Raetinium

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Raetinium je naziv ilirske gradine i naziv jednog od najrazvijenijih rimskih područja (municipij) u Bosni i Hercegovini, nastalog na teritoriji Japoda. Središte municipija bilo je u istoimenom naselju, koje se nalazilo u Golubiću, danas gradsko naselje u Bihaću.

Ilirski period[uredi | uredi izvor]

Jedno vrijeme smatralo se da su Japodi izvorno ilirsko pleme, koje je u IV stoljeću podjarmljeno od Kelta, jer se u ilirskim nekropolama našlo i keltskih rukotvorina. [1] Kasnija istraživanja su utvrdila mišljenje (Borivoj Čović) da su Japodi bili dobre komšije Keltima, ponekad i saveznici. Koristili su se oružjem iz keltskih radionica (mačevima i štitovima), ali među Japodima nije bilo keltske etničke primjese. Kao posljedica odnosa je i pojava keltskih imena među Japodima. [2]

Japodsko područje Rimu priključio je Oktavijan 35. p.n.e. Infiltracija rimsko-provincijalnih elemenata i njihova integracija s tradicionalnom japodskom kulturom započela je svakako prije definitivnog pokorenja 9. g. n. e. U Batonovom ustanku Japodi su aktivno učestvovali, ali ih je konačno pokorio vojskovođa Germanik. Opis događaja 9. g. n.e., dao je rimski historičar Dio Kasije u ″Rimskoj historiji″:

Germanik najprije je zauzeo Splonum (Splaunon), i to više slučajem. Odatle je krenuo na Raitinon (Raetinium), ali ga je zauzeo tek teškom mukom i s dosta gubitaka. Neprijatelji su, naime, u kuće oko nasipa podmetnuli vatru ... a nakon toga se povukli u citadelu ('ες την ακραν άνεχόρηααν). Kada su pak Rimljani pojurili za njima, našli su se usred vatre, dok su ih odozgor gađali neprijatelji, pa su mnogi pâli kao žrtve plamena i strijela. Nekolicina je pobjegla bacajući tijela već poginulih u vatru i praveći prolaz za sebe koristeći ljudska tijela kao most. Vatra je zahvatila cijeli akropolj, da su i branioci morali napustiti tvrđavu podzemnim kanalima. [3]


Po opisima Splonuma i Raetinuma, koji se nalazi u Dionovom tekstu, riječ je o klasičnim gradinskim naseljima sa podgrađem, koje je naseobinski dio, i akropoljem na visinskom platou, kao sjedištem gradine. Osnovna odbranbena fortifikacija bio je dvostruki prsten zidina, jedan oko podgrađa, drugi oko akropolja, što je sve karakteristično za ilirsko područje od eneolita. [3]

Nakon toga u ruke Rimljanima pao je i slijedeći grad Seretion koji je dotad Tiberije (budući rimski car) uzalud opsjedao. Nakon ovih borbi, Tiberije je mogao započeti generalni i odlučni napad na Batona.

Rimski period[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Batonovog ustanka, japodska peregrinska civitas je pripadala provinciji Gornji Ilirik/Dalmacija, nastaloj disolucijom nekadašnje jedinstvene provincije Ilirik (Illyricum). Po Naturalis historia od Plinija Starijeg, Japodi zajedno sa Liburnima ulazili su u sastav skardonitanskog konventa (današnji Skradin) provincije Dalmacije (...conventum Scardonitanum petunt lapides et Liburnorum civitates ...). [4]

Japodi su dijelili sličnu sudbinu sa ostalim domorodačkim narodima provincije Dalmacije. Postupno i njih prvo je zahvatio proces kulturne romanizacija, a kasnije i pravno – političke. Najkasnije do 212. god. n. e. nestala je japodska civitas i prešlo se na municipalni sistem i u tome slučaju japodski dio Pounja bio je pokriven sa municipalnom jedinicom kojoj je sjedište bilo u Raetiniumu.

Arheologija[uredi | uredi izvor]

Relativno bogata arheološka građa iz Pounja (naselja i nekropole), prvenstveno na lokalitetu Ripač sa sojeničkim naseljem potvrđuje dobru naseljenost regije još od kasnobronzanog do rimskog doba. Brojna gradinska naselja opisao je Vjenceslav Radimski (Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac,Ripač, Lohovo, Doljani itd). Brojna su i rimska naselja, ali su se slabo sačuvala, bez ijednog sačuvanijeg arhitektonskog objekta, tako da ο urbanizmu tih naselja nema podataka.

Arheološka nalazišta iz rimskog perioda su: Golubić, Privilica, Jezerine, Čavkići, Doljani, Založje, Pritoka, Ribić, Klokot (Kapitul, Humačke glavica), Brekovica, Čehićke Crkvine. Kako se čini, samo na osnovi bogatstva ovih nalazišta ova zona imala je veliko naseobinsko, religijsko, političlo i ekonomsko značenje ne samo za japodsku zajednicu u Pounju, nego i za cijeli japodski narod i njegovu političku jedinicu. [3]

Pronađeno je najmanje 95 natpisa sa epigrafskih spomenika osoba čije se (trajnije ili privremeno) življenje na prostoru japodskog Pounja može utvrditi za antički period :

Najviše je evidentirano osobnosti sa nepoznatim ili teško razumljivim gentilnim imenom (40). Šest osoba su funkcioneri japodske civitas (tri sa drugim gentilnim imenom, jedna sa flavijevskim i jedna sa aurelijevskim gentilnim imenom, dok je jedan japodski funkcioner nepoznatog imena), što je do sada najviše evidentiranih funkcionera jedne od peregrinskih civitas. Indikativan je znatan broj domorodačkih imena(15), kao i nosilaca julijevskog gentilnog imena (9), koji je najveći u odnosu na ostale unutarnje (bosanske) dijelove provincije Dalmacije. Julija je najviše i u odnosu na ostale carska gentilna imena: 3 osobe su sa flavijevskim gentilnim imenom, 2 sa ulpijevskim, 3 sa elijevskim, i 8 osoba je sa aurelijevskim gentilnim imenom. [4]

Jedan od natpisa pronađen je u Njemačkoj (CIL.XIII.7023) i na njemu spominje se Andes Sex. F.cives Raetinio.[4]

Iz epigrafskih natpisa vidi se da je Raetinium svoj autonomni (municipalni) status dobio prije 70. g.n.e, od cara Vespazijana, koji je u unutrašnjosti Dalmacije podigao i municipij Malvesiatium (Skelani) i municipij Bistuensium (srednja Bosna).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Salmedin Mesihović, Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33 2010 -SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” -
  • Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE
  • Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
  • Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Čović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić -Sarajevo, 1966- KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Z. Marić, Keltski elementi u mlađem željeznom dobu Bosne i Hercegovine, GZM (A), n. s. XVIII, 1963, 63—83, posebno 70, 75, 79, 8
  2. ^ Bosna i Hercegovina u antičko doba
  3. ^ a b c Germanikova Pounjska ofanziva
  4. ^ a b c Antički ljudi Bosne