Razgovor:Crnogorski jezik

Tekst prebacen sa clanka --Elmir[demicx] 17:32, 17 april 2007 (CEST)

Nekoliko primjedbi na ovaj dio teksta, bez obzira na to sto je lijepo osmisljen: 1. Ni ovdje se ne kaze "ŚASTANAK" no isto "Sastanak" a "Ś" se koristi umjesto "sj" u "sjesti" "sjeca" "sjednik" i slicno...

2.Nije "Bidzin" za pasce, no je "BI3IN" sa slovom "3" koje se cita "dz"... To vazi i sa "BRON3IN"

3.Zaboraviste napomenuti e je ovo skarabudzeno sa svih krajeva Crne Gore, posto se neke rijeci ne koriste u sjevernom i centralnom dijelu, a neke koje se koriste tu, ne koriste se na jugu.

Inace fonema dz- з u crnogorskom je prisatna i u makedonskom, a u statiju pise da je nema kod ostalih juznoslavenskih jezika. Na Makedonskom se pise isto kao latinicno s- ѕ, a kada se jezik latinizira se upotrebuje dz. Fonema je prisatna u rijecima poput zvijezda (dzvezda), zid (dzid) itd. Pozdrav 1 2009

Mozes li postaviti pisma koja se koriste u crnogorskom jeziku (i cirilicu i latinicu)?Nenaad 22:10, 30 april 2008 (CEST)

---

moram da izbrisem primjere,to jednostavno niko i nigdje u Crnoj Gori ne govori...

Besmislice

Ovaj članak je jedno veliko originalno istraživanje a pri tome i netačan. Njegoš jeste Srbin, u Gorskom vijencu vladika Danilo (Njegošev glas u delu) žali za srpskim carstvom, a Njegošev rođak Nikola Petrović je napisao en:Onamo, 'namo!

Jesi li ti siguran da si Srbin? Mozda su ti roditelji lagali ili bili u neznanju zbog indoktriniranosti ideologijom srpstva?Nenaad 22:10, 30 april 2008 (CEST)

Sto je problem sa onom cinjenicom da vecini ljudi koji pricaju srpskim jezikom treba recnik da bi razumjeli Gorski Vijenac? To je fakat, probaj i ti da procitas (a da nijesi iz crne gore) pola stvari necesh razumjeti. Uz svako izdanje Gorskog Vijenca ima i pojmovnik, recnik na srpskom jeziku koji objasnjava crnogorske rijeci iz Gorskog Vijenca.

Pišite po pravilima wikipedije na bosanskom jeziku. Koristite ijekavicu, slova sa kvakama (č,ć,š,ž) i navedite izvor. Pozdrav. --Smooth O 22:09, 2 maj 2008 (CEST)

A gdje je izvor sa postojecu tvrdnju? Potpuni non-sence od recenice. A ti bi mogao pomoci sa prevodom na bosanski, najlakse je izbrisati. Koja je to fora.

Evo reference [[1]]

Molim te ako mozesh da prilagodis tekst bosanskom jeziku.

Osporavanje

Ustav Crne Gore navodi crnogorski jezik kao sluzbeni jezik, prema tome nepotrebna je svaka dalje diskusija dali jezik postoji ili ne postoji. Sto se tice diskusije oko drugih stvari zamolio bih sviju da koristi u sto vecoj mjeri reference da bih izbjegle bezvezne flame ratove. --EmirA 23:58, 2 maj 2008 (CEST)

Tačno. Samo problem je što ne postoji pisani standard, nije standardizovan, koji su argumenti koje koristi strana koja tvrdi to. Ne bi trebalo ignorisati to, štoviše trebalo bi uključiti u članak, zajedno sa detaljima o tome kako teče standardizacija - godina dana rada Odbora za standardizaciju crnogorskog jezika kojim predsjedava upravo pripadnik naroda čiji je nacionalni jezik ove wikipedije, što bi bilo izuzetno interesantno (Adnan Čirgić), te dva postojeća predloga za crnogorski jezik (novi pravopis i dubleti), i najava da će do kraja februara 2009. godine biti gotovi crnogorski rječnik, crnogorska gramatika i crnogorski pravopis. --Pukovnik 00:02, 4 januar 2009 (CET)

