Hrast lužnjak
| Hrast lužnjak | |
|---|---|
 Ilustracija dijelova hrasta lužnjaka | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Fagales |
| Porodica | Fagaceae |
| Rod | Quercus |
| Vrsta | Q. robur |
| Dvojno ime | |
| Quercus robur L. | |
Hrast lužnjak (Quercus robur) je bjelogorično drvo iz roda hrastova porodice Fagaceae.[1]
Izgled
[uredi | uredi izvor]To je drvo visine do 40 m (iznimno i do 50 m), a stablo može doseći promjer i do 3 m. To je dugovječno drvo koje može doseći starost od 500 do 800 godina. Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata.[1]
Kora mu je u mladosti glatka s lahganim sivo-zelenkastim sjajem, a kasnije uzdužno ispuca. U starosti postaje debela (i do preko 10 cm), sivosmeđe boje i uzdužno ispucala dubljim (do 3–4 cm), a poprečno plitkim brazdama.[2]
Osobine
[uredi | uredi izvor]
Korijenov sistem mu je jako razvijen, s centralnim korijenom, koji prodire u dubinu po nekoliko metara; bočni korijeni se šire znatno u širinu. Obrazuje ektotrofnu mikorizu.[1]
Pupovi su mu pokriveni brojnim, golim, spiralno raspoređenim ljuskama svjetlosmeđe boje. Vršni pup mu je okružen s više manjih postranih pupova.
Listovi su na dosta debelim, golim, poluokruglim, 2-10 mm dugim peteljkama; list je dug 8-15(-20) cm i 3–10 cm širok. Na osnovi nesimetričan, okruglast ili ušast.[1][2]
Cvjetovi su jednospolni; muški su u 2–5 cm dugim resama a ženski se javljaju pojedinačno ili u grupicama do 5. Kupula mu je poluloptasta, s tankim zidovima, 7-12(-20) mm visoka, 7-14(-23) mm široka, pokrivena sitnim, 1–2 mm širokim ljuskama. Cvate u aprilu i maju.[2]
Plod hrasta je žir - oko 1,5–5 cm dugačak, 0,7-2,7 cm širok s površinskim uzdužnim prugama, svjetlosmeđ ili žućkast. Viri iz kupule 1/2 do 2/3 dužine žira; visi na 2-3(-6) cm dugoj peteljci. Sazrijeva u septembru i oktobru.[1]
Biološke oznake su mu da je jednodomna, anemofilna, heliofitna, mezofilna vrsta.
Razmnožavanje može biti sjemenom (spolno razmnožavanje) i vegetativno (bespolno razmnožavanje).[2]
Stanište
[uredi | uredi izvor]Hrast lužnjak zahtijeva duboka, glinovita ili pjeskovita, plodna, pretežno vlažna zemljišta, s visokom razinom podzemnih voda. Teže uspijeva na plitkom i suhom zemljištu. Zato su lužnjakova staništa pretežno na iluvijalno-deluvijalnim tlima nizinskih ili blago brežuljkastih terena. Tu je on zastupljen u čistim lužnjakovim šumama ili u mješovitim sastojinama s grabom, poljskim jasenom i dr. Opisan je veliki broj zajednica u kojima lužnjak ima vidnu ulogu. Opća rasprostranjenost mu je gotovo cijela Evropa, Kavkaz, i Mala Azija.[2]
Korištenje
[uredi | uredi izvor]Hrast lužnjak ima uske žućkastobijele godove, dok je sredina svijetlo do tamno smeđe boje. Srednja gustoća sirovog drveta je oko 0,65 (0,39 - 0,93) g/cm3. Hrastovina je tvrda, žilava, vrlo trajna i dobro se obrađuje. Koristi se za različite svrhe: kao građevinsko drvo, za željezničke pragove, grede i stubove. U unutrašnjem uređenju, od nje se izrađuju različite vrste podnih obloga, izrađuju se basamaci i namještaj. Visokokvalitetna hrastovina se koristi za izradu furnira a od nje se izrađuju i vrlo kvalitetne i cijenjene bačve. Osim toga, ona je i jako dobro ogrevno drvo.
Ranije se žir u hrastovim šumama koristio za prehranu stoke i u tom su pogledu hrastove šume bile jednako značajne kao i radi korištenja drveta. Zbog gorkih sastojaka i svojeg trpkog okusa hrastov žir ima ograničenu primjenu kao ljudske hrane, iako postoje mogućnosti da se ti nedostatci uklone ili barem ublaže, ali je vrlo hranjiv za životinje. U dobrim godinama su ljudi vodili svinje u hrastove šume i tovili ih žirom.[1]
Osim toga, nekad se hrast lužnjak, odnosno sastojci iz njegove kore, koristio i za štavljenje kože.
Reference
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
