Idi na sadržaj

Psihologija ličnosti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Psihologija ličnosti je grana psihologije koja proučava ličnost, njen razvoj, strukturu i individualne razlike među ljudima. Predmet njenog istraživanja obuhvata obrasce mišljenja, emocija, motivacije i ponašanja koji oblikuju karakterističan način funkcionisanja pojedinca u različitim životnim okolnostima.[1] Cilj psihologije ličnosti jeste razumijevanje psiholoških procesa koji utječu na formiranje i razvoj ličnosti, kao i objašnjenje razlika među pojedincima u načinu doživljavanja svijeta, emocionalnog reagovanja i ponašanja. U okviru ove discipline proučavaju se stabilne osobine ličnosti, razvojne promjene tokom života, odnos između ličnosti i okoline kao i utjecaj osobina ličnosti na svakodnevno funkcionisanje pojedinca.[2] Pored toga, psihologija ličnosti razvija teorijske modele koji omogućavaju razumijevanje individualnih razlika i predviđanje ponašanja u različitim situacijama.

Termin ličnost potiče od latinske riječi persona, koja je u antičkom teatru označavala masku koju su nosili glumci. U savremenoj psihologiji ličnost se najčešće definiše kao relativno stabilan i organizovan skup psiholoških osobina, obrazaca mišljenja, emocija, motivacije i ponašanja koji utječu na način na koji pojedinac doživljava sebe, druge ljude i okolinu. Ličnost obuhvata emocionalne reakcije, obrasce socijalnog prilagođavanja, vrijednosti, stavove i motive koji usmjeravaju ponašanje u različitim životnim okolnostima.[2]

Iako na ljudsko ponašanje utječu brojni okolinski i situacijski faktori, njihovo djelovanje posreduje se kroz psihološke procese i osobine same osobe.[3] Zbog toga osobine ličnosti imaju značajnu ulogu u načinu na koji pojedinac reaguje na druge ljude, probleme i stresne situacije.[4][5] Psihologija ličnosti nastoji objasniti na koji način relativno trajne osobine utječu na ponašanje, ali i kako se ličnost mijenja pod utjecajem iskustava i životnih okolnosti.

Gordon Allport azlikovao je dva osnovna pristupa proučavanju ličnosti: nomotetski i idiografski pristup. Nomotetski pristup usmjeren je na utvrđivanje općih zakonitosti i osobina koje su zajedničke većem broju ljudi, dok idiografski pristup naglašava proučavanje jedinstvenih karakteristika i individualnog iskustva pojedinca.

Tokom razvoja psihologije oblikovani su brojni teorijski pravci koji različito objašnjavaju strukturu i razvoj ličnosti. Među najpoznatijim pristupima nalaze se teorije osobina, psihodinamski, humanistički, bihevioristički, biološki, evolucijski i socijalno-kognitivni pristupi. Savremena istraživanja ličnosti uglavnom se zasnivaju na empirijskim metodama, uključujući statističke modele i faktorsku analizu, ali i na razvoju teorijskih objašnjenja ličnosti. Značajno područje primjene psihologije ličnosti predstavlja i psihološko testiranje, odnosno razvoj i primjena testova ličnosti u kliničkoj, obrazovnoj i organizacijskoj praksi.

Filozofske pretpostavke

[uredi | uredi izvor]

Mnoge ideje koje su razvijali historijski i savremeni teoretičari ličnosti zasnivaju se na osnovnim filozofskim pretpostavkama. Proučavanje ličnosti ne predstavlja isključivo empirijsku disciplinu, jer pored naučnih metoda uključuje i elemente filozofskog i teorijskog promišljanja, s ciljem objašnjenja ljudskog ponašanja i individualnih razlika. Zbog toga se teorije ličnosti međusobno razlikuju u osnovnim shvatanjima prirode čovjeka, razvoja ličnosti i odnosa pojedinca prema okolini. U okviru ove oblasti posebno se izdvajaju sljedeće kategorije filozofskih pretpostavki oko kojih postoje različita teorijska stanovišta:[6]