Primjeri u članku su zbilja loše odabrani a spor oko jezika koncentrisan oko natezanja čiji je Gorski vijenac. Da, Njegoš je pjevao o srpstvu identifikujući ga s tada popularnim romantičarskim amalgamom pravoslavlja i slovenstva, ali takav njegov poetski pristup nema blage veze s genocidnim interpretacijama tokom 20.vijeka. Radi se o bogohulnoj zloupotrebi Njegoša koji zločincima služi za "opravdanje" svojih bolesnih političkih projekcija. Njegoš piše banu Jelačiću kao "jednorodnom" i "jednoplemenom bratu", i što sad? Da li uzeti taj citat i tvrditi kako je Njegoš Hrvat. Nije li Njegoš Bošnjak ako mu je Ali-paši Rizvanbegović iz Stolca bio pobratim? Ne piše li Gagiću i Rusima kao jednoplemenoj i jednorodnoj braći. Svoja je djela Njegoš štampao je u Beču a na njima piše: štampano U JUGOSLAVIJI (1851)? Tvrditi da je Beč Jugoslavija? Njegoš srpstvo identifikuje sa pravoslavnom vjerom, kao što je islam identifikovao s "turskom vjerom". U Gorskom vijencu - koji je POTPUNO SLOBODNA PJESNIČKA INTERPRETACIJA JER SE DOGAĐAJ O KOJEM PJEVA NIKADA NIJE POVJESNO ODIGRAO - jasno je da Njegoš valjda toliko zna da "turska vjera" i Turci" jesu njihova braća po krvi, bratstvu i plemenu. A kada Crnogorcima izdaje pasoše, to više nije polje pjesničkih sloboda, onda lijepo upisuje narodnost: Crnogorac. Što se jezika tiče, prof. Nikčević (pokojni) je napravio snažan iskorak u profilisanju jezičkih standarda ali je stavljao akcenat na arhaizaciji; sada je formirano stručno tijelo za standardizaciju crnogorskoga jezika i eksplicitna arhaizacija vjerovatno neće biti prihvaćena. Ali, tri glasa postoje u crnogorskom jeziku uprkos 150 godina filološke unifikacije, oni su živi u narodu i svakodnevnom razgovoru. Teško je zamisliti književnost koja, recimo, piše u dijalogu a da ignoriše ta tri glasa. Ako bi neko u školi ranije napisao đevojka umjesto djevojka - jedinica! Takve stvari su smatrane neknjiževnim i seljačkim. Ali, svi, ama svi, i uniferzitetski profesori danas kažu đevojka, đed, đeca. Vuk je došao u CG i na bazi crnogorskog jezika standardizovao jezik koji je imenovao - srpski. On takođe sve do kasnih 1850-ih piše đevojka, đed, đeca...Na bazi te i crnogorske jezičke građe priješlo se na ekaviziranje. Ne, zaboravite, pok. profesor Mušović je donio zapanjujuće podatke o strukturi stnovništa gradova i naselja u Srbiji u prvoj polovini 19. vijeka gdje u Karanovu (Kraljevo, Hisar-aladži (Kruševac) itd preovlađuje bošnjačko stanovništvo i ne samo to - svi govore ijekavicu (i Vuk je ijekavicu posisao s majčinim mlijekom u rodnom selu kod Loznicu). Ekavica je prihvaćen model koji stiže iz Bugarske, Makedonije i od Srba iseljenih s Kosova u Vojvodinu, itd.

