Rasizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Rasizam je teorija i/ili praksa po kojima se ljudi segregiraju zbog njihovih prirođenih tjelesnih, socijalnih ili sličnih osobenosti (kao što su, npr. boja kože, tjelesna konstitucija, socio-ekonomski status) ili pak po njima pripisanim atributima (npr. stereotipi). Prema njima, određenoj "rasi" "pripada" predodređen društveni položaj (status).

U teoriji, radi se o predrasudama ili u gorim slučajevima o ideologijama, koje ne uvažavaju ravnopravnost svih ljudi i njihovih grupa u samoostvarivanju ljudskih prava i sloboda. U praksi, rasizam producira podjelu "rasa" ili njihovu diskriminaciju, prama sopstvenim kriterijima. Rasizam postoji tokom cijele historije čovječanstva, ali isto tako oduvijek postoje i rastuće snage koje se protiv njega bore i sve uspješnije ga suzbijaju.

Sociološki model etničkih i rasnih sukoba

Izvori, priroda i posljedice rasizma[uredi | uredi izvor]

Autohtone "rase" na Zemlji (1857.): Josiah Clark Nott i George Robins Gliddon impliciraju da su "crnci" kreacijski čin između "Grka" i čimpanze

Rasizam je kvazinaučna teorija vrijednosne segregacije ljudskih skupina prema kojoj njihova psihobiološka svojstva odlučujuće određuju i ukupne bioantropološke potencijale, sociokulturni razvoj i historijsku ulogu. Počiva na pogrešnim ili pogrešno interpretiranim genetičkim, sociobiološkim, selekcijskim i drugim pretpostavkama – tendenciozne i ideologizirane – grupne diskriminacije.[1] Tu “naučnu” besmislicu produbljuje apsolutnim poistovjećivanjem grupnih i individualnih osobinâ. Prema rasistima, svaki pripadnik (njihove sopstvene!) “superiorne” skupine je u svim elementima svog bioantropološkog i sociokulturnog bića nadmoćno vredniji od bilo kog člana podređene (“inferiorne”) grupe. Traženjem neutemeljenih veza između bioloških (genetičkih) i kulturnih grupnih svojstava, posebno u oblasti inteligencije, ponašanja, općih mentalnih sposobnosti i karaktera ličnosti, oni “rasnoj superiornosti” daju značenje i urođene i nepromjenljive vrijednosti.[2][3]

Izvorni uzroci “rasne diskriminacije” su primarno društvene i ekonomske prirode, a njeni suštinski ciljevi su u svestranoj eksploataciji potlačenih skupina. Njena žrtva mogu biti i tzv. “društvene rase”, koje imaju veoma malo zajedničkog sa bioantropološkim smislom međugrupnih razlika. Tako “društvena rasa” može biti definirana kulturnim, religijskim, ekonomskim ili bilo kojim drugim osobenostima koje joj daju prepoznatljiva grupna obilježja. U takvim slučajevima, rasizam primjenjuje obrnutu logiku sopstvenih izvornih načela: prema lažnoj postavci da su kulturne karakteristike posljedica djelovanja nasljednih bioloških činilaca i ispoljavanja određenih sociokulturnih posebnosti diskriminirane grupe izvodi se zaključak o njenoj zasebnoj “rasnoj” pripadnosti.[4][5]

Obespravljene ljudske skupine rasisti najčešće smatraju manje vrijednim, biološki (genetički) i kulturno inferiornim, intelektualno nesposobnim, lijenim i nedozrelim. Nasuprot tome, najširi slojevi progresivne naučne i kulturne – civilizirane javnosti su uvjereni da se budućnost čovječanstva može razumno graditi samo na temelju objektivnih naučnih činjenica, koje već decenijama ističu najugledniji svjetski antropolozi i genetičari.[6][7][8][9]

U ekstremnim formama, rasizam se ispoljava u historijskim periodima i područjima u kojima određena “rasno”, etnički, religijski, socijalno, ekonomski (ili drugačije) definirana skupina na taj način pokušava opravdati i dokazati svoje apriorno ”pravo” na povlašten sociobiološki, kulturni i opći društveni položaj.[10] Prve evidencije o “rasnoj” diskriminaciji potiču još iz antičkih vremena, kada su Grci i Jevreji ostale ljudske skupine svrstavali u ”manje vrijedne” Barbare i goje. Socijalna segregacija je naročito izražena kod Indijaca, kod kojih ”superiorne” kaste čine vladajući arijevski sloj, a pokorena “rasa” dravida obuhvata sve ”niže” kaste. Posebno intenzivno, rasizam buja u XVI i XVII vijeku, u vrijeme nehumane opće diskriminacije domorodaca novootkrivenih područja i kontinenata. Crnce, Indijance i druge “rasne skupine”, kolonizatori smatraju manje vrijednim i, bez izuzetka, biološki i kulturno inferiornim. Paralelno s tim i brutalnom tiranijom, eksploatatori radne snage i prirodnih resursa organizovano i sistematski onemogućavaju procese kulturnog, ekonomskog i nacionalnog osvješćivanja, odnosno opće emancipacije izrabljivanih naroda.

