Razgovor:Bosanski jezik/Arhiv 1

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

==Neće ovako ići==

Korisnik broja 8...je promijenio neke dijelove teksta itd. Naravno-svaki je tekst podložan izmjenama, dapače-one su dobrodošle. No, ovakvog tipa nisu.

Radi se o tipičnoj jezičnoj srpštini umotanoj u imbecilni nacionalizam. Zašto ? Riječ "poglavito" ne znači "uvelike", nego isto što i rusizam "prvenstveno", ili prije svega- pa ju je Maretić propisao kao pravilnu-i u čemu je bio u pravu. Ako tko želi preferenciju rusizama, pravo mu bilo, no onda neka slobodno krene u vaseljene, vaspostavu, opštine, sačinjavanja i sl. Iako bos. jez. nije zadovoljavajuće standardiziran, jasno je da mu je većina hrvatskih riječi koju je jugosrpski režim proganjao (tisuća, povijest, tjednik, ..) dio vokabulara. To se odnosi i na strašno "poglavito". Velik dio hrvatskih riječi nije dio bosanskog vokabulara (suvrst, izvlastba, sredotočba, gipka postojanost, protimba, oblikoslovlje, sućina, tjelesnina, tko, prispodoba, prijekid, općeporabni,..)-no, te se riječi ne upotrebljavaju u tekstu.

Drugo je piskaranje o pitanjima etnogeneze koje pokazuje jedino glupost i neinformiranost (kao i, opet, srpštinu- ne smiej biti značajka, nego samo karakteristike. Pa-GDE SI SE DEO, MOJ "BOŠNJAKU", DA MI SOLIŠ PAMET O VASKOLIKOM SRPSKOM (MOŽE I BOSANSKOM)-OPŠTEVASELJENSKOM JEZIKU KOJI UPOTREBLJAVAJU STANOVNICI CRNIH RUPA I OSTATKA SVETA. GDE BEJAŠE, BELOSVECKI HOŠTAPLERU ?) Dakle- dobrodošle su izmjene, no ovakve budalaštine (tuljane-budala dolazi od abdal, abd-rob, Božji rob) ne. Sikter i ćibe. Ne petljaj mi se oko nogu, srpčiću mali. Mir Harven 21:00, 10 Nov 2004 (CET)


Bosanski jezik[uredi izvor]

Zamolio bih autore članka o bosanskom jeziku da se ne služe propagandnim sredstvima i neargumentovanim tezama. Također bih skrenuo pažnju, da nema potrebe u ovoj temi obrađivati teze koje govore o osporavanju Srba i Hrvata bosnakog jezika, jer nije relevantno za temu, isto kao ni jezik kojim govore Eskimi, ili šta oni misle o bosanskom. Srbi govore srpski, Hrvati hrvatski, Bošnjaci bosanski. Sve drugo je domen politike i kampanje koja se vodi u zadje vrijeme s ciljem da se ospori bosanski jezik.

Primjetna je također i zbunjenost, strah ili dilema autora koji je pisao spomenutu propagandu jer se on podsvjesno ne odriče bosanskog a istovremeno govori o stavovima Hrvata.

Npr. kaže da nema sumnje kako je "bošnjački" naziv preovladavao navodeći Matiju Mažuranića koji kaže kako se u Bosni eglenisao bošnjački. Ja bih mogao navesti bar 20 izvora iz tog perioda koji tvrde suprotno, čak i od autora koji nisu Bošnjaci, a koji kažu da je naziv bio bosanski a da se bošnjački gotovo i nije upotrebljavao.

Napominjem, da ime jezika nema veze sa nekakvim pretenzijama, to je pitanje isključivo historijske utemeljenosti naziva i tradicije koja se očuvala evo do danas.

Tako da se autor članka nema čega plašiti, jer bosanski ne ugrožava hrvatski ili Hrvate, sve drugo je jeftini politički sadržaj, a samo miješanje u nečiju kulturu, predstavlja nedostatak iste.

Dakle, teme o tome kako su se Bošnjaci nazivali, šta Hrvati misle o tome isl. nisu relevantne za članak.

Iako je još bilo dosta spornih sadržaja nisam htio sve izbrisati, da ne bih naveo autora da imama nešto protiv njega.

Anonimac



Dodatak> primjedbe o "poglavito" i drugim hrvatskim izrazima je ne razumijem niti ih govorim, pa prema tome ne trebas se tome cuditi! Apsurdno je da je clanak o bosanskom jeziku napisan na hrvatskom!

Ja nisam poglavito preveo kao "uvelike", nego uglavnom. Ti ocito ne znas citat, neo znas ismijavati i iznositi neistine i dnevno-politicku propagandu koju mogu citati u zagrebackoj stampi.

Dosta si prepotentan i nekulturan, savjetovao bih ti da diskutujes na civilizovan nacin.

Emir Arven


Barem o riječi "poglavito" ja se slažem sa Emirom. Možda jeste pravilna ali ipak nikad je prije nisam čuo niti su, ja mislim, večina Bošnjaka. Zašto se nemože zamijeniti sa "uglavnom"? Asim Led 22:18, 10 Nov 2004 (CET)


Sada sam detaljno procitao ove uvrede, prepotentnog gospodina, koji me naziva srpcic, koji vrijedja "bosnjake" isl.

Ne znam da li ima ikakvih sankcija za ovakvo ponasanje, ali i ako nema, onda tvoje rijeci dovoljno govore o tebi. Da ti Bog da pameti i ljudskosti da ljepse zboris.

Sto se tice bosanskog vs hrvatskog.

Bosanski jezik je nas moral i kultura, mi ga govorimo s lahkocom i merakom, nije nam stran ni sarafciger ni gimanizija, a vala ni bubreg, carsaf, dimija. Hrvatski s druge strane je ustogljen, ispresjecka, s pokusajima uvodjenja novokomponovanih rijeci koje nikada nisu postojale>

Vojnik-Vojak Demobilizacija-Razvojacenje Merak-Nema prevoda :) Rahatluk-Nema prevoda :) Helikopter-Zrakomlat Trotoar-Nogostuup, nevjerovatno da i ovo postoji Kondom-ne bih ovom prilikom prevodio

Takodjer u zadnje vrijeme primjetna je germanizacija hrvatskog, s cjepkanjem subjekta enklitikama, se, je>

"Predsjednike je Sjedinjenih Drzava Dzordz Bus rekao..."

