Radin Butković

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Radin Butković se prvi put spominje 1422. godine u Dubrovniku, povodom pregovora oko prodaje dijela Konavala njegova gospodara Radosava Pavlovića. Bio je najpoznatiji pripadnik Crkve bosanske. Imao je kćer Vučicu, sina Brajana, sestru Vuknu, te još jednom sina čije ime nije poznato. Za učešće u pregovorima oko prodaje Konavala bogato je nagrađen od Dubrovčana. U kasnijim godinama vodio je i pregovore oko postizanja mira između Pavlovića i Dubrovčana za vrijemeKonavoskog rata.

Deset godina je proveo u diplomatskoj službi vojvode Radosava kao poklisar, da bi zatim promijenio seniora i postao službenik humskog velmože Stjepana Vukčića Kosače . Za novog gospodara obavljao je brojne diplomatske aktivnosti prvenstveno sa Dubrovačkom Republikom gdje je stekao veliki ugled i brojna prijateljstva. S napredovanjem u diplomatskoj karijeri, napredovao je Radin i na hijerarhijskoj ljestvici Crkve bosanske . U zvanju starca spominje se od 1437. godine, a časnu titulu gosta nosio je od 1450. godine. Važnu ulogu odigrao je u pomirenju svoga gospodara sa ženom i sinom, te nešto kasnije 1454. godine u njegovu izmirenju sa Dubrovčanima , nastupajući istodobno kao hercegov predstavnik i zagovornik dubrovačkih interesa. Za ovu aktivnost nagrađen je od Dubrovčana sa 400 dukata i uz to na poklon dobio i kuću u Dubrovniku. Često je Radin predstavljao Kosaču i u pregovorima oko carina, ponajviše Drijevske . Preselivši se nakon smrti hercega Stjepana u Dubrovnik, Radin je zatražio dozvolu od Mletačke vlade da sa svojim 50-60 sljedbenika prebaci u Dalmaciju. Umrijevši, naredne, 1467. godine nije uspio da se okoristi mletačkim pristankom. Radeći u korist Dubrovčana, često na uštrb svoga seniora, ovaj istaknuti predstavnik, Crkve bosanske zaradio je ogromno bogatstvo u iznosu od 5640 dukata, koliko je testamentom ostavio sljedbenicima svoje vjere.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Solovjev Aleksandar, Gost Radin i njegov testament, Pregled Sv. I-II, Knj. II, God. II, Sarajevo, 1947. 311-318.
  • Babić Anto, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
  • Truhelka Ćiro, Još o testamentu gosta Radina i o patarenima, GZM XXV, Sarajevo, 1913. 355-376.
  • Truhelka Ćiro, Testament gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju, GZM XXIII, Sarajevo, 1911. 355-376.
  • Šunjić Marko, Jedan novi podatak o gostu Radinu, GDI BiH, Godina XI, Sarajevo, 1961. 265¬¬-268.
  • Ćošković Pejo, Crkva bosanska u XV stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005.