Emotional Reactions to Color". Creative Latitude. Arhivirano s originala, 11. 3. 2016. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  33. 1 2 3 4 Hallock, Joe (2003). "Color Assignment". Joe Hallock Design (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2026.
  34. ↑ Dutton, Denis (2005). "Aesthetics and Evolutionary Psychology". u Levinson, Jerrold (ured.). The Oxford Handbook of Aesthetics. Oxford Handbooks in Philosophy (jezik: engleski). OUP Oxford. str. 693–705. ISBN 978-0-19-927945-6.
  35. ↑ Palmer, Stephen E.; Schloss, Karen B. (2010). "An ecological valence theory of human color preference". Proceedings of the National Academy of Sciences (jezik: engleski). 107 (19): 8877–8882. doi:10.1073/pnas.0906172107. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  36. ↑ Lichtlé, Marie-Christine (2007). "The effect of an advertisement's colour on emotions evoked by attitude towards the ad: The moderating role of the optimal stimulation level". International Journal of Advertising (jezik: engleski). 26 (1): 37–62. doi:10.1080/02650487.2007.11072995. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  37. ↑ Alter, Adam (2013). "I See Red: The color you need to wear on your dating profile". Slate (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2026.
  38. 1 2 3 Unibox. "The psychological effects of lighting: Guidance for designers on understanding how light affects mood and well-being". Unibox Blog (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2026.
  39. 1 2 Kozlovskiy, Stanislav; Rogachev, Anton (2021). "How Areas of Ventral Visual Stream Interact When We Memorize Color and Shape Information". Advances in Cognitive Research, Artificial Intelligence and Neuroinformatics. Lecture Notes in Networks and Systems (jezik: engleski). 1358. Cham: Springer International Publishing. str. 95–100. doi:10.1007/978-3-030-71637-0_10. ISBN 978-3-030-71636-3. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  40. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Labrecque, Lauren I.; Milne, George R. (2012). "Exciting red and competent blue: The importance of color in marketing". Journal of the Academy of Marketing Science (jezik: engleski). 40 (5): 711–727. doi:10.1007/s11747-010-0245-y. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  41. ↑ Gloth, Anna. "Connecting With Color". Lyquix Blog (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2026.
  42. ↑ Fernández-Vázquez, Rocío; Stinco, Carla M.; Meléndez-Martínez, Antonio J.; Heredia, Francisco J.; Vicario, Isabel M. (2011). "Visual and instrumental evaluation of orange juice color: A consumers' preference study". Journal of Sensory Studies (jezik: engleski). 26 (6): 436–444. doi:10.1111/j.1745-459X.2011.00360.x. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  43. 1 2 3 4 Bottomley, Paul A.; Doyle, John R. (2006). "The interactive effects of colors and products on perceptions of brand logo appropriateness". Marketing Theory (jezik: engleski). 6 (1): 63–83. doi:10.1177/1470593106061263. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  44. ↑ Pantone. "Crazy About Tiffany's: The story behind an iconic brand color". Pantone (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2026.
  45. ↑ O'Connor, Zena (2011). "Logo colour and differentiation: A new application of environmental colour mapping". Color Research & Application (jezik: engleski). 36 (1): 55–60. doi:10.1002/col.20594. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  46. ↑ Warner, Lucien; Franzen, Raymond (1947). "Value of color in advertising". Journal of Applied Psychology (jezik: engleski). 31 (3): 260–270. doi:10.1037/h0057772. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  47. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Aslam, Mubeen M. (2006). "Are You Selling the Right Colour? A Cross-cultural Review of Colour as a Marketing Cue". Journal of Marketing Communications (jezik: engleski). 12 (1): 15–30. doi:10.1080/13527260500247827. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  48. 1 2 Elliot, Andrew J. (2015). "Color and psychological functioning: a review of theoretical and empirical work". Frontiers in Psychology (jezik: engleski). 6 (368): 1–8. doi:10.3389/fpsyg.2015.00368. PMC 4383146. PMID 25883578. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  49. ↑ Piotrowski, Chris; Armstrong, Terry (2012). "Color Red: Implications for Applied Psychology and Marketing Research". Psychology and Education: An Interdisciplinary Journal (jezik: engleski). 49 (1–2): 23–25. Pristupljeno 29. 7. 2026.