Dakle pokusaj da se kao u njemackom, gl. glagol stavi na zadnje mjesto, dok enklitika prepolovi subjekat, pa ti sad skontaj sta je pisac htio da kaze, dok ne cujes cijelu recenic

netreba se sad o Hrvatskom ovdje raspravljati... Asim Led 22:32, 10 Nov 2004 (CET)

Uredu necemo o hrvatskom. Medjutim clanak je napisan na hrvatskom i sa hrvatskom namjerom da kaze kako je "nedvojbeno upotreba naziva bosnjacki u 19. st. bila rasirenija, sto nema veze sa istinom", naveo sam citat iz prednaslova prve Biblije u kojoj se spominje bosanski govor iz 1831. godine, u mome clankku koji sam prepavio.

Izbrisao sam cinjenice koje osporavaju kontinuitet Bosnjastva i navodne navodne diskonekcije izmedju Bosnjana i Bosnjaka. Bosnjak nije turska rijec nego bosanska. Radi se o jednom narodu, to smo mi. To nisu dva razlicita naroda. Mi smo potomci Bosnjana. Sto se to nekome ne svidja i sto hoce da kaze kako to nije to nego to je onako kako napisu hrvatski historicari, onda grijesi.

Uporno se u clanku govori o stavovima Srba i Hrvata o bosanskom jeziku, kojima nije mjesto ovdje (potom se objasnjavaju teze, za koje M.H. nakon iscrpnog obasjnjenja kazu kako nisu bitne, a one su upravo trik koji on primjenjuje, jer ih napise, pa kaze kako to i nije bitno),

Onda bismo mogli pozvati upomoc i Turke koji govore o bosanskom jeziku, ili Engleze ili historicare od N. Malcolma do Envera Imamovica.



U nastavku dajem povelju o bosanskom jeziku u kojoj su objasnjene tendencije srba i hrvata u osporavanju naseg imena i jezika.

POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU[uredi izvor]

1. Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim.

2. Korištenjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrđen u upravno pravnim spisima, narodnim govorima, bošnjačkoj usmenoj i pismenoj književnosti te u različitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima.

3. Bez obzira na slična ili različita mišljenja o zajedničkom i posebnom u standardnim jezicima nastalim na temelju srednjojužnoslavenskog dijasistema – a koji čini glavninu južnoslavenske jezičke zajednice – smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova riječ o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim.

4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u političke svrhe - kojih je u pojedinim razdobljima prošlosti Bosne bilo; uporedo s manipulacijama imenom bošnjačkog naroda – kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom značenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnosti korišćenja ovog naziva kod Bošnjaka u narodnosnom smislu.

5. Istrajavajuci na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i šire ne ugrožavaju ničija prava niti prisvajaju nešto što im ne pripada. U tom smislu, korišćenje naziva bosanski jezik ne uključuje nikakvu težnju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine.

6. Pokušaji da se Bošnjacima umjesto historijski potvrđenog te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bošnjačka nominacija jezika, predstavljaju politiziranje koje je posljedica preživjelog a neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bošnjačke nacionalne samosvojnosti.

7. Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, Bošnjaci podržavaju jednaka prava drugih naroda i u Bosni i Hercegovini i šire, a smatraju dobrodošlim lingvistička istraživanja i zalaganja u kulturi koja će omogućiti naše bolje upoznavanje i međusobno uvažavanje.

Potpisnici Povelje pozivaju političke predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike i sve sudionike javne riječi, a naročito radnike na svim razinama obrazovanja da podrže te u praksi zastupaju i provode načela iznesena u ovom dokumentu.


Sarajevo, 21. 3. 2002. __________________________________________________


Potpisnici Povelje

Ahmet Aličić, Nijaz Alispahić, Azra Begić, ?enana Buturović, Mustafa Cerić, Ibrahim Cedić, Srebren Dizdar, Enes Duraković, Fedrida Duraković, Nijaz Duraković, Ibrahim Festić, Šaćir Filandra, Muhamed Filipović, Lamija Hadžiosmanović, Sabira Hadžović, Rešid Hafizović, Hadžem Hajdarević, Adil Hajrić, Senahid Halilović, Irfan Horozović, Dževad Hozo, Ahmet Hromadžić, Muhamed Huković, Meliha Husedžinović, Omer Ibrahimagić, Nedžad Ibrišimović, Mustafa Imamović, Dževad Jahić, Ibrahim Kajan, Dževad Karahasan, Enes Karić, Ibrahim Kemura, Zilhad Ključanin, Ibrahim Krzović, Enes Kujundžić, Tvrtko Kulenović, Džemaludin Latić, Amir Ljubović, Munib Maglajlić, Rusmir Mahmutćehajić, Emina Memija, Teufik Muftić, Hasnija Muratagić - Tuna, Jasmina Musabegović, Sadudin Musabegović, Zaim Muzaferija, Fehim Nametak, Muhamed Nezirović, Enes Pelidija, Midhat Riđanović, Abdulah Sidran, Adnan Silajdžić, Avdo Sofradžija, Abdulah Šarčević, Arif Tanović, Ilijas Tanović, Elbisa Ustamujić, Esad Zgodić, Jusuf Žiga.

Jadi jezikoslovni[uredi izvor]

Koliko vidim-povelju su potpisali i Jahić i Riđanović-koji je pokopao prethodnika u "Totalnom promašaju". Čudan neki moralni integritet (o znanstvenom da ne govorimo) potpisnika. http://www.album.co.ba/prezentacije/html/prez_guma19.htm

Evo svega na okupu-svih odgovora, da se ne petljam: Pogrješno. To (bosanski i bošnjački) je ključno i bitno pitanje, jer spada u kategoriju sociolingvistike, kao i u prikazu hrvatskog ili srpskog jezika na bilo kojoj wiki. Ili-bosanskog na engleskoj wiki: http://en.wikipedia.org/wiki/Bosnian_language To je ključna stvar, jer jezik ne pada s Marsa, i prešućivanje vodi jedino u zatrovane odnose. Ako se misli na mene, moj je stav isti kao Katičića i Brozovića: nema nikakvog pravog razloga da se jezik Bošnjaka zove bosanski, a ne bošnjački. No- nitko nema pravo Bošnjacima osporiti pravo da svoj jezik zovu kako žele. Također-nitko nema pravo osporiti Hrvatima i Srbima pravo da taj jezik zovu kako žele- a to je, u ovom slučaju-bošnjački. Ovdje su argumenati, a, realno-protuargumenata NEMA. http://www.bhdani.com/arhiva/134/t344a.htm . Za dodatak- i Lehfeldt i Nelkowsky su, sa svojim srpsko-hrvatskim, propali pod perom Marija Grčevića: http://www.ids-mannheim.de/prag/sprachvariation/publik.htm


Poglavito po glavi[uredi izvor]

http://www.openbook.ba/izraz/no13/13_vedad_spahic.htm

NEKI METODOLOŠKO-HISTORIJSKI ASPEKTI PROUČAVANJA BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI AUSTROUGARSKOG PERIODA ............odnosne stilske formacije (u obzoru našeg interesa to je poglavito romantizam) unutar ... l Džanko, Muhidin, Bašagić, neobjavljeni rukopis monografije..

http://www.mediaonline.ba/mediaupit/clanak.html?sifra=7907

SVIJETLE I TAMNE STRANE MEĐUNARODNE ZAJEDNICE U BIH: NEMOĆ SEDME SILE

Amra Kebo

.....Istovremeno, ured visokog predstavnika sa Ešdaunom na čelu, potiho sprovodi reforme, poglavito onu na objedinjavanju carinskog sistema. ..Mir Harven 23:54, 10 Nov 2004 (CET)


Mir Harven kaze> "Ako nisi čuo- pa, uči. Jezik se uči. Ma ti si, klinjo, blento."



