Rak štitnjače

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Rak štitne žlijezde)
Idi na: navigacija, traži
Rak štitnjače
Thyroid papillary carcinoma histopathology (4).jpg
Mikrografija (veliko uvećanje) papilarnog karcinoma štitaste žlijezde pokazuje dijagnostička obilježja (jedarne čistine i preklapanja jedara)(H&E bojenje).]]
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10 C73.
ICD-9 193
MedlinePlus 001213
eMedicine ent/646
MeSH D013964

Tiiroidni kancer ili rak štitaste žlijezde rak koji potiče iz njenih folikulskih ili parafolikulskih ćelija . Te ćelije uzrokuju diferencijaciju papilarnog karcinoma štitnjače (PTC), folikularni karcinom štitnjače (FTC) i anaplastični rak štitnjače (ATC ), čije su anaplastične ćelije slabo diferencirane. Vrsta drugih – C ili parafolikularnih ćelija – proizvode hormon kalcitonin , što je to je mjesto porijekla za medularni karcinom štitnjače (MTC) .

Mikrografija limfnog čvora papilarnog karcinoma štitne žlijezde

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Najčešće prvi simptom raka štitnjače čvor u u području vrata. Međutim, mnogi odrasli imaju male čvoriće u štitnoj žlijezdi, ali se obično ispod 5% od ovih čvorova utvrdi da su kancerogeni. Ponekad je prvi znak uvećani limfni čvor. Kasniji simptomi koji mogu biti prisutni su bol u prednjem području vrata i promjene u glasu zbog uključivanja nerva rekurensa.

Rak štitne žlijezde se obično javlja u eutireoznih pacijenta, ali simptomi hipertireoze ili hipotireoza mogu biti povezano i sa velikim ili metastatskim dobro diferenciranim tumorom.

Čvorići štitne žlijezde su od posebnog značaja kada se nalaze kod osoba mlađih od 20 godina. Prezentacija benignih čvorića u ovom uzrastu je manje vjerojatna, a time je i mogućnost malignosti daleko veća.[1]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Thoroidni karcinomi se klasifikuju na osnovu njihovih histopatoloških karakteristika.

  • Papilarni karcinom (lat. carcinoma papillare) je najčešći vid raka štitne žlijezde. Najčešće se javlja kod odraslih, u drugoj i trećoj deceniji živozta i kod starijih osoba, a rijetko u srednjim godinama. Češći je kod žena. Ispoljava se pojavom bezbolnog čvora, manjeg od 2 cm, koji sporo raste. Čvor ima odličnu prognozu, a metastaze najčešće ispoljavaju u limfnim žlijezdama vrata; rjeđe zahvataju pluća, mozak i kosti.

Ovaj karcinom se može širiti i u samoj štitnoj žlijezdi, zahvatajući kasnije i njenu kapsulu. Ponekad se prvo otkrije metastaza u limfnoj žlijezdi, a a zatim primarno žarište u štitnoj žlijezdi. Veže radioaktivni jod, što se koristi u dijagnostici.

  • Folikularni karcinom (lat. carcinoma folicullare) se obično javlja kod starijih osoba, i to češće kod žena. Postoje njegove različite varijante koje ispoljavaju različitu invazivnost, ali u cjelini ima relativno dobru prognozu. Podvarijanta Hirtl je obično invazivnija. Manji tumori imaju bolju prognozu. Ovaj kancer najčešće ispoljva metastaze u kostima, plućima i mozgu. One također vežu radioaktivni jod, što je važno za dijagnozu i terapiju. Može proizvoditi i hormon štitne žlijezde i uzrokovati tireotoksikoze.
  • Anaplastični karcinom(lat. carcinoma anaplasticum) se obično javlja poslije pedesete godine, približno podjednako kod muškaraca i žena. Izuzetno je invazivan, pa ima lošu prognozu. Nekada se dužina preživljavnja mjeri tek mjesecima, rijetko preko godinu dana. Ovaj tumor brzo napreduje i prodire u dušnik, jednjak, ždrijelo i vrat.
  • Medularni karcinom (lat. carcinoma medullare) se javlja kod starijih osoba, obično u šestoj i sedmoj deceniji, nešto češće kod žena. Nekada ima genetičku podlogu. Prognoza mu je lošija nego kod od papilarnog i folikularnog oblika, ali bolja od anaplastičnog karcinoma. Ovaj tumor luči kalcitonin, koji može da se određuje kao tumorski marker, koji se koristi za dijagnozu. U ovom obliku karcinoma i njegovim metastazama, može se nataložiti kalcij, što se koristi u dijagnozi, pošto je vidljiv na rendgenskom snimku.[2]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Rak štirne žlijezde je u obliku čvora, pa dijanoza počiva na u utvrđivanju njegove prirode . Sumnjiv je onda kada je pojedinačan, dok brojni čvorovi u štitnoj žlijezdi nisu indikator raka. Sumnja na malignost čvora je opravdana kadaje pojedinačni, bezbolan, tvrd, srastao sa okolinim tkivom. U uznapredovalom stadiju se obično javljaju čvorovi i u limfnim žlijezdama vrata. Smarta se da ciste u štitnoj žlezdi obično nisu obilježje raka. Scintigrafija karcinom najčešće otkriva kao hladni čvor. Povišena koncentracija hormon štitne žlijezde nije bitna za postavljenje dijagnoze, jer je povišeni i kod strume. Praćenje tog pokazatelja je osobito značajno nakon operacije. Konačna dijagnoza se postavlja histološkim pregledom materijala dobijenog punkcijom štitne žlijezde, koji se punktira tankom iglom. To je jednostavan bezbolni postupak, koji se ponavlja, ako nalaz nije potpuno jasan.

