Pteridophyta

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Pteridophyta
(Papratnjače)
Athyrium filix-femina
Athyrium filix-femina
Sistematika
Carstvo Plantae
Red
Lycopodiella inundata

Pteridophyte su vaskularne biljke (sa spovodnim snopićima zvanim ksilem i floem), koje se razmnožavaju sporama. Zbog toga što ne proizvode ni cvijet ni sjeme, također nazivaju se i kriptogame, što znači da su njihovi organi za razmnožavanje sakriveni. Pteridofite uključuju paprati, preslice i Lycopodiophyta (klubske mahovine, šiljate i peraste mahovine) .

Ovo nije monofletska skupina, jer su paprati i konjski repovi povezaniji s sjemenjačama nego s likofitama. Stoga „Pteridophyta“ više nije široko prihvaćen takson, mada pojam „pteridophyte“ ostaje u zajedničkom jeziku, kao što i „pteridologija“ i „pteridologist“ kao nauka i njezin praktičar, u značenju Lycophyte i paprati postoje kao neformalni termini, poput Međunarodnog udruženja pteridologa i Grupa za filogeniju pteridofita.

Opis[uredi | uredi izvor]

Pteridofiti (paprati i likofite) su slobodnosporske vaskularne biljke koje imaju životni ciklus sa smjenom generacija, slobodnoživećim gametofitnim i sporofitnim fazama koje su u zrelosti neovisne. Tijelo sporofita dobro je diferencirano u korijen, stabljiku i listove. Korijenski sistem je uvijek adventivni, a stabljika podzemna ili zračna. Listovi mogu biti mikrofili i megafili. Njihove ostale zajedničke karakteristike uključuju vaskularnu biljku sa apomorfijom (npr. vaskularno tkivo) i kopnenobiljnim pleziomorfijama (npr., širenje sporama i odsustvo sjemena).

Taksonomija i filogenija[uredi | uredi izvor]

Među pteridofitama, paprati čine gotovo 90% postojeće raznolikosti. Prva klasifikacija pteridofita više razine objavljena u eri molekularne filogenetike, paprati smatra monilofiletskom grupom, kako slijedi:[1]

  • Divizija Tracheophyta (traheofite) – vaskularne biljke
    • Pod-divizija Lycopodiophyta (likofite) – manje od 1% današnjih vaskularnih biljaka
    • Pod-divizija Euphyllophytina (eufilofite)
      • Infradivizija Moniliformopses (monilofite)
      • Infradivizija Spermatophytasjemenjače, ~260.000 vrsta, gdje monilofite obuhvataju oko 9.000 vrsta, uključujući preslice (Equisetaceae), Psilotaceae i sve eusporangijatne i sve leptosporangijatne paprati. Historijski su i likofite i monilofite grupirane kao pteridofiti (paprati i njihovi srodnici) na temelju spora („bez sjemena“). U Smithovoj molekularnoj filogenetskoj studiji, paprati su okarakterizirane porijeklom od bočnh korijenova u endodermu, obično mezarhom protoksilemmom u izdancima, pseudoendosporama, plazmodij skim tapetumom, i spermatozoidima sa 30-1000 flagela. Izraz "moniliforme" kao u Moniliformopses i Monilophytes znači "zrnasto oblikovan", a uveli su ga Kenrick i Crane (1997)[2] kao naučnu zamjenu za pojam paprat (uključivši i Equisetaceae), a uspostavili su je Pryer et al. (2004).[3] Christenhusz i Chase (2014), u svojoj reviziji klasifikacijskih shema daju kritike ove upotrebe, koje su obeshrabrene kao neracionalne. Zapravo, postoji i alternativni naziv Filicopsida koji se već koristi. Za uporedbu, "likopod" ili likofit (klupska mahovina) znači biljka vuk. Termini, kao što su "papratni saveznik" "" pteridophyta","bijeli pelini","likopodi","konjski repovi", "paprati i vodene paprati", Salvina aceae i Ceratopteris).

Ovo nije prirodno grupiranje, već je povoljan izraz za neudaljenegrupe i na taj način se obeshrabruje terminologija kao što je za eusporangijate n[4]

Međutim, i infradivizija i Moniliformopse su također nevaljana imena pod Međunarodnim kodeksom botaničke nomenklature. Paprati, uprkos, formiranju monofiletskog kladusa, formalno se smatraju da su samo četiri razreda: Psilotopsida, Equisetopsida, Marattiopsida, Polypodiopsida), 11 redova i 37 porodica, bez višeg taksonomskog ranga.[1]

Nadalje, unutar Polypodiopsida, najvećeg grupiranja, prepoznat je veći broj neformalnih kladusa, uključujući leptosporangiate, jezgarne leptosporangiate, polipode (Polypodiales) i eupolipode (uključujući Eupolypode I] i Eupolypode II).[1] U 2014. Maarten J. M. Christenhusz i Mark W. Chase, rezimirajući tadašnje poznavanje, tretirali su ovu grupu kao dva odvojena nepovezana taksona u konsenzusnoj klasifikaciji;[4]

Ovi podrazredi odgovaraju Smithovim četverima razredima, a Ophioglossidae odgovara razredu Psilotopsida.

Dvije glavne grupe koje su prethodno uključivane Pteridophyta su filogenetički povezane kako slijedi:[4][5][6]

Tracheophytavaskularne biljke

Lycopodiophyta


Euphyllophyta

Polypodiophyta – paprati


Spermatophytasjemenjače

Gymnospermae



Angiospermaecvjetnice





Potpodjela[uredi | uredi izvor]

Pteridofite se sastoje od dvije odvojena, ali međusobno povezana razreda čija je nomenklatura varirala.[1][7] Sistem koji je 2016. predstavila Grupa za filogeniju pteridofita:

  • Razred Lycopodiopsida Bartl. – Lycophyte: klupske mahovine, jastučaste i šiljate mahovine; 3 sadašnja reda
  • Red Lycopodiales DC. ex Bercht. & J.Presl – klupske mahovines; 1 današnja porodica
  • Red Isoetales Prantl – jastučaste mahovine; 1 sadašnja porodica
  • Red Selaginellales Prantl – šiljate mahovine; 1 današnja porodica
  • Razred Polypodiopsida Cronquist, Takht. & W.Zimm. – preslice i paprati; 11 sadašnjih redova

Pored ovih živih grupa, nekoliko skupina pteridofita je dosad izumrlo i poznate su samo iz fosila. Ove grupe uključuju: Rhyniopsida, Zosterophyllopsida, Trimerophytopsida, Lepidodendrales i Progymnospermopsida. Moderna istraživanja kopnenih biljaka slažu se da sve pteridofite imaju zajedničkog pretka sa biljkama sjemenjačama. Stoga pteridofite ne tvore kladus već parafilletnu grupu.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus Pteridophyta

Baš kao i kod grupa Bryophyte i Spermatophyte (sjemenske biljke), životni ciklus pteridofita uključuje smjenu generacija. To znači da iza generacije diploidnog sporofita (koji stvara spore) slijedi generacija haploidnog gametofita ili protalus, koji proizvodi gamete). Pteridofite se razlikuju od kriofita po tome što je sporofit razgranat i uglavnom mnogo veći i upadljiviji, a od sjemenjača u tome što su obje generacije neovisne i slobodno žive. Seksualnost pteridofitnih gametofita može se klasifikovati na slijedeći način:

  • Ovi termini nisu isti kao monecijaki i dieciijski, koji se odnose na to da li sporofit sjemenjače ima i muške i ženske gametofite, tj. proizvodi i polen i sjemenke ili je samo jedan od spolova.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]