Emir Arven odgovara> Tebi bih savjetovao da nastavis izmisljati rijeci, poput NOGOSTUPA ILI VOJARNE. Jezik se izmislja, ne?! A historija se prepravlja, lazima, naravno!

Da, tupko-jezik se IZMIŠLJA. Shakespeare (jel' uoće znaš tko je to- evo ti informacije na hrvatskoj wiki, ako nisi znao-http://hr.wikipedia.org/wiki/William_Shakespeare ) je izumio oko 1.000 riječi. Primitivcima je to smiješno. Nimalo čudno. Mir Harven 00:58, 11 Nov 2004 (CET)
       Emir> Uredu, onda imas pametnijeg posla! 

Koliko vidim dobro baratas rusizmima. U bosanskom jeziku oni nisu strani, kao ni germanizmi, turcizmi, arabizmi, wela havle uporna covjeka?!

Nisu, i u tom je razlikovna značajka bošnjačkog (kao i srpskog) jezika spram hrvatskog. No, normirani jezik funkcionira po načelu ovako-a ne onako. To znači da je jezično siromaštvo misliti da se može upotrijebiti organizovati i organizirati. Kako reče Antun Barac- za sve postoji baš jedna prava riječ. Mir Harven 00:58, 11 Nov 2004 (CET)
    Emir>Ti si izgleda neki saljivdzija!

Dakle, kao sto si vec sam rekao za sta se zalazes (pored uvreda, koje su ocito tvoj nacin argumentacije), mislim da bi ovo bilo dovoljno da se stavi zabrana na dalje editovanje ove teme, dok malo ne ohladis glavu.

A je li, koji je tebi sejtan dosao, pa si se nakacio na bosansku stranicu? Je li te to korijeni vuku, ili zal za domovinom, mozda cak i ljubav prema dobrim Bosnjanima?

Ja pišem o svemu, pa i o bošnjačkom jeziku. Pišem o Valentinovoj gnozi, o Dostojevskom, o neadekvatnosti kompjutorske paradigme u objasnidbi svijesti i procesnoj fizici.Zanima te ? Pa, evo-http://hr.wikipedia.org/wiki/Procesna_fizika . Ako je netko analfabet, to je njegov problem. Mir Harven 00:58, 11 Nov 2004 (CET)
  Emir>Vidio sam vec da si se vinuo u visine! Prepotencija ti udarila u glavu, da jos
    u njoj imas malo materijala, bilo bi ti bolje!'


Akademik Abdulah Sidran je govorio o ovoj temi na Dnevniku kod Senada Hadzifejzovica. Evo sad mi pade na pamet, da bih mogao ove tvoje pamflete poslati na "promatranje" (ne mislim psihijatrijsko, mada ni ono nije iskljuceno), nego na lingvisticku analizu.

:Ja mislim d apijandura-akademik piše i govori srpskim jezikom i nema prava beknuti o jeziku o kojem nema pojma. Što taj čoban zna o neurolingvistic, arealnoj lingvistici, povijesnoporedbenom jezikoslovlju, o jeziku Hrvata u NiH koji je bosanski ? I za koje je bosanski samo redgionalni hrvatski, nešto kao dalmatinski ili slavonski ? Što taj alkos zna uopće o tom ? Mir Harven 00:58, 11 Nov 2004 (CET)


   Emir> Nazvati Sidrana, coban i to od covjeka koji potice iz tog miljea ili
   ciji korijeni sezu do "pastira" ili "cuvara cetveronoznih travojedaca", koje li
   ironije?!

Kao sto vidis, medju potpisnicima Povelje, mnoga znacajna imena bosanskog jezika, ovo bi bila odlicna tema za analizu. Hrvatsko konstantno nametanje, nastavak agresije na drugi nacim!

Jah, vidim ta imena. Jedan Ladan ili Katičić vrijedi kao cijela bulumenta na n-tu potenciju. Mir Harven 00:58, 11 Nov 2004 (CET)

K'o sto rekoh ranije, da ti Bog da malo pameti, i naravno vise kucnog odgoja.

Ćibeeeeeeeeeeeee Mir Harven 00:58, 11 Nov 2004 (CET)


   Ne razumijem ove Indijanske poklice, zaista! Koji je to jezik? Da nije beee ili
      muuuu?!

Emir Arven


Ante Granić[uredi izvor]

Historijat upotrebe imena "Bosanski jezik" izvan bošnjačko-muslimanskog kulturnog kruga[uredi izvor]

1. Rekli smo već da najstarija svjedočanstva o upotrebi imena Bosna datiraju jos iz polovine desetog vijeka, kod Porfirogenita. Rekli smo takođe da je to ime starije od tog svjedočanstva, čak i da je predslavensko, ali na nauci je da dalje traga ka osvjetljenju ovog problema.

2. Veliki broj dokumenata, svjedočanstava i drugih činjenica sačuvano je iz vremena bosanskog Bana Kulina, posebno je zabilježeno mnogo predmeta sa bosanskim nazivom: bosanski vez, bosanske mahrame, bosanske sablje, bosanski ćilimi, nakiti bosanske izrade. Ovdje se nećemo upuštati u detalje.

3. Bosanski muslimanski pisci, u osmanlijskoj epohi, pišu na stranim jezicima: turskom, arapskom i persijskom, ali su svoj maternji jezik redovito nazivali, i to bilježili , kao "bosanski".

4. Od vremena Kulina Bana, preko vremena vladavine Turaka i do naših dana, stvarna je i bogata narodna lirika i epika, koju su sakupljali i bilježili kasniji istraživači. I sve je to stvarano na bosanskom jeziku. Jedan od skupljača je bio i već pomenuti Mehmed-beg Kapetanović.