Stadiji napredovanja tiroidnog kancera[uredi | uredi izvor]

Metastaze[uredi | uredi izvor]

Detekcija metastaza raka štitnjače se izvodi snimanjem cijelog tijela, scintigrafijom pomoću joda-131.[3][4]

Prognoze[uredi | uredi izvor]

Prognoze karcinoma štitnjače se zavise od vrste raka i faze u trenutku dijagnoze. Za najčešći oblik raka štitnjače, papilarni, ukupna prognoza je odlična. Ustvari, povećana učestalost ovog karcinoma u posljednjih nekoliko godina je vjerovatno posljedica povećanje ranih dijagnoza. Trend ranih dijagnoza može se sagledati na dva načina. Prvi je da su mnogi od tih karcinoma bili mali i nije se vjerovalo da će razviti u agresivnu malignost. Druga mogućnost je da su ranije dijagnoza uklanjale ove vrste raka u vrijeme kada se nije vjerovalo da su se proširili izvan štitnjače, čime je poboljšavan dugoročni ishod za pacijenta. Ne postoji konsenzus u tome da li se ovaj trend prema ranijim dijagnozama koristan ili nepotreban.

Argumenti protiv rane dijagnoza i liječenje se zasnivaju na logici da mnogo malih karcinoma štitnjače (uglavnom papilarnih) neće rasti ili metastazirati. Ovo gledište drži velika većina predijagnoziranih karcinoma štitnjače (koji nikada neće uzrokovati nikakve simptome, bolesti ili smrt pacijenta, čak i ako se ništa ne uradi). Uključivanje novih dijagnoz u takvim slučajevima, iskrivljuje statistiku svrstavanja klinički značajnih slučajeva u sa naizgled bezopasni rak. Rak štitnjače je nevjerojatno uobičajen, jer obdukcijski nalazi u tim slučajevima pokazuju da ljudi često umiru od drugih uzroka, koji pokazuju da više od jedne trećine starijih osoba tehnički ima rak štitnjače, što im se ne isoiljava kao ništa loše. Uvjerenje da je lahko otkriti čvorove koji mogu biti kancerogeni, jednostavnim pipanjem vrata, doprinosi znatnoj količini pogrešnog dijagnosticiranja. Benigni (nekancerogeni) čvorići često koegzistiraju sa rakom štitnjače; ponekad, otkrivena naizgled benigna nodula, operativno se otkriva ko mali rak štitnjače. Svi mali štitaste čvorići, su otkriveni kao slučajan nalaz na snimanjima (CT, MR, ultrazvuk) u druge svrhe; vrlo malo od ovih ljudi sa slučajno otkrivenom karcinoma štitnjače, nisu imali nikakve simptome, a liječenje u takvih pacijenata ima potencijal da bude štetno za njih, a ne da im pomogne.[5][6]

Rak štitnjače je tri puta češći kod žena nego kod muškaraca, ali je u skladu sa evropskim statistikama. Tabela u nastavku ističe neke od izazova pri odlučivanju i predskazivanju kod raka štitnjače. Iako postoji opća suglasnost da stadiji I ili II papilarnog, folikularnog ili medularnog raka imaju dobru prognozu, to nije moguće kada se procenjuje za mali rak štitnjače kako bi se utvrdilo koji od njih će rasti i metastazirati, a koji neće. Kao rezultat toga, kada je uspostavljena dijagnoza raka štitnjače (najčešće od punkcijom), izvjesno je da će se izvršiti ukupna tiroidektomiju (odstranjivanje žlijezde).

