Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana Armije Republike Bosne i Hercegovine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana Armije Republike BiH
Aktivna22. maj 1992.
DržavaRepublika Bosna i Hercegovina
GranaRZ i PZO
DioArmija Republike Bosne i Hercegovine
Glavno sjedišteTuzla
OpremaMil Mi-8
Utva 66
Utva 75
Antonov An-2
Piper PA-18
Komandanti
Brigadir Salko Begić

Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana Armije Republike Bosne i Hercegovine je predstavljalo jedan od dva vida Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom rata u Bosni i Hercegovini i poslijeratnom periodu do osnivanja Vojske Federacije BiH kada prelazi u njen sastav. Cilj RZ i PZO-a je bio zaštita zračnog prostora R BiH, snadbijevanje i podrška kopnenim jedinicama Armije R BiH i pomoć i podrška civilnom stanovništu tokom rata u Bosni i Hercegovini, naročito stanovništu u enklavama koje su se nalazile pod opsadom kao Bihać, Srebrenica, Žepa i Goražde. RZ i PZO Armije R BiH je formirano 22. maja 1992. godine kao Prva vazduhoplovna brigada Armije R BiH na devastiranom i oštećenom aerodromu Dubrave kojeg je prije toga napustila i pokušala onesposobiti JNA.

Historija[uredi | uredi izvor]

Raspadom Jugoslavije i izbijanje ratnih sukoba u SFRJ pripadnici nesprske nacionalnosti napuštaju JNA među kojima su bili piloti, aviomehaničari i ostali kadar RV i PVO-a JNA i stavljaju se na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine koja je kasnije preustrojena u novoforiranu Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Armiju R BiH po osnivanju i tokom cijelog rata pratili su problemi nedostatka oružja i vojne opreme, borbenih i neborbenih letjelica zbog embarga na uvoz oružja od strane Vijeća sigurnosti UN-a, oduzimanjem oružja TO od strane JNA, nestabilnim putevima opskrbe. Aerodromi koji su se nalazili na prostorima BiH pod kontrolom Armije RBIH u aprilu i maju 1992. godine su uništeni ili devastirani tokom povlačenja JNA. aerodrom Željava kod Bihaća je onesposobljen od povlačenja JNA 16. maja 1992, a ratna tehnika i avioni MiG-21 su dislocirani. Proglašenjem nezavisnosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine ovaj aerodrom se našao ispresijecan graničnim pojasom dviju država. Uspostavom linije razgraničenja između Armije R BiH i Srpske vojske Krajine aerodrom više nije bio upotrebljiv. U maju i junu iste godine u Bihaću grupa pilota i kadra bivše JNA sa aerodroma Željava radi na formiranju vazduhoplovne grupe i izgradnji aerodroma Ćoralići u istoimenom mjestu na teritoriji općine Cazin. Prvi let je obavljen 15. juna 1992. godine u pravcu Zagreba u svrhu uspostave zračnog mosta između bihaćkog područja, koje se nalazilo u okruženju i Zagreba. Prvo slijetanje na novi aerodrom Ćoralići bilo je 22. juna 1992. s dva aviona Antonov An-2 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kojima su pilotirali Josip Hrgović i Vladimir Rajtar. Nakon pauze, HRZ je 15. jula uspostavio zračni most Lučko - Ćoralići, istovremeno obučavajući pilote iz BiH za pilotiranje avionom An-2. Prvi samostalan let nekog od tih pilota za Ćoraliće izvršio je 14. augusta Suad Pečenković. Zračni most održavan je do 30. decembra 1992.

Aerodrom Dubrave su preuzele jedinice Teritorijalne odbrane i MUP-a općine Živinice nakon pregovora sa JNA 18. maja 1992. godine.[1] Pista aerodroma je bila minirana, a poletno-spustna staza, kontrolni toranj i prateće instalacije su bile uništene. Nakon sanacije aerodroma 22. maja 1992. godine formirana je Prva vazduhoplovna brigada Armije R BiH. Ta jedinica je raspolagala sa sportskim i višenamjenskim avionima iz obližnjih aeroklubova PZL-104 Wilga, Utva 75 i Piper PA-18. Prvi let je obavljen 17. jula na relaciji Dubrave - Zagreb avionom Utva 66 kojim je upravljao pilot Esad Sinanović u svrhu transporta teško ranjenog pripadnika namjenske vojne industrije. Prilikom preleta preko neprijateljske teritorije avion je teško oštećen i razbio se pokušavajući prinudno sletjeti blizu Zagreba.