5. Konstantin Filozof s kraja četrnaestog vijeka spominje, pored ostalih, i "bosanski jezik"

6. Ninski biskup u Peri pisao je 1581. godine jednom fratru "bosanskim jezikom".

7. Jedan od najstarijih pomena bosanskog jezika nalazimo 1436. u Kotoru, gdje se u zapisniku o otkupu neke djevojčice od strane kotorskog kneza kaže da je ona "bosanskim jezikom djevena".

8. Prvi bosanski pisac, Matija Divković, ostavio nam je bogato djelo bosanskim jezikom napisano, a bosanskim jezikom su pisali i mnogi njegovi savremanici iz sedamnaestog vijeka. Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. godine piše da u Bosni ima "devet svećenika koji se pri vršenju sloužbe božje ispomažu bosanskim jezikom".

9. Bosanski jezik spominje i znameniti putopisac Evlija Čelebija (17. vijek), a spominje i bosanski riječnik M. H. Uskufije.

10. Prvi naš gramatičar Bartol Kašić (Pag 1575), koji je umro u Rimu 1650, kao rođeni čakavac zalaže se za zajednički jezik kod južnih Slavena i napominje da bi to trebalo da bude bosanski jezik. (Rim 1640)

11. Isusovac Jakov Miklja (1601 - 1654) ističe da je od svih jezika "bosanski jezik najljepši".

12. Hrvatski pjesnik Andrija Kačić - Miočić (1704-1760) prevodio je sa latinskog i italijanskog "na bosanski".

13. Bosanski jezik spominje i Matija Antun Reljković (1732-1798).

14. Mula Mustafa Bašeskija u svom "Ljetopisu" tvrdi da je Mula Hasan Nikšićanin govorio "pola turski pola bosanski". ...

16. Hercegovački srpski prvaci, na primjer Prokopije Cakaralo, traže od Alipaše Rizvanbegovića da se za vladiku postavi "čovjek vičan bosanskom jeziku", a vođa hercegovačkog ustanka Pero Tunguz znao je govoriti: "Razumi me, čovječe, bosanski ti govorim"!

18. Gramatika bosanskog jezika izdana je za potrebe škola i izdao ju je Frane Vuletić, a štampala bosanska vlada 1880. Bila je u upotrebi do 1911, ali je od 1908. promijenila ime u "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika".

19. Franjevci su 1894. otpisivali M. P. Desniću da ne govore srpski, "nego bosanski". ...

23. I naši pisci dvadesetog vijeka, iz Bosne i van nje, govorili su o bosanskom jeziku. Tako, na primjer, Petar Kočić kaže na pojave germanizacije: "Germanizacija dovodi do varvarstva prema našem velikom, silnom, sjajnom i slobodnom bosanskom jeziku... To nas, kao stare i dobre Bošnjake mora boljeti, jer je naš jezik i u najstarijim vremenima bio neobično lijep, mnogo ljepši i narodniji i od jezika u istočnim srpskim zemljama koji se tamo razvijao pod uticajem vizantijske kulture i grčke sintakse".

24. O bosanskom jeziku su se najbolje izražavali i čuveniji ljudi od pera, kao sto su bili Aleksandar Belić i Isidora Sekulić. Posebno je u tom pogledu interesantan Belićev rad "Bosanski jezik i stil".

Teško bi bilo nabrojati sve važne primjere koji govore o postojanju i ljepoti bosanskog jezika. Knjige se o tome mogu napisati, samo od primjera van muslimanskog kulturnog kruga, a o muslimanskom kulturnom krugo da i ne govorimo. Kulturni i javni radnici, pisci i stručnjaci za jezik iz tog, muslimanskog kruga, uradiće to i bolje i stručnije od mene. Ja sam spomenuo samo nekoliko primjera koji nisu ni najvažniji ni najbolji. Tek da naznačim temu, u skladu sa svojim skromnim znanjem i zadatkom koji sam sebi dao. " ...


(BOSNA, BOŠNJASTVO I BOSANSKI JEZIK, Zbornik referata sa Osnivačke skupštine Matice Bošnjaka. Izdavač: MATICA BOŠNJAKA u saradnji sa izdavačkom kućom "BOSANSKA RIJEČ - DAS BOSNICHE WORT", 1993. Štampa: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb)


Ovaj jadni popis koji se povlači valjda godinama je suprotan intencijama autora: pokazuje da je "bosanski" ništa do hrvatski idiom, jer su ga rabili Hrvati-ponajviše- kao oznaku za regionalni idiom (štokavski, ili štokavski ikavski, kako je već rečeno). To je jezik HRVATA, i samo jedna regionalna oznaka-poput SLAVONSKOG ili DUBROVAČKOG. Ti "dokazi" znače upravo suprotno- DA, AKO SE GLEDA POVIJESNO, JEDINO HRVATI IMAJU "TAPIJU" NA TO IME JEZIKA. I TO KAO POKRAJINSKO,A NE NACIONALNO.
Osim toga, jedan citat je lažan. U to doba je djevojka mogla biti "divena", a ne "djevena" (maksimalno-"děvena"). Uz to da ti izrazi, kao što je već rečeno, u grčkom i drugim ne prave razliku između pojmova bosanski i bošnjački, a što je ovdje bitno. Dosta glumatanja. Hrvati jezik zovu hrvatskim, a ne hrvaćanskim. Srbi srpskim, a ne srbijanskim. Rusi ruskim, a ne rusijskim. Mir Harven 01:17, 11 Nov 2004 (CET)

Ovo sto ti kazes je glupost. Kazes da su ga "rabili" hrvati ponajvise, a ja kazem da su ga rabili i Bosnjaci katolici izmedju ostalog. Evlija Celebija, opasan neki hrvat, jel de? Adem i Hava su isto bili Hrvati, je li tako i imaju pravo od postanka svijeta da imenuju sve jezike "idiomatski"! A Prokopije je bio hrvat i-p-o, zar ne?

Citirat cu za kraj>

-Isusovac Jakov Miklja (1601 - 1654) ističe da je od svih jezika "bosanski jezik najljepši". -


Ma decko, hajde oHladiiii!!!! Lupas ko Maksim po diviziji! Pored ocitog dokaza, dajes kao neko svoje vele-hrvatsko objasnjenje, Tudjman bi bio nadasve ponosan! a Smiljko pogotovo. Jel on ono govorio da se Stari Most sam od sebe srusio il da su ga vanzemaljci pogodili, slucajno.

Ovo me podsjeca na nedavnu situaciju u Bosni, kada su neki hrvatski ministri priznali krivicu za kriminalne radnje, onda su se nasli vele-branioci-hrvatskih interesa, koji su rekli, da taj koji je prizno zapravo nije znao sta govori kada je priznavao krivicnu i da su za sve krivi medjunarodni kolonizatori i Pedi Esdaun.


