Idi na sadržaj

Pustinje i vegetacija sušnih oblasti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajge/borealne šume
Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela
Četinarske šume umjerenih predjela
Tropske i suptropske vlažne širokolisne šume
Tropske i suptropske suhe širokolisne šume
Tropske i suptropske četinarske šume
Tropske i suptropske travne i žbunaste vegetacije
Travne i žbunaste vegetacije umjerenih predjela
Planinske travne i žbunaste vegetacije
Pustinje i vegetacija sušnih oblasti
Sredozemna vegetacija
Plavljena travna vegetacija
Mangrove
Vodeni biomi
Kontinentalni prag
Obalska zona (litoral) i zona mlata
Riparijska zona
Jezera
Koralni greben
Šume algi
Ledeni pokrivač
Hidrotermalni izvori
Hladni izvori
Zona dna (bentos)
Pelagijska zona (pelagijal)
Neritska zona (sublitoral)
Drugi biomi
Endolitska zona

Pustinje i vegetacija u sušnih područja su biom koji je okarakteriziran malom količinom padavina.[1]

Definicija i rasprostranjenje

[uredi | uredi izvor]
U izolaciji, havajske biljke roda Argyroxiphium imaju prilagodbe na sušnu mikroklimu u vulkanskim kraterima, tako da zarobljavaju rosu. Pored toga, listove štite sitnim dlačicama.

Pustinje i vegetacija sušnih krajeva dobijaju godišnju količinu padavina od 25 cm ili manje, zbog čega imaju suhu ili vrlo suhu klimu koju odlikuje izrazit nedostatak vlažnosti. Mogući godišnji gubitak vlage putem evapotranspiracije daleko prevazilazi količinu dobijenih padavina. Pustinje i sušna vegetacija pojavljuju se u tropskim, subtropskim regijama, a i onima sa umjerenom klimom.[2]

Pustinjsko zemljište je obično pjeskovito ili kamenito, sa malo organskih tvari (biljnih otpadaka). Često se javlja i prekomjerno zaslanjeno zemljište.

Biljke i životinje ovih staništa su adaptirane na nisku razinu vlage. Hipersušne regije su uglavnom bez vegetacije i životinja; u njih se ubrajaju kamenite pustinje i pješčane dine. Vegetacija u regijama sa suhom klimom uključuje i nek travnjake, šikare, manje šume i žbunje, Biljke koje su prilagođene na suhu klimu nazivaju se kserofite, a u njih spadaju sukulentne biljke, geofiti, sklerofitne i slične biljke. Životinje, uključujući i insekte, gmizavce, pauke, ptice i sisare, često izleze van skloništasamo noću, da bi izbjegle velike vrućine i gubitak vode.[3][4]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Merriam-Webster.com Definicija vegetacije sušnih krajeva na Merriam-Webster Dictionary
  2. ^ Strahler, Arthur N. and Strahler, Alan H. (1987) Modern Physical Geography Third Edition. New York: John Wiley & Sons. ISBN 0-471-85064-0
  3. ^ Marshak (2009). Essentials of Geology, 3rd ed. W.W. Norton & Co. str. 452. ISBN 978-0-393-19656-6.
  4. ^ "Precipitation and evapotranspiration" (PDF). Routledge. Arhivirano s originala (PDF), 29. 7. 2020. Pristupljeno 19. 10. 2017.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]