Računarska logika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Booleova algebra, različite predstave.

Rad digitalnog računara temelji se na DVA definirana fizikalna stanja:

  1. Ima impulsa (napona) logička "1"
  2. Nema impulsa (napona) logička "0"

Znači da se elektronički sklopovi, koji u računaru obavljaju razne operacije, ponašaju slično prekidačkim elementima koji različitim elektroničkim izvedbama izvršavaju operacije sa stanjima "1" i "0", po zakonima LOGIČKIH PRIJEDLOGA koji mogu biti ISTINITI ili NEISTINITI.

Osnovu ove grane logike, koja datira još od Aristotela, praktički je obradio i definirao njene simbole matematičar George Boole. Po njemu je ova grana matematike (zakoni istinitosti) nazvana BOOLE-ova ALGEBRA, a bavi se međusobnim odnosima elemenata u skupu i između skupova

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]