Radič Ozrisaljić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Radič Ozrisaljić
Rođenje15. vijek
Rogatica, Bosansko Kraljevstvo
NacionalnostBosanac, Bošnjanin
Zanimanjetrgovac, carinik i diplomata
Supružnik/ciStojsava
DjecaVlatko Popović

Radič Ozrisaljić je bio bosanski trgovac i diplomata na dvoru porodice Pavlovića.

Porijeklo je vodio iz Rogatice,a bio je sin Ozrisaja Kopijevića. Imao je tri brata Vukosava, Bogišu i Hvala. Bio je oženjen Stoisavom s kojom je imao sina Vlatka Popovića.

Radič je rođen početkom XV vijeka, a prvi put se u izvorima spominje 1424. godine i to kao carinik vojvode Radoslava Pavlovića u Drijevima. Iskoristivši svoje umijeće i diplomatskim aktivnostima stečena poznanstva u Dubrovniku on postaje srednje imućan trgovac. Zadužujući se kod Dubrovčana, on ponajviše u Bosnu uvozi so i tkanine, a izvozi bakar i u manjoj mjeri srebro. Sklapao je brojne trgovačke poslove, a najviše sa rođacima Brailom Tezalovićem i Brajkom Hvaovićem.

Uporedo s trgovačkom razvijala se i njegova diplomatska karijera. Gotovo četiri decenije bio je u službi porodice Pavlovića. Radio je za Radoslava i njegove sinove Ivaniša, Petra i Nikolu Pavlovića, obavljajući raznovrsne ekonomske i političke poslove. Imao je posredničku ulogu i u prodaji Pavlovićeve polovine Konavala, te je za zasluge nagrađen od Dubrovčana sa 150 perpera.

Radič je bio i pisar svoga seniora Radosava, bavio se prepisivanjem povelja. Bio je carinik u Ledenicama na kojoj dužnosti se spominje 1426. (Radiç Osrisaglich gabellotus Ledenize)[1] Za vrijeme Konavoskog rata nalazio se u Drijevima kao carinik Pavlovića. Sredinom pete decenije XV stoljeća Radič je nosioc titule kneza, prilikom preuzimanja konavoskog dohotka za Ivaniša Pavlovića. U vremenom koje je uslijedio Radič se javlja sa titulom dvorskog kneza, što bi u suštini predstavljalo titulu upravnika dvora. U posljednjim godinama života najčešće njegove diplomatske misije su podizanje konavoskog dohotka i njegovo ulaganje na dobiti u Dubrovniku. Posljednji spomen o Radiču Ozrisaljiću datira iz 1461. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nos Gruboe Dobercouich de Praça et Radiç Osrisaglich gabellotus Ledenize confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser Thoma de Bona ducatos auri triginta octo usque ad tres menses proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Tenendo se etc. Renuntiando etc. Judex et testis ut supra” (29. august 1426. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: XIV, Folija: 50.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Živković Pavo, Radič Ozrisaljić, trgovac i diplomata na dvoru Pavlovića, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina XIII, Broj 13, Sarajevo, 1977. 301-321.
  • Kovačević-Kojić, Desanka, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, ND NRBiH, Djela, Knjiga XVIII, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, Knjiga 13, Sarajevo, 1961.
  • Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1978