Brigada dobiva na raspolaganje prve helikoptere tipa Mil Mi-8 20. februara 1993. godine. Prvi letovi ovih helikoptera bili su u pravcu opkoljene Srebrenice. Do kraja godine obavljeno je ukupno 10 letova u istom pravca. Iste godine izvode se radovi na ustroju jedinice, obuke i uvježbavanja pilota. 7. marta 1994. godine odlukom Vlade Republike Bosne i Hercegovine aerodrom Dubrave se predaje na korišćenje snaga UN-a. Letjelice i jedinica se izmješataju na okolnje improvizovane lokacije. Pripadnici ove brigade osim u letačkim aktivnostima učestvovali su u borbama u vidu pješadije na području Repuha, Živinica, Smoluće, Lukavca i Vozuće i Posavine tokom ofanzive VRS-a.

Tokom rata u BiH RV i PVO Armije R BiH biva angažovano na letovima u pravcu enklava u istočnoj Bosni Srebrenica, Žepa i Goražde i u pravcu Bihaća na sjeverozapadu BiH. Letovi su obavljani ne samo u borbene, već i u humanitarne svrhe s ciljem snadbijevanja lokalnog stanovništva hranom, lijekovima, sanitetskim materijalom i prevozom ranjenika. RV i PVO je vršilo uspješnu koordinaciju sa kopnenim snagama Armije R BiH prilikom čega su vršili transport municije, vojne opreme, oružja, ranjenika, vojnika i vojnog kadra.

Kako su se vršili preleti preko teritorije R BiH, koja nije bila pod nadzorom Armije R BiH, prema enklavama dolazilo je do izlaganja opasnosti obaranja helikoptera uslijed djelovanja guste protivavionske odbrane Vojske Republike Srpske. Od 14 helikoptera s koliko je raspolagala Armija R BiH, oboreno ih je 7.

1. augusta 1994. godine na letu Ćoralići - Zagreb oboren je projektilom Srpske vojske Krajine transportni avion kojim je upravljao pilot Samir Beganović sa ukrajinskom posadom u rejonu Plitvičkih jezera. Posmrtni ostaci nisu nikada predani članovima porodica.[2] 7. maja 1995. godine na letu prema Žepi biva oboren helikopter Mi-8 pilota Envera Malkića i Envera Čokića kada je poginula cjelokupna posada sa putnicima, koji su pretežno bili ljekari.[3]

U noći s 27. na 28. maj 1995. godine na letu Ćoralići - Zagreb projektilom ispaljenim od strane Srpske vojske Krajine oboren je helikopter Mi-8. Poginula je cijela posada sa putnicima, među kojima su bili tadašnji ministar vanjskih poslova dr. Irfan Ljubijankić, zamjenik ministra pravde Izet Muhamedagić, dr. Mensur Šabulić savjetnik u ambasadi R BiH u Zagrebu i ostali.[4]

U toku rata u BiH RV i PVO Armije R BiH je izvršilo preko 7.000 letova, prevezlo preko 3.000 tona tereta i transportovalo preko 30.000 ljudi. Ratni priznanjem Zlatni ljiljan odlikovano je sedam pilota.

Zračne baze[uredi | uredi izvor]

Oprema[uredi | uredi izvor]

Letjelice[uredi | uredi izvor]

Letjelica Slika Tip Model Količina Bilješke
Mi-8/17 Transportni helikopter Mi-8T
Mi-8MTV
6
Mil Mi-34 Laki višenamjenski helikopter Mi-34 Hermit 1
Utva 66 Školski avion Utva 66 Preuzeto od lokalnih aero klubova.
Utva 75 Školski avion Utva 75 Preuzeto od lokalnih aero klubova.
PZL-104 Wilga Lahki višenamjenski avion Preuzeto od lokalnih aero klubova.
Piper PA-18 Lahki višenamjenski avion Preuzeto od lokalnih aero klubova.
Zlin 526 Lahki višenamjenski avion Preuzeto od lokalnih aero klubova.
Antonov An-2 Višenamjenski avion Preuzeto od lokalnih aero klubova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "G.Dubarve: Sjećanje na opraciju Aerodrom". Zivinice.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 6. 2023.
  2. ^ https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/prvi-ratni-pilot-bh-armije-dobio-ulicu-367271
  3. ^ https://avaz.ba/vijesti/bih/330050/zasto-su-zaboravljeni-ikari-bosanskohercegovackog-neba
  4. ^ http://normala.ba/2019/05/27/godisnjica-ubistva-irfana-ljubijankica-sramota-duga-24-godine-ovo-sto-zovemo-drzavom-nikada-nije-pokrenulo-istragu-o-ubistvu-svog-ministra-vanjskih-poslova-i-njegovih-suradnika/