Očitovanje moderatora[uredi izvor]

OK, red je da moderatori kažu svoje. Iz tekstova koje sam dao, razvidno je sljedeće:

1. da je napomena o tome da hrvatski i srpski lingvisti smatraju da je primjerenije bošnjačko od bosanskog imena potkrijepljeno i važno, jer spada u ključne razloge nepriznavanja imena jezika i izvan BiH i u BiH. Mogu se Bošnjaci muslimani postaviti na glavu-to je činjenica, i prešućivati ju je bijeda. To je nužno spomenuti, kao npr. Deklaraciju o jeziku u tekstovima o hrvatskom i srpskom.

2. da je ime bošnjačko za jezik Bošnjaka povijesno bar jednako utemeljeno kao bosansko, a sudeći po Gudževiću- i jedino nazočno. Bosanskog jednostavno-nema među Bošnjacima.

3. da su pojedine tobože problematične riječi (poglavito itd.) nazočne u bošnjačkom leksiku, te da je tekst o bosanskom jeziku napisan i na bosanskom jeziku (onako kako je definiran).

Izvan ovoga ne vidim ništa do histeriziranja ignoranata. Očekujem jasan stav o tome, pa će sukladno tomu uslijediti i daljnji tekstovi (možda dogovor o nekim spornim temama, a u nemogućnosti dogovora- prestanak s moje strane). Mir Harven 01:32, 11 Nov 2004 (CET)

Evo, članak je trenutno zaštićen. Vračeno je na tvoju zadnju izmjenu osim riječ "poglavito". Oslobodit ču zažtitu kasnije kad se situacija smiri (Osim ako E.B. i Pingos to urade prije mene). Asim Led 02:10, 11 Nov 2004 (CET)


Ovo je najbolji dokaz onoga sto citavo vrijeme tvrdim, i zato smatram da ovaj covjek ne bi smio poput Sagolja, siriti lazi i neistine, koje su pretenciozne i jednostrane, skrojene u odajama podjele Bosne i Hercegovine izmedju Srbije i Hrvatske.

Mislim da je vrijme da moderatori kazu svoje.


Mislim da bi najrealnije bilo ukloniti kompletan clanak i iznova napisati iskljucivo cinjenice vezano za jezik, leksiku, strukturu, dijalekte itd. a demagogiju o "bosnjackom jeziku" i bosnjackoj naciji ostaviti patoloskim egoistima i nacionalistima za neke druge forume.


OK, slazem se sto je stavljena zabrana, ali se ne slazem zasto ste osavili upravo one stavove o kojima smo se sporili?

Ostavljeno je M.H. pisanje, koje je on "razvidno" i naveo, u jednoj umotanoj verziji negiranja bosanskoga jezika.

U nastavku> Prof. dr. Werner Lehfeldt, slavistika, Göttingen, Njemačka: Za mene je nesumnjivo da postoji bosanski jezik. To proizlazi iz moga uvjerenja da svaki narod ima pravo obilježavati jezik kojim se služi onako kako on drži ispravnim. Smatram potpuno razumljivim da osobito muslimanski stanovnici Bosne i Hercegovine nisu više spremni upotrebljavati za svoj jezik naziv "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski", jer u tom nazivu oni sami bivaju istovremeno negirani, iako dijalektalnu osnovicu zajedničkoga jezika štokavaca, za kojim je težio Vuk Karadžić, treba tražiti upravo u Hercegovini. Naziv "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski" za jezik muslimanskih stanovnika Bosne i Hercegovine, Bošnjaka dakle, danas je utoliko nepodobniji ukoliko se u Hrvatskoj odnosno Srbiji upotrebljavani standardni jezici sve više udaljuju od bivšega "srpskohrvatskog" odnosno "hrvatskosrpskog" jezika. Što se tiče definicije bosanskoga jezika, držim se stava Senahida Halilovića u Pravopisu bosanskoga jezika (Sarajevo 1996, str. 6). Prema njemu je bosanski jezik materinski jezik Bošnjaka i drugih naroda Bosne i Hercegovine, kao i onih koji žive izvan ove zemlje ako oni prihvataju bosanski jezik kao svoj jezik. Bitno je, i ja to veoma pozdravljam, da Bošnjaci ne zahtijevaju da bosanski jezik postane iskljucivo njihovom "svojinom" nego da namjeravaju govoriti i pisati jezikom zajedničkim svim ostalim narodima njihove zemlje. Da li i koliko će se ova želja moći ispuniti zavisi u prvom redu od toga jesu li Srbi i Hrvati u BiH spremni prihvatiti ovu "ponudu" i, dalje, od toga kako će izgledati norma i uzus bosanskoga jezika. Ja zato mislim da bi forsirano "bošnjakiziranje" bosanskoga jezika pridonijelo otuđivanju Srba i Hrvata u BiH od ovoga jezika tako da bi Bošnjaci tada ostali sami s bosanskim jezikom. Teško je nekomu ko ne živi u zemlji korektno ocijeniti sadašnju jezičnu situaciju u BiH. Moje predstave o tome zasnivaju se isključivo na lektiri bosanskih novina i časopisa koji se mogu kupiti u Njemačkoj. Time je obuhvaćena samo jedna oblast primjene jezika - druge oblasti ostale su mi nepristupačnima. U svakom slučaju, čine mi se važnim sljedeća zapažanja: U brojevima novina i časopisa iz BiH, koje sam do sada analizirao - Ljiljan, Oslobođnje, Dani - nisam mogao ustanoviti tragove forsiranoga "bošnjakiziranja", osobito nikakve forsirane primjene tzv. turcizama. Fonem h se u njima također ne upotrebljava ni svuda niti konsekventno tamo gdje bi mu prema kodificiranoj normi bilo mjesto. Čak je i Alija Izetbegović upotrijebio u jednom intervjuu lako umjesto lahko i sl. Osim toga, primijetio sam da naporednost "srbizama" i "kroatizama" u jeziku novina, poznata iz vremena prije 1990. god., i dalje živi, iako se pojedinačni članci u ovome veoma razlikuju. Ovi zaključci bi se još morali provjeriti obimnim istraživanjima. Čini mi se, dakle, da se u jezičnoj supstanci do sada malo što izmijenilo. Bosanski jezik je znatno manje "bošnjakiziran" no što je hrvatski jezik "kroatiziran" i srpski jezik "srbiziran". Izgleda, ipak, da ce bosanski jezik tokom vremena dobiti samostalnu, nezamjenljivu fizionomiju i to jednostavno zbog toga što se hrvatski i srpski jezik sve više od njega udaljuju. Nastala je neobicna situacija: oba naroda, koja su "srpskohrvatskome" jeziku dala svoje ime, ne žele više imati posla s tim nevoljenim djetetom i prepuštaju ga jednom trećem narodu o čijem imenu se nikako nije vodilo računa pri nazivanju jezika do raspada Jugoslavije.


