Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana Hrvatske
| Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana Hrvatske | |
|---|---|
 | |
| Aktivna | formirano 1991. |
| Država | Hrvatska |
| Vrsta | ratno zrakoplovstvo |
| Dio | Oružane snage Republike Hrvatske |
| Glavno sjedište | Aerodrom Pleso, Zagreb |
| Moto | Hrvatskim nebom bdiju i plove |
| Oprema | 70 letjelica |
| Komandanti | |
| brigadni general Dražen Šćuri | |
Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana Hrvatske grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija osnovna zadaća je osiguranje suverenosti zračnog prostora Republike Hrvatske te pružanje zrakoplovne podrške drugim granama u provedbi njihovih zadaća u zdruđenim operacijama.
Historija[uredi | uredi izvor]
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo osnovano je 12. oktobra 1991. odlukom predsjednika Republike.
Tadašnja hrvatska vojna avijacija brojala je nekoliko privrednih i sportskih zrakoplova. Od samog početka agresije JNA na Hrvatsku organizirano je nadziranje kretanje jedinica JNA iz zraka i to zrakoplovima aeroklubova i privrednog zrakoplovstva, pod izlikom protivpožarnog izviđanja za koje se u tim danima još uvijek moglo dobiti odobrenje Savezne uprave kontrole letenja (SUKL-a).
Već u oktobru 1990. po dogovoru tadašnjeg Općinskog sekretarijata za narodnu odbranu (OSNO) Sinj i Split osnovan je samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja i to prvog zrakoplovnog i drugog padobranskog.[1] Vod je od početka rata do 7. februara 1992. godine djelovao pri 4. gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje po organizaciji potpalo pod HRZ, a drugo je ostalo s gardistima. Najznačajniji je bio samostalni zrakoplovni vod Osijek osnovan 8. oktobra 1991. koji je improviziranim bombama izvodio napade na neprijateljske položaje tokom opsade Vukovara.
Prva borbena djelovanja izvode se ultralahkim zrakoplovima koji, naoružani s osam bombi kalibra 3–4 kg, domaće izrade, napadaju s malih visina u sumrak ili noću. Borbeno se djeluje i avionima Utva-75 koji su naoružani s četiri Ose i raznim bombama. Taktika napada je krajnje jednostavna i prilagođena ograničenim mogućnostima ovog zrakoplova. Napada se uglavnom noću, s malih visina iz smjera koji je naslabije branjen. Jedno od najznačajnijih borbenih djelovanja Utvom bio je napad na RTV odašiljač Čelavac koji je tim napadom (djelovalo se Osama) bio privremeno onesposobljen. Utva je tom prilikom pogođena paljbom iz pješadijskog naoružanja, ali kako nije bilo znatnijih oštećenja piloti su se sigurno vratili sa zadaće.
U augustu 1992. iz Njemačke stiže avion Antonov An-2 koji ubrzo u zadaćama prijevoza ranjenika leti i do tri puta dnevno na relaciji Dubrovnik-Split-Zagreb. Predkraj 1993. Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split je pripojeno Zrakoplovnoj bazi Divulje. 2. jula 1991. ustrojava se Prva eskadrila lahkih borbenih zrakoplova višestruke namjene Čakovec, što je službeno potvrdio GŠ OS RH u zapovijedi od 30. augusta. Pripadnici eskadrile su sportski i profesionalni piloti Aerokluba Čakovec, te profesionalni piloti Privrednog zrakoplovstva Daruvar i Zagreb.
Kasnije, kako je rat odmicao u sastav HRZ-a ulaze borbeni avioni MiG-21bis, borbeni helikopteri Mi-24D/V te transportni helikopteri Mi-8/Mi-17. Tokom 1995. u odlučujućim oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske, HRZ je dokazalo kako je postala važna borbena komponenta OSRH. Tada su, između ostalog, izvođene akcije zaštite zračnog prostora, jurišna djelovanja te desanti pješadijskih jedinica.
Struktura[uredi | uredi izvor]
HRZ i PZO su s preustrojem započeli 1. septembra 2007. godine, a postupak preustroja dovršen je krajem 2008. godine. U usporedbi s ranijim ustrojem smanjen je broj djelatnika te broj zrakoplovnih baza. Po novom ustroju, u sastavu HRZ-a su dvije zrakoplovne baze, i to 91. zb Zagreb i 93. zb Zadar, dok su 92. zb Pula i 95. zb Divulje ukinute. Letjelišta su u Lučkom, Puli i Divuljama. U Lučkom je smještena helikopterska eskadrila, u Puli eskadrila borbenih aviona, a u Divuljama eskadrila transportnih helikoptera.[2]
Struktura HRZ i PZO:
- Komanda HRZ i PZO- sjedište u Zagrebu, Pleso. Dužnost zapovjednika HRZ i PZO trenutno obnaša brigadni general Dražen Šćuri.