Teorijsku osnovu novijeg rasizma formulisao je Gobineau (francuski diplomata i književnik) tridesetih godina XIX vijeka. Ona počiva na naučno apsurdnoj tvrdnji da su “rasna obilježja” nepromjenljiva i da su određeni narodi trajni i isključivi nosioci osobitih sposobnosti (koje imanentno posjeduje svaki njihov pripadnik). Svojom nesuvislom tezom o superiornosti ”dolihokefalne” (dugoglave) “rase” u velikoj mjeri je inspirisao i usmjerio mnoge kasnije rasističke teorije. Neslavan i relativno uticajan doprinos razvoju rasizma krajem XIX i početkom XX vijeka dali su socijaldarvinisti, a posebno poljski pravnik i sociolog Glumpowicz. Prema njima, cjelokupna evolucija čovječanstva suštinski je usmjeravana darvinističkom selekcijom u “međurasnoj” ”borbi za opstanak”.

Savremene forme rasizma su posebno bile izražene u južnoafričkom aparthejdu (ideologiji i praksi donedavno vladajuće bijele manjine) i određenim rasističkim organizacijama, koje (poput Ku Klux Klana - KKK u SAD) različitim vidovima zastrašivanja, terorizmom i ubistvima žele ”obojene” primorati na slijepu poslušnost i prihvatanje statusa opće inferiornosti.

Genocid[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Genocid

Genocid (grč. γενετικός – generičkô, γένεσις – porijeklo genos = pleme, rod, narod + lat. occidere = ubiti) je najekstremniji – po žestini najdrastičniji, po metodima često najbrutalniji, a po posljedicama najpogubniji – vid “rasne” diskriminacije. Ovo “narodomorstvo” (tj. “zločin genocida”) je, dakle, najteža krajnost “zločina protiv čovječnosti” – usmjerena na istrebljenje i uništavanje cijelih “rasnih”, etničkih, nacionalnih, religijskih i drugih skupina. Uporedo sa biološkim iskorjenjivanjem grupne žrtve, brišu se i prepoznatljivi tragovi njene materijalne i duhovne kulture (“kulturocid”), tj. uništava se njeno sveukupno bioantropološko i socioantropološko biće.[11]

U bližoj historiji žrtve genocida su najčešće bili narodi čije su postojbine zaposjedali kolonijalni osvajači ili drugi agresivni pretendenti na tuđe teritorije. Tragičnu genocidnu kulminaciju rasizma ostvaruje nacistička Njemačka, krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina XX vijeka. Ta zvanična državna ideologija “teorijski” je opravdavana tezom o globalnoj historijskoj misiji (biološki superiorne i predodređene) “arijevskê rasê” (“nadljudî”, uporedi: "nebeski narod"). Prema nacističkom zakonodavstvu, svi nearijevski pojedinci i skupine su manje vrijedni i apriorno nesposobni za obavljanje kulturnih, umjetničkih, prosvjetnih, tehničkih i ostalih javnih i mnogih drugih “elitnih” funkcija i poslova. Ta nehumana hajka na “nečistu krv” rezultirala je masovnim genocidom nad Jevrejima, Romima, slavenskim i drugim pripadnicima “nižih rasa”, u kojem su uništeni životi miliona nevinih ljudi.

Neposredna prošlost (1992.1995.), ubjedljivo dokazuje da su i duhovni začetnici, planeri, vođe i realizatori razaranja međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine u samu srž podstrekačkih aktivnosti za zločin utkali esencijalne rasističko–genocidne elemente. Najsvirepija agresija u Europi u protekloj polovini vijeka donijela je i do tada nepoznate genocidne pojave i formulirala nove pojmove međunarodnog prava, koje civilizirani eksperti nisu mogli predvidjeti čak ni pod svježim utiscima II svjetskog rata. U prvom redu, to se odnosi na “etničko čišćenje”, “masovno silovanje” i barbarski “kulturocid”.[12]

Temeljni međunarodni dokumenti u borbi za uklanjanje svih oblika rasizma i genocida[13][14][15]

[16]