     Mislim da biste trebali vratiti moju verziju u kojoj sam izbrisao 
  sporne stavove ili ukinuti kompletan clanak. Emir Arven.


Molio bih objasnjenje od moderatora? Zasto je ostala M.H. verzija, kada smo se oko nje sporili. U toj verziji protura se teza o bosnjackom jeziku i svemu onome o cemu sam ranije pisao.

Ja naravno, namjeravam proslijediti navedene tekstove na dalju analizu, ali dotad bih vas zamolio da ne preferirate ni jednu verziju. Najbolje je da ponistite clanak ili da vratite na skracenu verziju clanka, bez spornih teza.

Ostala je ta zbog toga sto je to bila zadnja verzija prije ovog edit-rata. Postoje jos dva administratora pa kad se oni vrate mozda ce jedan od njih imati bolju ideju ali za sad clanak je zasticen. U meduvremenu umjesto da samo zamjenis ogroman dio teksta pokusaj napisati ovdje nekakav realan kompromis spornih sekcija.
Ja ne vjerujem da Mir Harvenov clanak "negira" postojanje Bosanskog jezika i smatram da je sasvim nepotrebno poceti edit rat o dobrom tekstu. Bilo kako, sad je kasno ovdje gdje ja zivim pa necu moci ostati prijavljen jos dugo. Alahimanet. - Asim Led
Postoje dvije stvari koje bi želio da pojasnim: Moderatori na Wikipediji nisu "visoki predstavnici" da bi davali konačan sud o konfliktnim verzijama ili da bi davali odobrenje za bilo kakav člank. Tu su da spriječe vandalizam i da se bave tehničo-administrativnim stvarima koje korisnicima olakšavaju učešće. Cjelokupna zajednica treba da ima glasa u oblikovanju članaka (i naš glas je jednak svakom drugom), što me dovodi do druge stvari a to je da Wikipedija na bos. jeziku još uvijek nema tu "zdravu" kritičnu masu korisnika.
Asim je bio u pravu kada je vratio članak na poslijednju verziju prije "edit-rata", jer je to običaj na Wikipediji. Ako nađeš neki članak za koji misliš da je pristrasan i koji nakon tvoje izmjene izaziva edit-rat, onda ga obilježi stavljajući {{Kontraverzno}} na članak i argumentiraj šta ne valja na stranici za diskusiju. Vjerujem da je Mir Harven u pravu što se tiče riječi "poglavito". Kada sam prvi put listao kroz Halilovićev pravopis, bio sam iznenađen koliko su mi se bosanske riječi činile strane (što je i prirodno jer sam odrastao u sistemu koji je marginalizirao takve izraze).
Spor oko nepristrasnosti članka, Neutralno Gledište, Lista kontraverznih tema sadrže osnovne stvari, dok je NPOV članak na en. Wiki puno iscrpniji. Samo vas molim da se 1)Držite dalje od ličnog vrijeđanja 2)Kanite generalizacija koje nisu relevantne. Moje mišljenje oko "poglavito" sam naveo gore. Ako misliš da Mir Harvenov doprinos člaku na neki način negira bosanski jezik Emire, navedi specifično dijelove koji su sporni i objasni zašto su sporni. Znači princip je da se iznesu svi stavovi, rame do ramena - Poenta NPOVa.
I usput za sve, pogledajte početnu stranicu en. Wikipedije: Članak o Sarajevu je današnji "Featured Article" E.B. 05:15, 11 Nov 2004 (CET)

Nekoliko napomena[uredi izvor]

Drago mi je da je ova bura u čaši vode razjašnjena. Mislim da nije loše ponoviti nekoliko stvari, da ne bude zabune:

1. priče o negiranju bos. jez. su, naravno, glupost (nije ovo Serbian cafe). Činjenica je da smatram da je primjerenije ime bošnjački mjesto bosanski (to nisam nikada ni krio), no, i to da smatram da se ti stavovi ne mogu nametati Bošnjacima, kao ni obratno. U hrvatskom se taj jezik zove bošnjački, dok ga Bošnjaci zovu bosanski. Ovaj tekst (glavni članak) je pisan na bosanskom (npr. na leksičkim dijelovima nisu upotrijebljeni oblici koji nisu dio bosanskog standarda- tko, kemija, što, ...Upotrijebljeni su, naravno, oblici koji su bili proskribirani, pa ih netko doživljava kao strane: povijest, tisuća, manipulirati,....

2. no, važnije od ove ili one riječi je generalna vizura, a to je ono po čemu je bosanski jezik zanimljiv i izazovan sa sociolingvističke strane. Činjenica je da ga ni dosadašnje preskripcije nisu osvijetlile. Naime- u prikazu nekog jezika je nužno navesti neke ekstralingvističke faktore (npr., u slučaju hrvatskog političku propast Zrinskog i Frankopana 1671, što je uvjetovalo nestanak interdijalekta; srpsko nametanje u obje Jugoslavije. U srpskom otpor srpske građanske klase i svećenstva reformi Vuka Karadžić i početke velikosrpske ideologije na jezičnom planu). Za bosanski su zanimljive sljedeće točke-a to je najzanimljivije, a ne ova ili ona riječ:

  • inzistiranje na stupnju razlika od hrvatskog ili srpskog nije glavni kriterij za bit jezika. Još je Brozović 1971 rekao da čak i da postoji i formalna skoro istost (kao kod jednojajčanih blizanaca) – ništa ne mijenja na činjenici da je volja nekoga naroda glavni kriterij za priznavanje jezika, jer je on medij komunikacije jedne, i baš te- a ne neke druge nacionalne zajednice
  • i bošnjački lingvisti (još više običan narod), a najviše srpski protivnici jezika Bošnjaka (pod bilo kojim imenom- sve je to srpski, zna se) inzistiraju na velikom postotku tzv. turcizama. Pažljivije proučavanje pokazuje da je postotak turcizama mali, skoro nikakav. Nešto veći nego u hrvatskom, ali ograničen osim na vjerski život, najviše na obiteljski krug (amidža, daidža,..). Opet, Brozović je rekao: riječi dolaze, riječi odlaze, važna je gramatička struktura. U sadašnjem bosanskom ima daleko veći broj germanizma, a kamoli anglizama, nego turcizama. To je važan problem, i to koji valja razmotriti.
  • treće je prijelom nastao iseljavanjem 1878 i kasnije. Nestalo je orijentalnoga utjecaja i na tom duhu većinski odgojene inteligencije. Dovoljno je pogledati jezik pisaca iz razdoblja oko 1840. ili 1870., i onaj iz 1930. ili 1950. Ne radi se samo o pritisku srbizama, nego naglom nestajanju turcizama. Ako ih je prije bilo (od oka) oko 30% u tekstovima, spali su na manje od 1%. To je velika promjena kojoj je posvećeno malo pažnje.
  • nakon tih nekoliko misli, važno je napomenuti sljedeće: iako se slažem s dijelom Riđanovićevih primjedbi, osobno mislim da su Isaković, Jahić i Halilović obavili dobar posao. Riđanović je u situaciji da od drveta ne vidi šumu. Stvar nije u tome da se bosanski razlikuje od hrvatskog i srpskog (iako će to prirodno uslijediti)- nego da slijedi svoj put. Tamo gdje se preklapa s hrvatskim (ili srpskim), time nije manje autentičan. Dakle, procedura bi bila oformiti reprezentativan korpus (korpusna lingvistika), i to bošnjačkih pisaca koji su pisali na bosanskom (tu prednost treba imati usmena književnosti i stariji naraštaji). Pisci kao Izet Sarajlić nisu reprezentativni jer su pisali na srpskom. Uz korpus, kao i dijalekatska istraživanja, mislim da može biti oblikovan tekstovima utemeljeni bosanski jezik- iako se, predviđam, neće jako razlikovati od ovoga propisanoga od Halilovića i Jahića.

Daleko je važniji nemar, nepostojanje lektora i sl. Ili- standardni jezik nije prodro u medije, gdje i dalje vlada «srpskohrvatski». Koji su uzroci toga nemara, može se objašnjavati s više faktora, no nešto je očito: jezik koji je vladao u BiH tijekom SFRJ je bio srpski. Taj «srpsko-hrvatski» o kojem govore (sada neki već pokojni) strani slavisti, zagovornici Jugoslavije i srpske dominacije u njoj- u cijelosti je srpski jezik ijekavskog izgovora, od fonetike, preko morfologije do sintakse. Da ne ostane apstrakcija: u fonetici, to je propisani dvoslogovni izgovor jata (di-je-te), a jednoslogovni (d'jete); u morfologiji, u tvorbi riječi (sa- (savremeno, saglasnost,..), Vitlejem/Betlehem, ekavski oblici (prevod, prevoz,..-a ne prijevod, prijevoz)); u sintaksi dakanje («Da li imaš ?» prema «Imaš li ?») itd.

Dakle, u medijima i dalje vlada srpski ijekavski koji mnogi, zbog pranja mozga školovanjem, misle da je «pravi bosanski». Taj pravi bosanski je (uz manje modifikacije) jezik Vuka Karadžića, Petra Kočića, Alekse Šantića, većeg dijela opusa Jovana Dučića,..To po svom idiomu uglavnom nije jezik Safveta Bašagića, Hasana Kikića, Maka Dizdara, Meše Selimovića (za ovo sam već rekao da treba pažljivije proučiti njegov stil), Dževada Karahasana. Možda je najbolji primjer tip jezika u Dževada Karahasana. To je, otprilike, bosanski standard. Nije ni proučen prosvjed Isakovića i Dizdara 1970 i 1971 protiv srbizacije jezika u BH (dok se tu i tamo nađu Isakovićevi protesti zbog hrvatskih mijenjanja tekstova (ko u tko i sl.)- iako taj njegov tekst niti je najvažniji, a moglo bi se dovesti u pitanje bar pola teksta. No-to je druga priča). I dalje, nekim čudom, vlada ideja da je «s-h»- tj. srpski ijekavski autentičan bosanski jezik. E- nije. Mir Harven 11:30, 11 Nov 2004 (CET)



Objasenje za izbrisane sadrzaje

1) "poglavito"-Ova riječ se ne nalazi u pravopisu bosanskog jezika od S. Halilovica (14.12.1995.) Ova riječ nije karakteristična za bosansku leksiku jer je niko ne upotrebljava, a jezik je sredstvo za komunikaciju, a ne političke pretenzije.

2)budući da je vjerski faktor bio glavnim samodefinirajućim elementom u odnosu spram susjednih Hrvata, Srba i Crnogoraca, jezik je, uz etničko-kulturne tradicije, silom povijesnih zakonitosti ostao tek sekundarnim razlikovnim čimbenikom. Istina, to se može reći i za Srbe i Hrvate iz BiH, jer iako su, posebno Hrvati, sudjelovali u standardizaciji nacionalnoga jezika (niz rječnika i filoloških djela poteklih iz provincije Bosne Srebrene)- činjenica je da su nacionalni jezici Hrvata i Srba oblikovani u Hrvatskoj i Srbiji, a ne u Bosni i Hercegovini. U situaciji vjersko-narodnosne polarizacije i isprepletenosti, šanse Bošnjaka (koji još nisu riješili ni pitanje vlastitoga identiteta, niti imena toga identiteta), bile su minimalne, a manevarski prostor skučen


-čimbenik, također je riječ koja nema veze sa životom, a pogotovo ne sa bosanskim jezikom

-vjerski faktor bio glavni samodefinirajući faktor kod Bošnjaka. Ovom rečenicom se želi reći da su Bošnjaci nastali jučer, a ne od prije 1000 godina. Također se navodi:

"koji još nisu riješili ni pitanje vlastitoga identiteta, niti imena toga identiteta"

Ovo nije tačno, jer su nam drugi rješavali pitanje identiteta, a svaki Bošnjak, je znao ko je i šta je sa vrlo jasnim stavom o identitetu.

Dokaz u nastavku:

Spor izmedju Srba I Hrvata, Josip Ljubić, Zadar 1895.

Kad se Bosna I Hercegovina iz stoljetna sna prenula u
život, pohitaše Srbi i rekoše Bošnjacima:
«Amo k nama, vi ste Srbi!
Kad to opaziše Hrvati, pohitaže i oni rekoše Bošnjacima:
«Ne k Srbima, već k nama, vi ste Hrvati!»
Ali, Bošnjaci nijesu bili lude. Prije nego što bi se odlučili
ili na desno ili na lijevo, prohtjelo im se vidjeti da li je ta
hitnja bratska ljubav ili šta drugo, pa kad vidjevši o čemu
se radi, tad jednostavno, logično, sasvim logično dođoše do
zaključka: Ni amo, ni tamo, već svak za se.
Evo logike kojom se poslužiše:
Kad se Hrvati i Srbi smatraju kao dva naroda, a jezik
im je isti, zašto ne bi i mi, kad govorimo kao oni,
bili treći narod?
Kad Srbi i Hrvati kažu da ne mogu da budu isti narod
jer su im dva imena, zašto ne bi i mi, kad nam je ime
sasvim drugačije nego njihovo, bili treći narod?
Kad Srbi i Hrvati kažu da ne mogu da budu isti narod
jer nisu nad njima u prošlosti isti kraljevi vladali, zašto ne
bi i mi, kad smo vlastite narode imali, bili treći narod?
Kad Srbi i Hrvati kažu da ne mogu da budu isti narod
jer su jedni pravoslavci, a drugi katolici, zašto ne bi i mi,
kad smo muhamedanci, bili treći narod?