  50. 1 2 Lupton, Ellen (2017). Design is Storytelling (jezik: engleski). New York: Cooper Hewitt, Smithsonian Design Museum. ISBN 978-1-942303-19-0. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  51. ↑ Vieira, Edward T. (2018). Public Relations Planning: A Strategic Approach (jezik: engleski) (1. izd.). New York: Routledge. doi:10.4324/9781315101880. ISBN 978-1-315-10188-0. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  52. ↑ Kauppinen-Räisänen, Hannele; Jauffret, Marie-Nathalie (2018). "Using colour semiotics to explore colour meanings". Qualitative Market Research: An International Journal (jezik: engleski). 21 (1): 101–117. doi:10.1108/QMR-03-2016-0033. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  53. ↑ Tyner, Judith A. (2010). Principles of Map Design (jezik: engleski). New York: Guilford Press. ISBN 978-1-60623-544-7. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  54. 1 2 Schloss, Karen B.; Palmer, Stephen E. (2011). "Aesthetic response to color combinations: preference, harmony, and similarity". Attention, Perception, & Psychophysics (jezik: engleski). 73 (2): 551–571. doi:10.3758/s13414-010-0027-0. PMC 3037488. PMID 21264737. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  55. ↑ Deng, Xiaoyan; Hui, Sam K.; Hutchinson, J. Wesley (2010). "Consumer preferences for color combinations: An empirical analysis of similarity-based color relationships". Journal of Consumer Psychology (jezik: engleski). 20 (4): 476–491. doi:10.1016/j.jcps.2010.07.005. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  56. 1 2 3 4 Skorinko, Jeanine L.; Kemmer, Suzanne; Hebl, Michelle R.; Lane, David M. (2006). "A rose by any other name …: Color-naming influences on decision making". Psychology & Marketing (jezik: engleski). 23 (12): 975–993. doi:10.1002/mar.20142. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  57. 1 2 3 Babin, Barry J.; Hardesty, David M.; Suter, Tracy A. (2003). "Color and shopping intentions: The intervening effect of price fairness and perceived affect". Journal of Business Research (jezik: engleski). 56 (7): 541–551. doi:10.1016/S0148-2963(01)00246-6. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  58. 1 2 Miller, Elizabeth G.; Kahn, Barbara E. (2005). "Shades of Meaning: The Effect of Color and Flavor Names on Consumer Choice". Journal of Consumer Research (jezik: engleski). 32 (1): 86–92. doi:10.1086/429602. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  59. 1 2 3 4 Kauppinen-Räisänen, Hannele; Luomala, Harri T. (2010). "Exploring consumers' product‐specific colour meanings". Qualitative Market Research: An International Journal (jezik: engleski). 13 (3): 287–308. doi:10.1108/13522751011053644. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  60. 1 2 Kawasaki, Masahiro; Yamaguchi, Yoko (2012). "Effects of subjective preference of colors on attention-related occipital theta oscillations". NeuroImage (jezik: engleski). 59 (1): 808–814. doi:10.1016/j.neuroimage.2011.07.042. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  61. ↑ Cugelman, Brian. "Color Psychology". Behavioral Design Academy (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 7. 2026.