Ovaj pogled na ranije dijagnoze se također manifestuje na evropskom kontinentu upotrebom mjerenja kalcitonina u serumu bolesnika sa gušavosti, u pacijenata sa ranim abnormalnostima parafolikularnih ili ćelija koje proizvode kalcitonin unutar štitaste žlijezde. Kao što pokazalo više studija, nalaz povišenog serumskog kalcitonina je povezana s nalazom medularnog karcinoma u čak 20% slučajeva.

U Europi, gdje je niža učestalost nego u Sjedinjenim Američkim Državama, razrađen je strategije koja uključuje mjerenja serumskog kalcitonina i podsticajne testove za kalcitonin, u odluku da se izvrši tiroidektomija, uključen je prag količine kalcitinina. Stručnjaci za štitnjaču u SAD-u, gledajući iste skupove podataka, u većini slučajeva, nisu preokupirani testiranjem kalcitonina, kao rutinskim dijelom njihovog vrednovanja, čime se eliminira veliki broj tiroidektomija i posljedično morbiditeta. Europska zajednica specijalista za štitnjaču je usmjerena na sprečavanje metastaze malih medularnih karcinoma. Sjevernoamerička je usmjerena više na prevenciju komplikacija povezanih s tiroidektomijom. Jpš uvijek nije sasvim jasno, koji pristup je ispravniji.[7] Sveukupna relativna stopa 5-godišnjeg preživljavanja za tiroidni kancer je 85% za žene 74% za muškarce.[8]

Kao što je prikazano u tabeli, osobe III i IV fazi bolesti imaju značajan rizik od smrti od raka štitnjače. Iako su mnogi sa mnogim metastatskim bolestima, jednak broj godinama i decenijama, razvija se iz faze I ili II bolesti. Liječnici koji upravljaju rakom štitnjače u bilo kojoj fazi, priznaju da je mali postotak pacijenata sa niskim rizikom od raka štitnjače koji neće napredovati u metastatske bolesti.

Srećom za one s metastatskim karcinomom štitnjače, posljednjih 5 godina doveo je do renesanse u liječenju karcinoma štitnjače. Identifikacija nekih od molekulskih ili DNK markera abnormalnosti raka štitnjače je dovelo do razvoja terapija koje ciljaju ove molekulske nedostatke. Prvi od ovih lijekova koji je u procesu pregovara za odobravanja je vandetanib, inhibitor tirozin kinaze koji cilja na RET proto-onkogen, 2 podtipa receptora vaskularnog faktora rasta – jednog receptora epidermskog faktora rasta. Više ovih spojeva su u fazi istraživanja i imaju šanse se prihvate u procesu odobravanja. Za diferencirani karcinom štitnjače, strategije evoluiraju ka korištenju izabranih vrsta ciljane terapije za povećanje unose radioaktivnog joda u papilarne karcinome štitnjače. koji su izgubili sposobnost koncentriranja jodida. Ova strategija bi mogla koristiti terapiju radioaktivnim jodom za liječenje "otpornog" raka štitnjače. Ostale ciljane terapije se procenjuju, tako da je moguće da će život biti produžen u narednih 5-10 godina za one koji imaju III i IV fazu raka štitnjače.[9]

Vjerovatnoća preživlajanja[uredi | uredi izvor]

 
Tip tiroidnog kancera
Stopa petogodišnjeg preživljavanja 10-godišnje preživljavanje
Stadij I Stdij II Stdij III Stadij IV Svekupno Sveukupno
Papilarni 100%[10] 100%[10] 93%[10] 51%[10] 96%[11] or 97%[12] 93%[11]
Folikularni 100%[10] 100%[10] 71%[10] 50%[10] 91%[11] 85%[11]
Medularni 100%[10] 98%[10] 81%[10] 28%[10] 80%,[11] 83%[13] or 86%[14] 75%[11]
Anaplastični (uvijek stadij IV)[10] 7%[10] 7%[10] or 14%[11] (nema podataka)

Preventiva[uredi | uredi izvor]

