Puhački instrumenti

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Duvački instrumenti[1], su instrumenti na kojima se ton proizvodi duvanjem. Broj duvača u orkestru ovisi o veličini i vrsti orkestra kao i od potrebe kompozicije, tj. kompozitora koji stvara djelo. U simfonijskom orkestru iza gudača nalaze se svirači drvenih duvačkih instrumanata i rogova, a u posljednjem retku nalaze se svirači limenih duvačkih instrumenata[2].

Podjela duvačkih instrumenata[uredi | uredi izvor]

Ovisno od materijala od kojih su proizvodeni, duvački instrumenti se dijele na dvije osnovne grupe, na:

1. Drvene duvače, u koje spadaju:
  • Sve vrste flauta. Na njima se ton proizvodi duvanjem u mali kružni ulazni otvor.
  • Sve vrste oboa. Na njima se ton proizvodi duvanjem u dvostruki trščani jezičak.
  • Engleski rog, na kojem se ton proizvodi također duvanjem u dvostruki trščani jezičak.
  • Sve vrste klarineta. Na njima se ton proizvodi duvanjem u kljunasti usnik sa jednostrukim trščanim jezičkom.
  • Sve vrste saksofona. Na njima se ton proizvodi duvanjem u kljunasti usnik sa jednostrukim trščanim jezičkom.
  • Sve vrste fagotа. Na njima se ton proizvodi duvanjem u dvostruki trščani jezičak.
2. Limene duvače, na kojima se ton proizvodi duvanjem u metalni čašičasti usnik. Tu spadaju:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vlastimir Peričić, Višejezični rječnik muzičkih termina
  2. ^ Raspored duvača u simfonijskom orkestru