  62. 1 2 Bellizzi, Joseph A.; Crowley, Ayn E.; Hasty, Ronald W. (1983). "The effects of color in store design". Journal of Retailing (jezik: engleski). 59 (1): 21–45. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  63. 1 2 3 Withrow, Rebecca L. (2004). "The Use of Color in Art Therapy". The Journal of Humanistic Counseling, Education and Development (jezik: engleski). 43 (1): 33–40. doi:10.1002/j.2164-490X.2004.tb00040.x. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  64. ↑ Azeemi, Samina T. Yousuf; Rafiq, Hafiz M; Ismail, Iram; Kazmi, Syeda Rabab; Azeemi, Ameena (2019). "The mechanistic basis of chromotherapy: Current knowledge and future perspectives". Complementary Therapies in Medicine (jezik: engleski). 46: 217–222. doi:10.1016/j.ctim.2019.08.025. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  65. ↑ Azeemi, Samina T. Yousuf; Raza, Mohsin (2005). "A Critical Analysis of Chromotherapy and Its Scientific Evolution". Evidence-Based Complementary and Alternative Medicine (jezik: engleski). 2 (4): 481–488. doi:10.1093/ecam/neh137. PMC 1297510. PMID 16322805. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  66. ↑ Paragas, Emmanuel D.; Abigail, Therese Y.; Reyes, Denice Victoria L.; Reyes, Gerald Andrei B. (2019). "Effects of Chromotherapy on the Cognitive Ability of Older Adults: A Quasi-Experimental Study". EXPLORE (jezik: engleski). 15 (3): 191–197. doi:10.1016/j.explore.2019.01.002. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  67. ↑ Glickman, Gena; Byrne, Brenda; Pineda, Carissa; Hauck, Walter W.; Brainard, George C. (2006). "Light therapy for seasonal affective disorder with blue narrow-band light-emitting diodes (LEDs)". Biological Psychiatry (jezik: engleski). 59 (6): 502–507. doi:10.1016/j.biopsych.2005.07.006. PMID 16165105. S2CID 42586876. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  68. ↑ Swan, Jonathan (2003). Jonathan Swan's quack magic: the dubious history of health fads and cures (jezik: engleski). London: Ebury Press. ISBN 978-0-09-188809-1. OCLC 52515553. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  69. ↑ Tofle, Ruth Brent; Schwarz, Benyamin; Yoon, So-Yeon; Max-Royale, Andrea (2004). Color in Healthcare Environments - A Research Report (PDF) (Report) (jezik: engleski). California: Coalition for Health Environments Research. Arhivirano s originala (PDF), 10. 8. 2017. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  70. 1 2 3 Hull, J. H.; Hull, D. B.; Knopp, C. (2011). "The Impact of color on ratings of 'girl' and 'boy' toys". North American Journal of Psychology. 13 (3): 549–562. 276353296. Arhivirano s originala, 6. 10. 2016. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  71. 1 2 Auster, Carol J.; Mansbach, Claire S. (2012). "The Gender Marketing of Toys: An Analysis of Color and Type of Toy on the Disney Store Website". Sex Roles (jezik: engleski). 67 (7–8): 375–388. doi:10.1007/s11199-012-0177-8. S2CID 143551702. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  72. 1 2 Ou, Li-Chen; Luo, M. Ronnier; Woodcock, Andrée; Wright, Angela (2004). "A study of colour emotion and colour preference. Part I: Colour emotions for single colours". Color Research & Application (jezik: engleski). 29 (3): 232–240. doi:10.1002/col.20010. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  73. ↑ Ou, Li-Chen; Luo, M. Ronnier; Woodcock, Andrée; Wright, Angela (2004). "A study of colour emotion and colour preference. Part II: Colour emotions for two-colour combinations". Color Research & Application (jezik: engleski). 29 (4): 292–298. doi:10.1002/col.20024. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  74. 1 2 LoBue, Vanessa; DeLoache, Judy S. (2011). "Pretty in pink: The early development of gender-stereotyped colour preferences". The British Journal of Developmental Psychology (jezik: engleski). 