Dokument Godina Najbitnije odrednice
Deklaracija o ljudskim pravima 1929. “Svaka država je međunarodno obavezna da prizna jednako pravo svakog pojedinca na život, slobodu i svojinu, kao i da na svojoj teritoriji pruži punu i ukupnu zaštitu prava bez razlikovanja s obzirom na državljanstvo, spol, rasu, jezik i vjeroispovijest“
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 1942. “Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“
Povelja UN 1945. Obaveza UN je unapređivanje „univerzalnog poštovanja i uvažavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez obzira na rasu, spol, jezik i vjeroispovijest“
Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida* 1948. “Genocid je uskraćivanje prava na opstanak čitavim ljudskim grupama, kao što je homicid uskraćivanje prava na opstanak pojedinim ljudskim bićima – takvo uskraćivanje prava na opstanak potresa ljudsku savjest, nanosi velike gubitke čovječanstvu koje je usljed toga lišeno kulturnih i drugih doprinosa ovih ljudskih grupa, i protivi se moralnim zakonima kao i duhu ciljeva UN.“*
Deklaracija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije 1963. Rasna diskriminacija je „svako razlikovanje na osnovu rase, boje kože, predaka, nacionalnog ili etničkog porijekla“. (Proces usvajanja nastavljen 1966.).
Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije 1966., stupila na snagu 1969. Rasna diskriminacija je „svako razlikovanje na osnovu rase, boje kože, predaka, nacionalnog ili etničkog porijekla“.
Napomene * Prema Konvenciji (Član II), genocidnim se smatraju ...“slijedeći akti, izvršeni sa namjerom da se uništi, u cjelosti ili djelimično, neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva:
  • ubijanje članova grupe;
  • nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda članovima grupe;
  • svjesno stavljanje grupe u uvjete života koji treba da dovedu do njenog uništenja, u cjelosti ili djelimično;
  • primjena mjera usmjerenih na sprečavanje rađanja unutar grupe;
  • prinudno prebacivanje djece iz jedne grupe u drugu.“
* Konvencija ne obuhvata poznate asimilatorske oblike genocida u kojima se pravo na postojanje određenih ljudskih grupa može uskratiti i bez biološkog uništenja, prinudnim lišavanjem grupe njenog kulturnog identiteta (kulturocid), tj. zatiranjem kulturnih posebnosti po kojima je prepoznatljiva u široj zajednici. Nametanjem tuđe kulture, vjere, jezika, običaja (itd.), realizira se najprije kulturološka, a zatim (postepeno) i biološka asimilacija žrtve genocida.

Izvorni tekst Deklaracije Unesko-a o rasi i rasnim predrasudama[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gallagher C. A. (1999): Rethinking to color line - Readings in race and ethnicity. Mayfield Publishing Company, London, Toronto, ISBN 0-7674-0268-5.
  2. ^ Hiernaux J. (1969): Égalité ou inégalité des races? Editions Hachette, Paris.
  3. ^ Back L., Solomos J., Eds (2002): Theories of race and racism: A Reader. Taylor & Francis, New York, ISBN 020300597X;ISBN 9780203005972.
  4. ^ Boaz N. T., Almquist A. J. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, Upper Saddle River, New Yersey, ISBN 0-13-080793-1.
  5. ^ Peleš A. (1977): Rasna diskriminacija i međunarodno pravo. Svjetlost, Sarajevo.
  6. ^ Cavalli-Sforza L. L., Menozzi P., Piazza A. (1994): The history and geography of human genes. Princeton University Press, Princeton, ISBN 0-691-02905-9.
  7. ^ Cavalli-Sforza L. L., Bodmer W. F. (1999): The genetics of human populations. Dover Publications, Mineola, New York.
  8. ^ Hiernaux J. (1969): Égalité ou inégalité des races. Edition Hachete, Paris.
  9. ^ Coon C. S., Garn S. M., Birdsell J. B. (1950): Races. Thomas, Sprigfild.
  10. ^ Adams M. et al (2013): Readings for diversity and social justice, 3rd Edition. Routhledge, Taylor & Francis Group, New York, ISBN 978-0415892940, ISBN 0415892945
  11. ^ Peleš A. (1977): Rasna diskriminacija i međunarodno pravo. Svjetlost, Sarajevo.
  12. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  13. ^ Glendon M. A. (2002): A world made new: Eleanor Roosevelt and the Universal Declaration of Human Rights. Random House, Harvard, ISBN 978-0-375-76046-4.
  14. ^ http://books.google.com/books?id=2-vaZkbca2sC
  15. ^ Williams P, coauthors - United Nations General Assembly (1981): The international bill of human rights. Entwhistle Books, ISBN 978-0-934558-07-5.
  16. ^ Morsink J. (1999): The Universal Declaration of Human Rights: origins, drafting, and intent. University of Pennsylvania Press, ISBN 978-0-8122-1747-6.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Rasizam