Razgovor:Biblija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Pobogu čovječe zašto obrisa link na Biblije sa stranice pod nazivom "biblija"?

Ono što nije u redu je da stoji prazna, kao neka zamka, velika je to prevara i neprijatna.

Sretan rad.

Link sam izbrisao is razloga sto stranica ne sadrzi samo bibliju vec i brojne reklame za rad web biroa. Npr: "Izrada prezentacije - web sajtova i pojedinačnih stranica. Pouzdano, Stručno, Originalno". Reklame nisu odvojene od sadrzaja vec su izvorni dio stranice. Meni se cini da je jedini razlog za bibliju tu da bih se mogao postaviti link na wikipediu sto dovodi do boljeg rangiranja na googlu. Inace stranica cak i ne sadrzi bibliju na bosanskom jeziku sto bih bilo relevantno u ovom slucaju. Pozdravi. --EmirA 20:50, 12 april 2006 (CEST)

Isti onaj :)

A meni se činilo da je u pitanju vjerski fanatizam.

1. Sve u svemu, na tom sajtu nema druge stranice koja obuhvata sve online i download verzije. Nisam hteo da zatrpavam sa svakom pojedinačno. Mogli biste da stavite link na opšteznati prevod Vuka Karadžića, koji je na prevaziđenom srpskom jeziku. (Nema reklama)

2. Po sadašnjem stanju stvari sa Google-om, ne-engleske wikipedije ne prenose ni zrno uticaja kroz spoljašnje linkove. (Nofollow tag)

3. Hvala na objašnjenju. Pozdrav 13.april 2006.

Postavio sam link direktno na karadzicev prijevod (zip datoteku). Na druga izdanja nisam postavljao link zbog toga sto nisam siguran dali se krse autorska prava. Autorska prava na Karadzicev prijevod su istekla. --EmirA 09:51, 13 april 2006 (CEST)


Malo pojašnjenje[uredi izvor]

Budući da se pojavio link na pravoslavnu Biblije imam potrebu nešto pojasniti. Ekumenski prijevod Biblije Tomislav Dretara nije katolički on uključuje sve kršćanske pokrete i varijante biblijskih tekstova, ali u Starom zavjetu odstupa od židovskog izbora proročkih knjida. Ovaj prijevod, ekumenski, načinili su Francuzi, a kao valjan priznala ga je pravoslavna crkva, mada ga ne koristi, kao ni katolici uostalom, osim onih koji sebe drže širih vidika od onih u vjerskih tjesnoguza svih boja. Takvi katolici više vjeruju Bogu no Crkvi i stalo im je više do istine nego do svoje istine. Ako je pravoslavac htio praviti tuk na utuk pogriješio je. Ovo je prijevod namijenjen tjesnogrudima da postanu širokogrudi, ateistima da upoznaju jedan istinskiji teizam, a inovjercima da upoznaju svete knjige vjerujućih u drukčiji zakon. I to je sve. Ovo je čisti kulturološki čin i čin vjere u Boga Jedinoga, Allaha, Elohima, Jahwea i njogovu raznoliku božansku prirodu kao Boga Mnogolikog (Budizam i sve njegove vrste i podvrste), ali ne i nekog drugog.

S druge strane, u suštini je Pravoslavac učinio materijalnu pogrješku, jer Vuk-Daničićev prijevod nije pravoslavni, a po tome, nije ni načinjen, inače ne bi bilo riječ o krađi. Zapravo i Dretarov i svi ostali prijevodi Biblije koji se hoće srpskim ili hrvatskim biti i nazivati čine grješku, jer su to sve jednim drugim jezikom načinjeni prijevodi. Taj jezik je bosanski, naravno, nije istoznačan ni s ovim kojim govore ili prije namjeravaju govoriti i pisati Bošnjaci niti sa štokavskim iskazima u Hrvata i Srba. To je lingua-mater spomenutim suvremenim jezicima i istinski i prvi i pravi bosanski jezik. --Mitras 11:43, 15 juni 2006 (CEST)


Novi pokušaj sporazumijevanja sa administratorima vikipedije na bosanskom govoru

Srebrena Biblija ili [Codex argenteus] jedinstven je primjerak [evangelariuma] (četiri jevanđelja) i neprocijenjiv rukopisni primjerak antičkog gotskog pisma i govora koji se nalazi u univerzitetskoj biblioteci [Claudija Rediviva] u [Upsali]. Knjiga je po procjeni izvorno morala da sadrži 336 listova, od kojih je prvi kompaktan dio od 187 u Upsali, a jedan usamljen list, pronađen tek 1970 pronađen je i nalazi se u katedrali u Špajeru ([Speyer]), Njemačka. Historija ovog antičkog rukopisnog blaga vjerovatno počinje u pisarnici italijanskog manastira [Casina], gdje se tokom tokom šestog stoljeća izrađuje prvobitno raskošno opremljen primjerak, ispisan na finom purpurno crvenom pergamentu uglavnom srebrnim i zlatnim mastilom. Predpostavlja se da je bio namjenjen kao dar gotskom caru [Teoderiku] u [Raveni], ondašnjoj prijestolnici I[stočnogotskog carstva], a u nekom od poslednjih ratova [Franaka] protiv [Gota] i na kraju [Langobarda] tokom 6 i 7 stoljeća, najvjerovatnije kao ratni plijen došao u posjed franačkog kralja [Karla velikog]. Tek u 16 stoljeću dio rukopisa je ponovo pronađen i od tada na neobičnom i skoro mističnom putovanju Evropom mijenja svoje vlasnike, što kao ratni plijen ([Prag] 1648), što kao trgovačka dragocijenost ([Magnus Gabriel De la Gardie] 1669), da bi na kraju ostao u trajnom posjedu uppsalske univerzitetske biblioteke u [Švedskoj]. Ovaj rukopis je u stvari prijepis originala [Gotske Biblije], to jeste prvog poznatog prijevoda izvornih bliskoistočnih tekstova [Starog Zavjeta] na jedan germanski govor i sasvim novi, u tu svrhu izrađen gotski alfabet, što se pripisuje prvom gotskom biskupu Ulfili (gotski [Wulfila] "mali vuk, vukčić", 318-383). Posebna zanimljivost ovog od grčkih slova, nešto latinskih i runskih znakova sastavljenog alfabeta i fonetski prilagođenog pisma gotskom izgovoru, jeste neobična sličnost sa bosančicom, izvornim bosanskim pismom.

Bibliografija: Lars Munkhammar "Silver Bibel", Trelleborg/S, 1998 P.S.

Poželjno bi bilo uvrstiti ovaj tekst u kategoriju Biblija, a po potrebi ispisati dodatne članke kao njegove atribute, što se može učiniti prijevodom sa švedskog, njemačkog i engleskog, pošto je na sve tri Vikipedije dosta dobro i opširno obrađena tema. Hvala, Agić Nurija - Uppsala/S