Puračić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Puračić
Grad
Država  Bosna i Hercegovina
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme

Puračić je naseljeno mjesto u sastavu općine Lukavac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Historija[uredi | uredi izvor]

Puračić je u svojoj dalekoj prošlosti, zbog geografskog položaja, bio stanica na takozvanom ''Carskom putu'' od Tuzle preko Visokog do Istanbula. Kao takav, važio je za centar gdje se odvija trgovina, a posebno se razvija, kao rijetko gdje, direktna i zanatska proizvodnja.

Puračić za vrijeme Austrougarske[uredi | uredi izvor]

Austrougarska je na područje Bosne i Hercegovine djelimično donijela svoje običaje i način življenja. Kao daleko industrijski razvijena zemlja, Austrougarska je prvo počela graditi puteve, željezničke pruge, mostove, fabrike i ostale prateće objekte, kako bi se što bolje iskoristilo bogastvo Bosne i Hercegovine.

Tako je 1878. godine izgrađena Pilana u Puračiću. Lokalitet Pilane je bio na periferiji Puračića, pored Spreče. Pored Pilane, austrijanci su u to vrijeme podigli mnoge barake u kojima su živjeli u velikom broju Austrijanci i Slovenci. Vlasnik Pilane, izvjesni Tuponja, mislio je o svemu pa i o rekreaciji radnika. Tako je pored pilane napravljena i kuglana. U Pilani su, pored Austrijanaca i Slovenaca, radili u velikom broju maladići iz Puračića, koji su radoznalo počeli svraćati i u kuglanu. U početku su mladići iz Puračića bili posmatrači a poslije kuglanje je, kao zarazna bolest, osvojilo čaršiju. U realizaciji svojih ciljeva Austrougarska je paralelno sa fabrikama gradila puteve i željezničke pruge.

Na prostorima oko Tuzle su prvih godina izgradili željezničku prugu DobojSimin Han. Na svečanosti otvaranja pruge 28. aprila 1886. godine, na željezničkoj stanici u Puračiću prisustvovao je veliki broj ljudi. Za vrijeme Austrougarske 1886. godine u Puračiću je otvorena osnovna škola koja je pored škole u Tuzli najstarija škola u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Godine 1893. godine Austrougarska je formirala Općinu Puračić koja je obuhvatala za današnje vrijeme nevjerovatno veliko zemljišno područje. Općini Puračić pripadala su naselja: Poljice, Treštenica Gornja, Treštenica Donja, Tulovići, Banovići, Ribnica, Orahovica, Turija, Babice, Prokosovići, Bikodže, Tabaci, Modrac, Devetak i Puračić. Radi nejasnoća treba pojasniti podatak vezan za Banoviće. U to vrijeme kada je Puračić bio općina, Banovići, ovakvi kakvi su danas, nisu ni postojali. Postojali su Banovići selo, od koga je kasnije izgrađen grad Banovići. Općina Puračić je prestala postojati nakon 62 godine svog postojanja, ili bolje rečeno, do 31. augusta 1955. godine. Od tada Puračić pripada općini Lukavac.

Kada se usporedi šta je Puračić bio prije 100 godina i šta je danas, dobit će se veoma poražavajući rezultati.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Puračić
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Bošnjaci 2.450 (79,49%) 2.179 (80,43%) 2.187 (84,37%)
Srbi 302 (9,79%) 282 (10,40%) 305 (11,76%)
Hrvati 10 (0,32%) 12 (0,44%) 29 (1,11%)
Jugoslaveni 248 (8,04%) 230 (8,49%) 41 (1,58%)
ostali i nepoznato 72 (2,33%) 6 (0,22%) 30 (1,15%)
ukupno 3.082 2.709 2.592

Puračićka pijaca[uredi | uredi izvor]

Jedna od najstarijih tradicija, koja se zadržala i dan-danas, je pazarni dan četvrtkom ili pijaca, kako joj je neko u dalekoj prošlosti nadjenuo ime. Interesantno je napomenuti da o pijaci postoji samo jedna priča bez alternative, što znači da je istinita. Pijacu je ustalila turska vlast, jednog četvrtka, sredinom mjeseca oktobra 1824. godine, a otvorio ju je lično Husein-kapetan Gradaščević.

Od samog početka pijaca u Puračiću spada u red najboljih i najjeftinijih pijaca sjeveroistočne Bosne. Posebno je poznata bila po stočnoj pijaci, jer su često u Puračić na pijacu dolazili i sarajevski mesari.

Pijaca je u svojoj historiji samo jednom mijenjala svoju lokaciju. Prije se nalazila u samom centru Puračića, i u neposrednoj blizini stare drvene džamije. Kasnije je pijaca, iz higijenskih razloga, pomaknuta za stotinjak metara od čaršije na uzvišenje prema zapadu. Tu je i dan-danas. Po pijaci je centar čaršije dobio ime Trg. Na mjestu gdje se sada nalazi spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata, nekada je bila vaga na kojoj se vagala roba pazarnim danom. Vaga je prije radila i bez pazarnog dana jer se u čaršiji uvijek nešto prodavalo.