29 (3): 656–667. doi:10.1111/j.2044-835X.2011.02027.x. PMID 21848751. S2CID 23219132. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  75. ↑ Gollety, Mathilde; Guichard, Nathalie (2011). "The dilemma of flavor and color in the choice of packaging by children". Young Consumers (jezik: engleski). 12 (1): 82–90. doi:10.1108/17473611111114803. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  76. ↑ Fateminia, Mehran; Ghotbabadi, Talayeh Dehghani; Azad, Kamran Mohammadi (2020). "Perceptions of the taste of colors in children and adults". Color Research & Application (jezik: engleski). 45 (4): 743–753. doi:10.1002/col.22503. ISSN 0361-2317. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  77. ↑ Ajilian Abbasi, Maryam; Talaei, Ali; Talaei, Ardeshir; Rezaei, Ali (2014). "The use of appropriate colors in the design of children's rooms: A Short Review". International Journal of Pediatrics (jezik: engleski). 2 (4.1): 305–312. doi:10.22038/ijp.2014.3204. ISSN 2345-5047. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  78. ↑ Taylor, Chloe; Schloss, Karen; Palmer, Stephen E.; Franklin, Anna (2013). "Color preferences in infants and adults are different". Psychonomic Bulletin & Review (jezik: engleski). 20 (5): 916–922. doi:10.3758/s13423-013-0411-6. PMID 23435629. S2CID 10261601. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  79. ↑ "How does color affects one's mood?". Arts Fiesta (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 7. 2026.
  80. 1 2 Wiedemann, Diana; Barton, Robert A.; Hill, Russell A. (2011). "Evolutionary perspectives on sport and competition". u Roberts, S. Craig (ured.). Applied Evolutionary Psychology (jezik: engleski). Oxford: Oxford University Press. doi:10.1093/acprof:oso/9780199586073.001.0001. ISBN 978-0199586073. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  81. ↑ Kestenbaum, David (2005). "Study: Red Is the Color of Olympic Victory". NPR (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 7. 2026.
  82. ↑ Attrill, Martin J.; Gresty, Karen A.; Hill, Russell A.; Barton, Robert A. (2008). "Red shirt colour is associated with long-term team success in English football". Journal of Sports Sciences (jezik: engleski). 26 (6): 577–582. doi:10.1080/02640410701736244. PMID 18344128. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  83. ↑ Hagemann, Norbert; Strauss, Bernd; Leissing, Jan (2008). "When the referee sees red" (PDF). Psychological Science (jezik: engleski). 19 (8): 769–771. doi:10.1111/j.1467-9280.2008.02155.x. PMID 18816283. Arhivirano s originala (PDF), 6. 1. 2026. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  84. ↑ Sorokowski, Piotr; Szmajke, Andrzej; Hamamura, Takeshi; Jiang, Feng; Sorokowska, Agnieszka (2014). ""Red wins", "black wins" and "blue loses" effects are in the eye of beholder, but they are culturally universal: A cross-cultural analysis of the influence of outfit colours on sports performance". Polish Psychological Bulletin (jezik: engleski). 45 (3): 318–325. doi:10.2478/ppb-2014-0039. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  85. ↑ Pantalony, David (2009). "The colour of medicine". CMAJ (jezik: engleski). 181 (6–7): 402–403. doi:10.1503/cmaj.091058. PMC 2742127. PMID 19737828. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  86. ↑ Kao, Dominic; Harrell, D. Fox (2016). Exploring the Impact of Avatar Color on Game Experience in Educational Games (jezik: engleski). New York, NY, USA: Association for Computing Machinery. str. 1896–1905. doi:10.1145/2851581.2892281. ISBN 978-1-4503-4082-3. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  87. ↑ Jia, Baozhu; Ebner, Marc (2015). A strongly typed GP-based video game player (jezik: engleski). IEEE. str. 299–305. doi:10.1109/cig.2015.7317920. ISBN 978-1-4799-8622-4. S2CID 12316554. Pristupljeno 30. 7. 2026.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Psihologija_boja&oldid=3917638"