Lekcija

Jadno je, tužno, ali i komično to što predavanja o "crnogorskom jeziku" na ovim stranicama drže polupismeni ljudi, koji još nisu ni naučili pravila za pisanje rječce "li", a kamoli da znaju nešto više o normiranju jezika. Primjer sa "Śastankom", kao i drugi, koji mu slijede je najbolji pokazatelj o koliko dobrom poznavaocu tzv. crnogorskog jezika se radi. Vojislav Nikčević nije bio lingvista, bio je profesor književnosti, a koliko se razumije u jezik i jezičke standarde - najbolje se vidi upravo u njegovoj "Gramatici", gdje se bukvalno, žargonski rečeno, "gađao" sa objasnjenjima morfeme, priloga itd. itd. itd. Ipak, čak je i on u svojoj "Gramatici" naglasio da crnogorski jezik ne postoji kao poseban jezički sistem, već samo kao jedna socio-lingvistička posebnost u okviru srpskog jezika. Sto se tiče novih slova u azbuci, hahahaha - postoji nešto što se zove lingvistički standard i u skladu sa tim standardom se normiraju svi savremeni jezici. Prema tom standardu, da bi jedan glas postao fonema, neophodno je da ima distinktivnu funkciju u jeziku, a nova izmišljena slova nemaju tu funkciju, prema tome - ne ispunjavaju osnovni zahtjev da bi postala dio pisma, a to što će ipak to biti je čisto politički akt, potpuno protivan lingvističkim standardima. Što se tiče Njegoša, objašnjenja koja se daju na kraju "Gorskog vijenca", su objasnjenja uglavnom turcizama i drugih riječi stranog porijekla, a ne nekih autentičnih crnogorskih riječi. Uzmite, recimo Šekspira u originalu, pa ćete vidjeti da su poslednje stranice njegovih knjiga ispunjene objašnjenjima nepoznatih riječi, jer je savremeni engleski jezik nešto drugo u odnosu na šekspirovski engleski - ili ce se,možda neko naći da ospori da je Šekspir pisao na engleskom jeziku, kao što spore da je Njegoš pisao na srpskom! :-> Bože, dokle doseže ljudska glupost........ I još jedna primjedba - lingvisti koji osporavaju "crnogorski jezik" su visoko cijenjeni lingvisti, ne na Balkanu, već u Evropi. Miloš Kovačevic je u svijetu priznat kao jedan od najvećih živih stručnjaka za slavistiku, proguglajte malo, da vidite na kojim je sve univerzitetima predavao kao gostujući profesor, pa će vam biti jasnije o kolikoj se veličini radi! Toliko za sad, moram da idem, ali uskoro ocekujte opširnu lekciju iz lingvistike na ovu temu!

Sto se referenci tiče, upućujem čitaoce na Nikčevićevu "Gramatiku" i bilo koji udžbenig opste lingvistike, preporučujem svjetski poznate i priznate autore, pretpostavljam da ne treba da ih imenujem, posto ove stranice posjecuju sve suvi stručnjaci u ovoj oblasti :->

Nekoliko pitanja o članku

Prvo, zašto je članak zaključan?

Drugo, predložio bih nekoliko izmjena. Prvo je "maternji jezik Crnogoraca". Što to uopšte znači? Da li je to običaj da se na wikipediji tako ističe? Ako je kriterij da većina pripadnika jednog naroda govori tim jezikom, onda to nije tačno, jer većina Crnogoraca se izjasnilo za srpski jezik, a manjina za crnogorski.

Treće, članak ne priznaje problematiku crnogorskog-srpskog jezika. Činjenicu da se većina crnogorskog stanovništva izjasnilo da im je maternji jezik srpski, odnosno preko 63%, naspram ovih 22%, mora biti uviđena, kao i ta da je opšte vjerovanje da zaseban crnogorski jezik od srpskoga ne postoji, i da kao takvi u širem lingvističkom pogledu, od najrelevantnijih (SIL - nije priznat kao zaseban od srpskog jezika, tako da i nema svoj kod, poseban od srp, Projekat Rozeta, Jezici svijeta,...) preko neznačajnijih po svojoj bitnosti (Projekat Džošua,...), prosto ne priznaju da postoji crnogorski jezik, odvojen od srpskoga jezika. Članak wikipedije bi trebao da prikaže realnu i neutralnu sliku činjenične situacije na polju i prema izvorima, a to je da crnogorski jezik nije standardizovan i da i nema nikakve svoje ISO.