Poenta je ta da sve ovo nije relevantno za temu, jer nema veze sa bosanskim jezikom niti strukturalnim karakteristikama, leksičkim karakteristikama.

Kao što M.H. reče: Hrvati imaju pravo na "bosanski" i to kao regionalni pojam, i to je njegovo nastojanje. Npr. Zasto je cititrao pjesmu iz alhamijado knjizevnosti koja ima u naslovu pridjev hrvatski?

Kada bi se u clancima citirale pjesmice, clanak ne bi licio na clanak, ali ako vec hoces i tako mozemo mi svasta nesto citirat!


Predosmansko i osmansko razdoblje

1) To, što veći dio tih jezičnih spomenika nije formalno integriran u korpus bosanske pismenosti- nije previše relevantno, jer je nijedan jezik ne nastaje niotkuda


Zasto navodis nesto sto nije relevantno? Zato jer zelis da naglasis kako jezicki spomenici nisu dio bosanske pismenosti, nego hrvatske?

2)"Proces islamizacije rezultira u stvaranju posebne narodne skupine, koje će vremenom promijeniti spektar imena. Prije no što prijeđemo na prikaz jezičnih osobenosti..."


-Prvo propagandi o postanku Bosnjaka nije mjesto barem na ovom clanku, jer je tema> Bosanski jezik.

-Drugo islamizacija nije stvorila poseban narod. Bosnjani su samo nastavili kontinuitet.

-"Islamizacija" nije adekvatan termin, jer su Bosnjani vecinom, dobrovoljno prihvatili islam i nije bilo prisile u prihvatanju islama, sto svjedoci i Ahdnama o slobodnom propovijedanju katolicanstva u Bosni.

3) Sadašnji bošnjački narod je od sredine 19. vijeka prošao kroz niz faza imenovanja i preimenovanja (Turci, Turci Bošnjaci, Hrvati/Srbi muslimani, Jugoslaveni muslimani, Muslimani), da bi na koncu stoljeća konačno prevladalo bošnjačko nacionalno ime za pripadnike islamske vjeroispovijesti koji su izvorni govornici nekoga dijalekta koji pripada srednjejužnoslavenskom dijalekatskom sistemu.


-Dakle, uporno pises o tezi koja nema veze sa temom! Ja sam dao alternativnu recenicu>

Bošnjaci su od sredine 19. vijeka prošli kroz niz faza imenovanja i preimenovanja što je bilo uslovljeno između ostalog i nametanjima i pretenzijama susjednih naroda, ali i samog komunističkog režima (npr. Ante Pavelić-muslimani kao "hrvatsko cvijeće", potom nemogućnost samoopredjeljenja u prvih dvadeset godina Titove Jugoslavije, potom Muslimani sa velikim M), da bi na kraju stoljeća konačno prevladalo bošnjačko nacionalno ime.


4) jer drugi naziv implicira da se radi o zemaljskom, državnom jeziku- što nije slučaj, a i odaje aspiracije Bošnjaka za dominacijom (bar u tom pogledu) u cijeloj BiH

Naziv bosanski nista ne implicira, sto ti tvrdis!

5) Glavna nemogućnost racionalne rasprave leži u tome što je turska riječ "Bošnjak" zamijenila staru"Bošnjan(in)"- ali u suženom značenju. Prije je Bošnjanin označavao bilo kojega žitelja Bosne, dok se ime Bošnjak odnosi na samo jedan segment populacija, islamizirano stanovništvo. Zbog toga je naprosto nemoguće iz starijih vrela izvesti bilo kakav jednoznačan zaključak, jer se samo ime upotrebljavalo u drugačijim društveno-etničkim okolnostima

-Opet se iznose neistine ili neutemeljene teze, koje ponavljam nemaju veze sa temom!!!

6) Nesporno je da je u 19. stoljeću zabilježeno da je većinski naziv za jezik u Bosni bošnjački (npr. po svjedočanstvima Matije Mažuranića "...u Bosni se bošnjački eglendiše"), a pojavljuje se i ime bosanski (npr. u crnogorskim muslimanskim izvorima).


-Ovo je vec preslo sve granice. Naveo sam povelju o bosanskom jeziku. Naveo sam Antine argumente! Dakle, radi se o neistini!!!


Rekao si i ovo u diskusiji: DA, AKO SE GLEDA POVIJESNO, JEDINO HRVATI IMAJU "TAPIJU" NA TO IME JEZIKA. I TO KAO POKRAJINSKO,A NE NACIONALNO.

Ja potpuno razumijem tvoje frustracije, i teznje da gore navedenu tezu umotas u clanak! Pored ove tvoje teze koju potkrepljujes sa> 19. stoljeću zabilježeno da je većinski naziv za jezik u Bosni bošnjački (npr. po svjedočanstvima Matije Mažuranića "...u Bosni se bošnjački eglendiše"),

Trebao bi onda dodati i sve cinjenice iz: Historijata upotrebe imena "Bosanski jezik" izvan bošnjačko-muslimanskog kulturnog kruga + Cinjenice iz bosnjackih izvora, koje ja nisam navodio, nego sam prvo naveo djelo Ante Granica, za razliku od tebe koji citiras takodjer hrvatske izvore...


Pitanje za moderatore? Da li cete sankcionisati ovakve stavove M.H., odnosno da li postoje sankcije, zabrana itd. ili se i ja mogu sluziti uvredama, a da nemam nekih sankcija?!>

Pa-GDE SI SE DEO, MOJ "BOŠNJAKU", DA MI SOLIŠ PAMET O VASKOLIKOM SRPSKOM (MOŽE I BOSANSKOM)-OPŠTEVASELJENSKOM JEZIKU KOJI UPOTREBLJAVAJU STANOVNICI CRNIH RUPA I OSTATKA SVETA. GDE BEJAŠE, BELOSVECKI HOŠTAPLERU ?) Dakle- dobrodošle su izmjene, no ovakve budalaštine (tuljane-budala dolazi od abdal, abd-rob, Božji rob) ne. Sikter i ćibe. Ne petljaj mi se oko nogu, srpčiću mali. Mir Harven 21:00, 10 Nov 2004 (CET)