Puračićki vašar[uredi | uredi izvor]

Slobodno se može konstatovati da je od prvih godina dolaska Austrougarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. – 1879. godine vašar zvanično i dobio ovo ime. Tursko obilježje vašara postojalo je i prije Austrougarske. Otvaranjem pijace 1824. godine, tadašnja vlast je ubrzo uvidjela njen običaj, pa se neko sjetio, već prve godine, da na godišnjicu, sredinom oktobra 1825. godine, organizuje godišnje dane pijace, u znak sjećanja kada je Puračić posjetio Husein-kapetan Gradaščević, radi svečanog otvaranja pijace. Od te godine pa sve do danas, nastavljeno je sa organiziranjem godišnjih dana pijace. Te finalne pijace su se iz godine u godinu obogaćivale novom robom i načinom trgovine, pa su odmah ličile na vašar, ali se nisu zvale vašar.

U vašarskom obilježju i finalnim pijacama učestvovali karavani koji su donosili svilu, kadifu, nakite i raznorazne mirođije, da bi za tu prodatu robu na puračićkoj pijaci kupovali so u Tuzli. Takvi karavani su u velikom broju dolazili iz Carigrada u dane godišnjih pijaca u Puračiću da bi se do zime mogli vratiti nazad kući.

Pošto je ovaj kraj, uglavnom, bio poljoprivredni, Puračić je kao trgovački centar važio za mjesto gdje se sve moglo dobro prodati i kupiti što bi carigradski karavani dovlačili.

Tako je bilo sve do dolaska Austrougarske i vašara na njihov način. Pričali su ljudi, koji su zapamtili čudesa prvog vašara u Puračiću za vrijeme Austrougarske da je prvi dan bio petak.

Najbolja reklama za prvi dan vašara bila je na pijaci, preko telala koji je promukao vičući, da će prvi dan vašara u Puračiću biti nakon klanjanja džume-namaza u džamiji.

I tako je vašar u Puračiću počeo nakon džume, na istom mjestu gdje je bila pijaca, u samom centru i u neposrednoj blizini džamije. Starosjedioci kažu, da su ti prvi vašari, u vrijeme Austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, bili mnogo bolji nego ovi u skorije vrijeme.

Vašar je u Puračiću trajao uvijek tri dana, i to 12, 13. i 14. oktobra, svake godine, i nikad mu se tradicija nije prekidala sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Vašar se u Puračiću održavao čak i za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Vašar je za ljude sa Puračićkog kraja oduvjiek bio veoma važan, jer što nisu mogli nigdje na pijacama prodati ili kupiti, mogli su na vašaru u Puračiću. Po vašaru se čak i vrijeme odbrojavalo, na primjer tri sedmice prije vašara, ili sedam sedmica nakon vašara. Ljudi su tako pamtili važne datume.

Tradiciju vašara u Puračiću su prihvatili kao svoju svetinju sve koji žive u neposrednoj blizini i široj regiji. Iz tih razloga, za vrijeme Drugog svjetskog rata, u dane vašara rat je mirovao, jer su svi dolazili na vašar u Puračić. Nakon završetka zadnjeg rata tradicija vašera je nastavljena.

Religija[uredi | uredi izvor]

Islam[uredi | uredi izvor]

Prva drvena džamija u Puračiću sagrađena je 1672. godine i mogla je primiti više od 200 vjernika. Džamija je imala prostrano prizemlje, mahfil i potrkrovlje, a okolo se nalazila veranda. Ovako sagrađen služila je sve do 1921. godine, kada je odlučeno da se počne sa gradnjom nove, sadašnje džamije u Puračiću. Te iste godine oborena je stara džamija, a gradnja nove dovršena je 1923. godine, kada je bilo i svečano otvaranje.

Postoje podaci koji govore da je prvi mekteb bio izgrađen u zaseoku Hukići. Kada je tačno sagrađen taj mekteb nije poznato, ali je gotovo sigurno da je stariji od drvene džamije.

Do 1993. godine Medžlis islamske zajednice nalazio se u Puračiću, kada je premješten u Lukavac.

Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]

Pravoslavnu crkvu u Puračiću otvorio je 20. Juna 1881. godine tuzlanski svećenik Dionisije. Godine 1890. počela je sa radom crkvena škola u Puračiću.

Prvi učitelj ove škole bio je svećenik Stevan Vasijević, a prva učiteljica od 1906. do 1909. godine bila je gospođa Slavka Babunović.

U to vrijeme u ovoj čaršiji (1890. do 1911.) postojale su samo dvije pravoslavne porodice, a kasnije su za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, Srbi počeli doseljavati u Puračić. Veliki broj ovih porodica doselio se sa Ozrena. Crkvenu školu u Puračiću pohađala su djeca srpske nacionalnosti sa prostora Crkvene općine Puračić. Ovu školu pohađala su pedeset i dva učenika (1911. godine).

Priprema za izgradnju velike crkve u Puračiću počela je 1926. godine, koja je uspjela preživjeti Drugi svjetski rat, kao i Rat u BiH. Danas ova parohija nosi naziv "Crkva svetog Ilije". Od 2009. godine puračićka crkva uvrštena je i na spisak spomenika kulture od interesa za državu Bosnu i Hercegovinu.

Organizacija crkve ustrojena je po principu parohije, a u sastav parohije ulaze i crkvene općine Brijesnica Donja, Brijesnica Gornja i Krtova. Danas pravoslavna parohija Puračić zajedno sa crkvenim općinama Brijesnica Donja, Brijesnica Gornja i Krtova ima oko 400 porodica.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Zvanična Web stranica Mjesne zajednice "Puračić"

Lukavački Info Portal

Izvor[uredi | uredi izvor]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.