  • ″Sloboda nasuprot determinizmu″ odnosi se na pitanje u kojoj mjeri ljudi imaju kontrolu nad vlastitim ponašanjem i u kojoj mjeri su svjesni motiva koji ga oblikuju, nasuprot shvatanju da je ponašanje određeno faktorima izvan individualne kontrole. U okviru različitih teorijskih pristupa, ljudsko ponašanje se objašnjava kroz djelovanje nesvjesnih procesa, utjecaj okoline ili biološke determinante.[6]
  • ″Naslijeđe (priroda) nasuprot okolini (odgoju)″ razmatra u kojoj mjeri je ličnost rezultat genetskih i bioloških faktora, a u kojoj mjeri je oblikovana iskustvima i utjecajem okoline. Savremena istraživanja uglavnom ukazuju na to da su osobine ličnosti rezultat interakcije naslijeđa i okoline. U okviru ove problematike značajan doprinos dao je C. Robert Cloninger, tvorac modela temperamenta i karaktera.[6]
  • ″Jedinstvenost nasuprot univerzalnosti″ odnosi se na pitanje u kojoj mjeri su pojedinci međusobno različiti ili dijele zajedničke psihološke osobine. Gordon Allport, Abraham Maslow i Carl Rogers naglašavali su jedinstvenost pojedinca, dok su bihevioristički i kognitivni pristupi isticali značaj općih principa ponašanja, poput potkrepljenja i samoefikasnosti.[6]
  • ″Aktivna nasuprot reaktivnoj prirodi čovjeka″ razmatra pitanje da li pojedinac prvenstveno djeluje na osnovu vlastite inicijative ili reaguje na vanjske podražaje. Biheviorističke teorije tradicionalno naglašavaju utjecaj okoline, dok humanistički i kognitivni pristupi ističu aktivnu ulogu pojedinca u oblikovanju vlastitog ponašanja.[6] Savremeni teorijski pristupi uglavnom polaze od stava da na ponašanje istovremeno utječu osobine ličnosti i situacijski faktori.[7][8]
  • ″Optimistički nasuprot pesimističkom pogledu″ odnosi se na pitanje u kojoj mjeri je ličnost podložna promjenama tokom života. Teorije koje naglašavaju ulogu učenja i iskustva uglavnom zastupaju optimističniji stav o mogućnosti promjene i razvoja ličnosti, dok pristupi koji ličnost posmatraju kao stabilnu strukturu češće izražavaju ograničeniji pogled na njenu promjenjivost.[6]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Friedman, Howard S.; Schustack, Miriam W. (2016). Personality: Classic Theories and Modern Research (jezik: engleski) (6th izd.). USA: Pearson. ISBN 978-0-205-99793-0. Pristupljeno 18. 5. 2026.
  2. 1 2 Roberts, Brent W.; Yoon, Hee J. (2022). "Personality Psychology" (PDF). Annual Review of Psychology (jezik: engleski). 73: 489–516. doi:10.1146/annurev-psych-020821-114927. Pristupljeno 18. 5. 2026.
  3. ↑ Buss, David M. (1991). "Evolutionary Personality Psychology" (PDF). Annual Review of Psychology (jezik: engleski). 42 (1): 459–491. doi:10.1146/annurev.psych.42.1.459. ISSN 0066-4308. Pristupljeno 18. 5. 2026.
  4. ↑ Winnie, John F.; Gittinger, John W. (1973). "An introduction to the personality assessment system". Journal of Clinical Psychology (jezik: engleski). 29 (S38): 1–68. doi:10.1002/1520-6629(197304)1:2<99::AID-JCOP2290010202>3.0.CO;2-U. Pristupljeno 18. 5. 2026.
  5. ↑ Krauskopf, Charles J.; Saunders, David R. (1994). Personality and Ability: The Personality Assessment System (jezik: engleski). Lanham, Maryland: University University Press of America. ISBN 978-0-8191-9282-0. Pristupljeno 18. 5. 2026.
  6. 1 2 3 4 5 6 Engler, Barbara (2008). Personality Theories: An Introduction (jezik: engleski) (8th izd.). Boston, MA: Houghton Mifflin. ISBN 978-0-547-14834-2. Pristupljeno 19. 5. 2026.
  7. ↑ Fleeson, William (2004). "Moving personality beyond the person-situation debate: The challenge and the opportunity of within-person variability". Current Directions in Psychological Science (jezik: engleski). 13 (2): 83–87. doi:10.1111/j.0963-7214.2004.00280.x. S2CID 32537319. Pristupljeno 19. 5. 2026.
  8. ↑ Zayas, Vivian; Shoda, Yuichi (2009). "Three decades after the personality paradox: Understanding situations". Journal of Research in Personality (jezik: engleski). 43 (2): 280–281. doi:10.1016/j.jrp.2009.03.011. Pristupljeno 19. 5. 2026.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  • The Personality Project – Obimni internet-resurs pod vodstvom Univerziteta Northwestern koji okuplja psihologe iz cijelog svijeta s ciljem prezentovanja savremenih teorija i empirijskih istraživanja ličnosti (en)
  • Psychology, Art of Human Life: Personality – Arhivirana zbirka stručnih članaka i edukativnih materijala posvećenih različitim aspektima psihologije ličnosti (en)
  • Baza podataka "myPersonality" – Arhivirane informacije o projektu Univerziteta u Cambridgeu koji istraživačima nudi pristup velikoj bazi podataka sa milionima detaljnih psihodemografskih profila (en)
  • Personality Theories – Elektronski udžbenik i zbirka eseja prof. dr. C. Georgea Boereeja sa Univerziteta Shippensburg o klasičnim i savremenim teorijama ličnosti (en)
  • Personality: Theory & Perspectives – Arhivirani edukativni portal posvećen teorijama ličnosti i proučavanju individualnih razlika (en)
  • Holland's Types – Stručni priručnik Univerziteta Johns Hopkins o Hollandovom profesionalnom modelu ličnosti i izboru karijere (RIASEC) (en)
  • Personality in Nature, Society and Culture – Integrisani tekst antropološko-psihološke studije o utjecaju prirode, društva i kulture na oblikovanje ličnosti
  • What is Personality Psychology? – Arhivirani stručni pregled organizacije Hogan Assessments koji objašnjava osnove i praktičnu primjenu psihologije ličnosti u poslovnom okruženju (en)