Četvrto, što se tiče historijskoga dijela. Nema potrebe citirati, tj. pozivati na francuskog pukovnika Vijalu de Somijera, te potom iznova ga, još jednom, citirati ga kroz riječi srpskog jezikoslovca Vuka Stefanovića Karadžića. Još jedna opasna stvar je potencijalno izvlačenje izvora iz konteksta, tj. neimanje na umu da je Vijala Crnogorce smatrao Srbima i neizbježnu kontroverzu i samoprotivrječnost koja proizlazi iz citata. Što se tiče druge naznake, odnosno citata od Karadžića, kakve on ima veze sa crnogorskim jezikom? Ne zna se je li citat tu da podrži tezu da su Crnogorci zaseban narod od Srba, ili da su oni sami Srbi, no jedno je očigledno - njemu nije mjesto u članku o crnogorskom jeziku. Što se tiče citata od Ljubomira Nenadovića, treba popraviti poveznicu - ne radi (pokvarena je).

Peto, treba temeljno razmotriti neutralnost odjeljka posvećenog historiji. Naimenice, konkretno se odnosim na činjenicu da kada stavimo samo jednostrane podatke - zanemarujući drugu stranu novčića - članak i postaje takav, neodgovarajući wikipediji. A naime, to je da se na crnogorskim prostorima prije (i prije tih vremena, u XVIII. vijeku) jezik zvao srpskoslovenski jezik ili češće slovenosrpski jezik. Da navedem jedan primjer, evo iz Kratak historijsko-geografski opis Crne Gore od jednog Brđanina, Jovana Stefanova Balevića, koji je ovo dosta realno djelo napisao 1757. godine u Sankt-Peterburgu u Ruskoj imperiji, tačka 10.:

U Crnoj Gori nema nikakvih zanatlija ni škola osim u Cetinjskom manastiru, pri arhiepiskopskoj rezidenciji, gdje čitanje i pisanje na slavenosrpskom jeziku uče sveštenici i to o trošku arhiepiskopa.

..ili jedan bolji drugi primjer, pismo crnogorskog mitropolita Save Petrovića Njeguša 1743. godine ruskoj carici Jelisaveti Petrovnoj:

Petar Veliki je poslao 1711. godine pukovnika Mihaila Miloradovića i kapetana Ivana Lukačevića mitropolitu Danilu i crnogorskim starješinama i svom jedinovjernom crnogorskom narodu, koji je jedinoga slovenosrpskoga roda i jezika.

Vrlo rjeđe se javlja prosto "srpski" u onovremenim crnogorskim prostorima. Da navedem jedan konkretan primjer isto od vladike Save, evo zapisa o međunarodnom ugovoru, o kupovini zemlje, od 1. decembra 1746. godine, ovako je Sava završio:

..i naški, po serbski, pisa pop Mitar Rašković, a turski pisa Kaplan aga Omer-ćehaić.

..ili da spomenem malo i od Bokelja, konkretno žitelji topaljske opštine (Topljani, od Tople) zahtijevaju od mletačkog providura u Kotoru cjelokupnog episkopa za Dalmaciju, Boku i, opet interesantno za ovu wikipediju, dio Hercegovine, 14. novembra 1751. godine:

..a to da nam je od zakona grčaskoga vastočnaje crkve, a od roda i jezika iliriko - slavenosrbskago..

..ili pismo od mitropolita Save Dubrovačkoj republici od 15. juna 1767. godine:

...i drago nam je vladanje vaše koji se vi jošte od našega srbskoga jezika nahodite...

..ili, pak, da navedem i nešto od tadašnjeg prostijeg crnogorskoga puka, ovo je pismo Crnogorskog zbora (glavara crnogorskih plemena) Mletačkoj republici, od 1792. godine:

Mi smo, hvaleći Boga, svijet od vjere i od zakona pravoslavnoga grčaskoga, jezika i slavnoga junaštva srpskoga.