Preventiva za pojavu ove bolesti sastoji se u izbjegavanju češćih rendgenskih snimanja, koji su prihvatljivi samo ako su neophodni. Mali broj kancera štitne žlijezde ima nasljednu podlogu. Ako je u porodici zabilježeno prisustvo gena koji je odgovoran rak, može se preporučiti pravovremana preventivna operacija koja može spasiti život pogođene osobe.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Najučinkovitije upravljanje agresivnim karcinoma štitnjače je hirurško odstranjenje štitnjače (tireoidektomija), nakon čega slijedi terapija suzbijanja tretmanom radioaktivnim jodom i stimulirajućim hormonom štitnjače (TSH). Hemoterapija i radioterapija također se mogu koristiti u slučajevima udaljenih metastaza i uznapredovalog stadija raka. U uobičajenom petogodišnjem posmatranju, stopa preživljavanja u SAD je bila 97,8%.[15][16]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Rak štitaste žlijezde, u 2010.,u svijetu je odnio 36.000 osoba, nakon 24.000 u 1990. Sa većom učestalosti raka štitnjače može biti povezana i gojaznost, ali taj odnos je i dalje predmet mnogih rasprava. Rak štitne žlijezde čini manje od 1% slučajeva raka i smrti u Velikoj Britaniji. U 2011. godini u Velikoj Britaniji, rak štitnjače je dijagnosticiran kod oko 2.700 ljudi, a oko 370 ljudi je umrlo od ove bolesti u 2012.[17][18]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hu MI, Vassilopoulou-Sellin R, Lustig R, Lamont JP. "Thyroid and Parathyroid Cancers" in Pazdur R, Wagman LD, Camphausen KA, Hoskins WJ (Eds) Cancer Management: A Multidisciplinary Approach. 11 ed. 2008.
  2. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  3. ^ Hindié E, Zanotti-Fregonara P, Keller I, Duron F, Devaux JY, Calzada-Nocaudie M, Sarfati E, Moretti JL, Bouchard P, Toubert ME (2007). "Bone metastases of differentiated thyroid cancer: Impact of early 131I-based detection on outcome". Endocrine-Related Cancer (Bioscientifica) 14 (3): 799–807. doi:10.1677/ERC-07-0120. PMID 17914109. 
  4. ^ Schlumberger M, Arcangioli O, Piekarski JD, Tubiana M, Parmentier C (1988). "Detection and treatment of lung metastases of differentiated thyroid carcinoma in patients with normal chest X-rays". Journal of nuclear medicine 29 (11): 1790–1794. PMID 3183748. 
  5. ^ Welch, H. Gilbert; Woloshin, Steve; Schwartz, Lisa A. (2011). Overdiagnosed: Making People Sick in the Pursuit of Health. [Malaysia?]: Beacon Press. str. 61–34. ISBN 0-8070-2200-4. 
  6. ^ Hofman MS (2013). "Thyroid nodules: Time to stop over-reporting normal findings and update consensus guidelines". BMJ 347: f5742. doi:10.1136/bmj.f5742. PMID 24068719. 
  7. ^ "Thyroid Cancer". MedicineNet.com. Pristupljeno 26 October 2011. 
  8. ^ Numbers from EUROCARE, from Page 10 in: F. Grünwald; Biersack, H. J.; Grںunwald, F. (2005). Thyroid cancer. Berlin: Springer. ISBN 3-540-22309-6. 
  9. ^ "FDA approves new treatment for rare form of thyroid cancer". Pristupljeno 7 April 2011. 
  10. ^ a b c d e f g h i j k l m n o cancer.org Thyroid Cancer By the American Cancer Society. In turn citing: AJCC Cancer Staging Manual (7th ed).
  11. ^ a b c d e f g Numbers from National Cancer Database in the US, from Page 10 in: F. Grünwald; Biersack, H. J.; Grںunwald, F. (2005). Thyroid cancer. Berlin: Springer. ISBN 3-540-22309-6.  (Note:Book also states that the 14% 10-year survival for anaplastic thyroid cancer was overestimated)
  12. ^ Rounded up to nearest natural number from 96.7% as given by eMedicine Thyroid, Papillary Carcinoma Author: Luigi Santacroce. Coauthors: Silvia Gagliardi and Andrew Scott Kennedy. Updated: Sep 28, 2010
  13. ^ By 100% minus cause-specific mortality of 17% at 5 yr, as given by Barbet J, Campion L, Kraeber-Bodéré F, Chatal JF (2005). "Prognostic Impact of Serum Calcitonin and Carcinoembryonic Antigen Doubling-Times in Patients with Medullary Thyroid Carcinoma". Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 90 (11): 6077–6084. doi:10.1210/jc.2005-0044. PMID 16091497. 
  14. ^ National Cancer Institute, Medullary Thyroid Cancer Last Modified: 12/22/2010
  15. ^ Carling, T.; Udelsman, R. (2014). "Thyroid Cancer". Annual Review of Medicine 65: 125–137. doi:10.1146/annurev-med-061512-105739. 
  16. ^ "SEER Stat Fact Sheets: Thyroid Cancer". NCI. .
  17. ^ Santini F, Marzullo P, Rotondi M, Ceccarini G, Pagano L, Ippolito S, Chiovato L, Biondi B (October 2014). "Mechanisms in Endocrinology: The crosstalk between thyroid gland and adipose tissue: signal integration in health and disease". Eur J Endocrinol 171 (4): R137–52. doi:10.1530/eje-14-0067. PMID 25214234. 
  18. ^ "Thyroid cancer statistics". Cancer Research UK. Pristupljeno 28 October 2014. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]