- Štab komande
- Komandna četa komande HRZ i PZO
- 91. zrakoplovna baza Zagreb - Pleso
- Komanda 91. zrakoplovne baze
- Komandna četa
- Eskadrila borbenih aviona, u čijem se sastavu nalaze borbeni avioni MiG-21, Za potrebe ove eskadrile koristi se uglavnom Letjelište Pula i Zagreb
- Eskadrila transportnih aviona, u čijem se sastavu nalaze transportni avioni Antonov An-32
- Eskadrila višenamjenskih helikoptera, u čijem se sastavu nalaze helikopteri Mi-171Sh; smještena na Letjelištu Lučko
- Zrakoplovno-tehnički bataljon
- 93. zrakoplovna baza Zadar - Zemunik
- Komanda 93. zrakoplovne baze
- Komandna četa
- Eskadrila transportnih helikoptera, u čijem se sastavu nalaze helikopteri Mi-8; Za potrebe ove eskadrile koristi se Letjelište Divulje
- Protivpožarna eskadrila, u čijem se sastavu nalaze avioni Canadair CL-415 te Air Tractor AT-802; Za potrebe ove eskadrile koristi se aerodrom Zadar.
- Eskadrila aviona, u čijem se sastavu nalaze avioni Zlin Z-242 i Pilatus PC-9/ Akro grupa Krila Oluje; Za potrebe ove eskadrile koristi se aerodrom Zadar.
- Eskadrila helikoptera, u čijem se sastavu nalaze helikopteri Bell 206
- Zrakoplovno-tehnički bataljon ;Za potrebe ove eskadrile koristi se 93. zrakoplovna baza Zadar
- Bataljon zračnog osmatranja i navođenja (ZMIN)
- Centar za obuku HRZ i PZO "Rudolf Perešin"
Oprema[uredi | uredi izvor]
Zrakoplovi[uredi | uredi izvor]
| Zrakoplov | Slika | Vrsta | Zrakoplov | U službi[3][4] | Napomena | |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Air Tractor AT-802 |  |
gašenje požara, patrolni | AT-802F AT-802A FireBoss |
6[5] | ||
| Bell 206 |  |
školski helikopteri | 206B-3 | 8 | u službi od 1997. | |
| Canadair CL-415 |  |
gašenje požara | CL-415 | 6[6] | ||
| MiG-21 |  |
borbeni avioni | MiG-21bisD MiG-21UMD |
8 / 4[7][8][9] | modernizirani 2003, povlačenje 2024, do tada će biti zamjenjeni novim | |
| Mil Mi-8 |  |
transportni helikopter | Mi-8T Mi-8MTV |
3 11 |
modernizirani 2005. | |
| Mil Mi-17 |  |
transportni, borbeni helikopteri | Mi-171Sh | 10 | u službi od 2008. | |
| OH-58 |  |
izvidnički, laki borbeni | OH-58D Kiowa Warrior | 15[8][10] | dostavljeni 2016.[11] | |
| Pilatus PC-9 |  |
školski, patrolni | PC-9M PC-9 |
14[8] | u službi od 1998. | |
| Zlin Z-242 |  |
školski | Z 242L Aerobatic | 5 | u službi od 2007. |
Protivzračna oprema[uredi | uredi izvor]
| Naziv | Slika | Tip | Zemlja porijekla | Količina | Bilješke |
|---|---|---|---|---|---|
| 9K32 Strela-2 |  |
LPRS |  SSSR |
141 (+342) |
|
| 9K38 Igla |  |
LPRS | SSSR |
67 | |
| 9K35 Strela-10 |  |
PVO sistem | SSSR |
9 | |
| BOV-3 |  |
SPAT 20 mm |  Jugoslavija |
44 | |
| Bofors 40 mm |  |
PAT 40 mm |  Švedska |
12 | L/70 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ http://dns1.vjesnik.hr/Html/2001/10/18/Clanak.asp?r=unu&c=17[mrtav link]
- ^ "Vlado BAGARIĆ brigadni general, zapovjednik HRZ-a i PZO-a, Hrvatski vojnik, broj 165/2007". Arhivirano s originala, 13. 10. 2012. Pristupljeno 3. 5. 2014.
- ^ "Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana". Arhivirano s originala, 22. 3. 2009. Pristupljeno 3. 5. 2014.
- ^ "Yuairwar". Arhivirano s originala, 20. 7. 2011. Pristupljeno 3. 5. 2014.
- ^ "World Air Forces 2017". Flightglobal Insight. 2017. Pristupljeno 25. 5. 2017.
- ^ "Posjet Operativnom vatrogasnom zapovjedništvu OS RH u Divuljama, MORH, 25.6.2009". Arhivirano s originala, 22. 5. 2013. Pristupljeno 3. 5. 2014.
- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenommig21 - ^ a b c "World Air Forces 2020". Flightglobal Insight. 2020. Pristupljeno 2. 1. 2020.
- ^ info (4. 4. 2016). "Ukrajinci su "mila majka", HRZ i PZO kupio 2002. četiri Mig-21 od Rumunja, a da se ne zna njihovo porijeklo". Defender (jezik: hrvatski). Arhivirano s originala, 15. 1. 2020. Pristupljeno 15. 1. 2020.
- ^ Vladisavljevic, Anja (27. 1. 2020). "Croatia Confirms Pilot's Death in Military Helicopter Crash". Balkan Insight. Pristupljeno 11. 2. 2020.
- ^ "Ovo su moderno opremljeni helikopteri OH-58D Kiowa Warrior koje Amerika donira Hrvatskoj". telegram.hr. 18. 11. 2015. Pristupljeno 5. 1. 2016.