Razgovor:Ademaga Mešić

Sa duplog članka

Adem-aga Mešić (1861- 1945) Rođen u Tešnju

Izdanak je ugledne trgovačke porodice. Pripadao je krugu napredne bošnjačke inteligencije i izražavao je većinu života interese onog dijela bošnjačkog družstva koje je prihvatalo i podržavalo tekovine modernog doba. Bio je najveći bošnjački vakif u kulturi prve polovine XX stoljeća jer je svoje bogatstvo nesebično stavio u funkciju prosvjećivanja Bošnjaka. U bošnjačkoj kulturi pojavljuje se kao vlasnik listova „Behar“, „Ogledalo“ i „Muslimanska svijest“, te značajni pomagatelj „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“. Većinjski je vlasnik Islamske štamparije, osnivač prve bošnjačke banke te mnogobrojnih zadružnih saveza. Predsjednik je Muslimanske napredne stranke, član Bosanskog sabora. Ali ovo je sve bilo do drugog svjetskog rata kada odjednom postaje Ustaša i izdaje bošnjaštvo prihvačajući hrvatski fašizam te je postao i doglavnik Ante Pavelića. Komunisti su ga 1945. godine osudili na doživotnu robiju, da bi neposredno iza presude umro.

Adem-aga Mešić -Doglavnik NDH [uredi]

Prošle su 63. godine od nikada ne razsvjetljene smrti u komunističkopartizanskom zatvoru jednog od najznamenitijih Hrvata islamske vjere, Ademage Mešića. Zahvaljujući vrijednom ljudskom i povijestnom sjećanju evo, odužujemo se kao duboki poštovatelji ovog istinskog starčevićanca, uspomeni ovog mučenika i nepravedno osuđenog čovjeka, samo zato jer je bio Hrvat islamske vjere. Ademaga Mešić zasigurno je bio jedan od najznamenitijih i najzaslužnijih Hrvata muslimana krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Uz Safvetbega Bašagića, Edhema Mulabdića, Osmana Nuri Hadžića, Džemaludina Čauševića, Fehima ef. Spahu, Hamdiju Kreševljakovića, Hivziju Bjelavca, Šemsudina Sarajlića, Hamida Šahinović Ekrema, Hakiju Hadžića i još stotine drugih poveo je hrvatski kulturni – preporodni narodni pokret. Cilj im je bio stvoriti družtveno političke uvjete za suživot bosanskih muslimana sa zapadnoeuropskom civilizacijom i s katoličkim dijelom hrvatskog naroda.

Osnovao je Hrvatsko–muslimansku čitaonicu u kojoj intenzivno radi stvarajući hrvatsko–muslimanski krug u Trešnju, svom rodnom mjestu. Godine 1895. organizirao je prvu muslimansku zabavu u dobrotvorne svrhe i vatrogasno družtvo. Godine 1908. utemeljuje prvu kreditnu zadrugu, koja prerasta u Muslimansku trgovačku polodjelsku banku. Vlasnik je prvog hrvatskog – muslimanskog beletrističkog lista Behar (1900.1910.), časopisa Muslimanska svijest (1908.1911.) i omladinskog lista Hrvatska svijest (1913.1914.). Velikom njegovom podporom osnovan je 1912. u Sarajevu Hrvatsko–muslimanski djački konvikt. Da bi jače povezao hrvatske muslimane i katolike na gospodarskom polju, udružio je 1923. Jugoslavenskumuslimansku banku s Hrvatskom centralnom bankom u Sarajevu pod zajedničkim imenom Hrvatskamuslimanska banka, nu, taj naziv nije bio odobren po vlastima, pa je banka nazvana Ujedinjena centralna banka. Godine 1922. osnovao je osiguravajuće društvo Nada, a od 1912. i oko 50 zemljoradničkih zadruga. Zajedno s Esadom Kulovićem i Halid – begom Hrasnicom i Šemsibegom Salihbegovićem bio je osnivačem Hrvatske muslimanske napredne samostalne stranke 1908.

Bio je i izabrani narodni zastupnik u bosanskom Saboru. Organizirao je Hrvatsko–muslimansku dobrovoljnu postrojbu protiv Srbije u I svjetskom ratu. Bio je članom Jugoslavenskemuslimanske organizacije i jedan od vođa kod izdvajanja muslimanske organizacije HSS–a iz JMO (1935.). Uvijek je bio pristaša demokratskih i liberalnih političkih ideja, te, iako već 80 – godišnjak i pobolijevajući, prihvatio je za vrijeme NDH (1941. - 1945. g.) dužnost Doglavnika. Kroz to je vrijeme pomogao puno dobrotvornih, kulturnih i vjerskih inicijativa u korist bosansko–hercegovačkih muslimana te bio zaštitnik stradalih i progonjenih, bez razlike na nacionalnu i vjersku pripadnost. Tijekom cijelog svog života štitio je i pomagao brojne talentirane ljude, posebice velikog hrvatskog pjesnika Musu Ćazima Ćatića i niz institucija i zasigurno je jedan od najzaslužnijih i najsvjetlijih ličnosti pripadnika hrvatskog naroda s brižljivim i pomnim čuvanjem posebnosti – pripadnosti kulturnom krugu i tradiciji islama.

Zahvaljujući Božijoj providnosti i vrijednim čuvarima hrvatske povijesti, uspio sam naći brošuru koju je 1941. tiskao sam Ademaga Mešić pod nazivom "Moj odgovor klevetnicima" (Sveučilištna knjižnica u Zagrebu pod signaturom 179878), te iz nje najbolje možemo razabrati tko je i kakva je snažna ličnost i promicatelj starčevićanskih ideja bio Ademaga. Klevetnički letak anonimnog, auktora kojemu odgovara Ademaga svojom brošurom, imao je za cilj razbiti dobre odnose između Hrvata katolika i Hrvata muslimana. Utoliko je ovaj odgovor Ademage anonimnom, a njemu ipak znanom autoru, signifikantan i za sadašnjost koju kao da vidi Ademaga, pa stoga i upozorava, da se u strategiji zajedničkog neprijatelja ništa nije promijenilo osim provedbenih planova i metoda još zvijerskijeg postupanja. Preporučujem stoga odgovor Ademage Mešića svima kao putokaz ostvarenja nepokolebljivog starčevićanstva o jednom narodu dviju vjera.

Po završetku II svjetskog rata, nakon povlačenja prema Austriji, Englezi su ga izručili partizanskim vlastima. Biva utamničen i suđen na montiranom procesu u skupini s Milom Budakom i drugim ministrima NDH–a u lipnju 1945. Taj "krivični" postupak nadkriven je sjenom zastrašujuće brzog suđenja. Glavna razprava završena je u jednom danu, a na suđenju se nije pojavio ni jedan svjedok. Ademaga je osuđen na doživotnu robiju i 1945. je u tamnici preminuo, pod, za sad, nerazsvijetljenim okolnostima.