Razgovor:Bogumili

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Napomena:

U srednjovijekovnoj Bosni, argumentovano nikada i nigdje nisu postojali nikakvi "bogumili", ni kao kršćanska sekta, niti kao bilo kakav vjersko-socijalni pokret. Monstruozni izum papskog legata Franje Račkog i nekritičko prihvatanje njegove hipoteze je tendenciozno unijeo pometnju u ionako nedovoljno istraženo područje ranije bosanske kulturne historije. Od "bogumila" je još pogubniji izraz "crkva bosanska" (ecclesia bosniensis), pošto se pouzdano zna da na državnom i nacionalnom prostoru bosanske srednjovijekovne kraljevine nikada i nigdje nije postojala nikakva monumentalna vjerska građevina, još manje neka "vjerska organizacija bosanskog naroda" institucionalno-hijerarhijskog tipa rimske crkve. Bosanska Hiža je bla duhovno stjecište, "visoka škola" vjerskih hodočasnika i nikako nije imala centralno kraljevo pokroviteljstvo, več je regionalno "sponzirana" od plemstva naklonjenog duhovnom prosvjetiteljstvu u narodu. Ovdje je posebno važna napomena da je sukob srednjovjekovne Bosne sa rimskom crkvom nosio svoje duboke korjene iz vremena rane seobe evroazijskih plemena-naroda i temeljnog razmimoilaženja u načinu pravnog i socijalnog organizovanja države rimskog, to jeste germanskog tipa. Iz tog razloga ne postoje ni najmanji "crkveni" tragovi ovoj organizaciji na bosanskim prostorima, kako u monumentalnim građevinama, još manje u bilo kakvim spisima, zapisima i poveljama, od kojih su brojni sačuvani do današnjih dana. Bosna je jedan od nekoliko evropskih prostora na kojem su se sačuvali tragovi borbe za svjetski (onoevropski) društveni poredak u ime opće ljudske slobode i pravednog socijalnog reda, protiv robovlasničkog poretka u ime lažnih predstavnika Više Sile na ovoj planeti. To je jedan od razloga da u srednjovijekovnoj Bosni, iako napadanoj i sankcioniranoj kroz vijekove postojanja kao samostalne države sa svih strana, nije poznata nikakva socijalna buna i tlačenje naroda od strane vladajuće klase, koja je shodno tome redovno bila optuživana da svesrdno i objeručke pomaže opstanak "heretika", čitaj opozicije vladarskom teroru, što je bila karakteristika u tadašnjem ostatatku Evrope, posebno na zapadnom dijelu rimskog carstva. Hvala na ustupljenom prostoru i posvećenoj pažnji. Agić Nurija - Uppsala/S

Slažem se da nigdje ne postoji osnova za bogumile i da ovaj članak treba preimenovati u Bosanski krstjani. Pojam Bogumili se veže uglavnom za područje Bugarske. --Pavone 16:30, 1 juli 2008 (CEST)[odgovori]

Bogumili su pravoslavna sekta koja je nastala u Bugarskoj i prosirila se sirom pravoslavnog slavenskog prostora, tako i u Srbiji, zbog tadasnjeg stanja kanonske politike, gdje kler samo priznaje dogmu i nikakvu sektu, bili su proglaseni hereticima i bivaju protjerani prema zapadu. Jesu oni osnovali Bosansku Crkvu ili nisu, nije dokazano.

"Interesantno je naime da tako Hrvati, kao i Srbi su vrlo zainteresovani osim ovoga 'svojakanja' bosanskih bogumila na slijedećim tačkama:

   * Bogumili su bili neorganizovani
   * Bogumili su mit (kako Hrvati tako i Srbi opisuju 'to' na svoj način)" - Neutralnost???

Zamolio bih nekog od administratora da pregleda moj doprinos na ovoj stranici. Nadam se da nema ništa uvredljivo, a ako smatrate da treba neka stvari promijeniti ili obrisati u redu je. Tema je ovako malo "škakljiva" zbog dnevne politike. Ovo je samo početak, a ova stranica zaslužuje da se dobro uradi. Svaki prijedlog će dobro doći. Unaprijed zahvaljujem. Nerko65 (razgovor) 21:21, 28 novembar 2013 (CET)[odgovori]

Bogumili ili krstjani?[uredi izvor]

Ako je ovo članak o bogumilstvu onda zašto se spominje Crkva bosanska i bosanski krstjani? Već prva rečenica na članku ne valja: "Bogumili ili Patareni su bili pripadnici Bosanske crkve". Nije tačno, pripadnici Crkve bosanske su sebe nazivali krstjanima a ne bogumilima niti patarenima s čime se slažu mnogi historičari koji su pisali o Crkvi bosanskoj (Mustafa Imamović, Dragutin Kniewald, Noel Malcolm, John V.A. Fine jr., Jaroslav Šidak itd.). Bogumili su postojali u Bugarskoj i Makedoniji i bili su jedan od mnogih heretičkih pokreta u Evropi. Moguće da je učenje Crkve bosanske i bogumilstva slično, ali koristiti naziv "bogumilstvo" za bosansku herezu je pogrešno. Jedini navodni srednjovjekovni izvor koji spominje naziv “bogumil” za Bosnu sigurno je falsifikat. Izvor je bio srpski rukopis iz 15. stoljeća koji je citirao Rus, V. Grigorovič, 1859. godine. Ruski naučnik nikada nije objavio originalni tekst, koji je potom bez traga nestao. Niti jedan drugi sačuvani rukopis isto djela ne navodi na tom mjestu riječ “bogumil”. (Noel, Malcom, 2011, Bosna kratka povijest, str. 90; John Fine, Bosnian Church, str. 44). Isto tako naziv "patareni" se odnosio na heretičke pokrete u Milanu u 11. i 12. stoljeću, dok je u 13. stoljeću ovaj naziv koristio za katare u sjevernoj Italiji. Dakle bosanski krstjani sebe nisu nikada nazivali "bogumilima" ni "patarenima". Ja sam premjestio dio članka o "posljednjim bogumilima" na članak o Crkvi bosanskoj zato što govori o posljednjim bosanskim krstjanima, a ne o posljednjim bugarskim bogumilima. Uklonio sam sve podatke koji spominju Crkvu bosansku na ovom članku zato što nemaju veze sa bugarskim bogumilima. Mrjazz123 (razgovor) 15:07, 9 juni 2022 (CEST)[odgovori]