Ima obilje ovakvih primjera iz tih vremena. Postoji čak i jedan od Save Petrovića gdje se vidi i uticaj iliristike (za slovenski jezik), u pismu katoličkim misionarima u Dalmaciji od 1750. godine u kojem je napisano na venecijanskom jeziku u komentaru na dnu da je to prijevod sa ilirsko srpskog jezika. Sve u svemu, nije problem naći i slične ovakve istorijske izvore i za sljedeći, XIX. vijek. Konkretno je problematično izostaviti ih. Mislim na neke istorijske činjenice, kao na tu da je 1812. godine Petar I. Petrović Njegoš (budući Sveti Petar Cetinjski, veliki crnogorski i uopšteno srpski pravoslavni svetac) prvi pokušao sa uvođenjem šireg narodnog obrazovanja, štampanjem Srpskog bukvara u Veneciji, za obrazovanje najmlađih Crnogoraca slovenosrpskim i (srpskom recenzijom) crkvenoslovenskim jezikom. Potom, prva crnogorska osnovna škola je osnovana na Cetinju 1834. godine, od strane vladike Petra II. Petrovića Njegoša. Četiri predmeta koja su u toj školi učena su bili:

• Srpski jezik

• Vjeronauka

• Računanje

• Pisanje

S ciljem jezičkog odgoja mladih Crnogoraca, Njegoš je štampao dva velika djela u novostvorenoj (obnovljenoj?) Cetinjskoj štampariji: "Srbski bukvar" 1836. godine, te i "Srbska gramatika" 1838. godine (djela su, a ovo će javnosti ove wikipedije isto biti posebno interesantno, od jednog Hercegovca, Dimitrija Milakovića). Kada govorim o kršenjima dojma neutralnosti na ovom članku, naime, mislim upravo na citiranje srpskog književnika Ljubomira Nenadovića kao što je trenutno predstavljeno, a zapostavljanje, prostih činjenica - kao što je npr. ova: Knjaz Danilo Petrović je, nakon što je sredio svoju vlast i popravio crnogorske unutrašnje političke prilike, prešao na reformu školstva i uložio puno. Imamo detaljan prikaz predmeta koji su se učili u reformisanoj cetinjskoj osnovnoj školi 1854. godine - u II. razredu su se učile osnove, a u III. se učila druga polovina ovog predmeta, koji se zvao "Srpska gramatika". I sada koliko je relevantno izbaciti da se u crnogorskom obrazovanju sredinom 19. stoljeća učila srpska gramatika, a postavljati interpretacije iz privatnih pisama (sic!) jednog čovjeka? Koliko je tako nešto konkretno neutralno?

Da malo skratim, kada je vlast preuzeo knez (kasnije kralj) Nikola I. Petrović, srpska gramatika se ostala učiti u svim osnovim školama u crnogorsko-brdskoj državi. Poslije dobitka priznanja nezavisnosti Knjaževine Crne Gore, reforme su uslijedile - predmet u svim crnogorskim osnovnim školama je ponovno postao "srpski jezik". Da navedem konkretan primjer, evo spiska predmeta za IV. razred osnovnih škola: Zakon Božji, Srpski jezik, Slovensko čitanje, Račun, Geometrija, Zemljopis, Srpska istorija, Poznavanje prirode, Krasnopis, Pjevanje crkveno i narodno, Gimnastika, Vojničko vježbanje. Što se tiče višeg obrazovanja, 30. avgusta 1890. godine je donijet Zakon o ustrojstvu gimnazija u Knjaževini Crnoj Gori. Evo spiska iz nastavnog plana: Nauka vjere, Srpski jezik i književnost, Latinski jezik, Grčki jezik, Ruski jezik, Staroslovenski jezik i književnost, Opšta i srpska geografija i istorija, Matematika, Prirodopis, Fizika, Filozofska propedeljtika, Crtanje, Krasnopis, Gimnastika i vojničko vježbanje, Pjevanje i muzika. Da navedem eto i jedan primjer konkretnih udžbenika što su bili korišteni prilikom nastave, udžbenik za nastavu "srpskog jezika i književnosti" je te godine u IV. razredu cetinjske gimnazije bio "Odabranija djela iz srpske književnosti".

Što se tiče bogoslovija (na Cetinju osnovana 1869. godine), i tamo je redoviti predmet bila "Srpska gramatika", a s ciljem potpunog kompletiranja štiva za osnovne škole u Crnoj Gori, 1900. godine je na Cetinju štampana "Srpska gramatika" za treće i četvrte razrede od Đure Špadijera. Prvi put je regulisano opšte obrazovanje Zakonom o narodnijem školama od 1907. godine (obnovljen 1911. godine, povodom promjene oblika monarhijskog uređenja). Ovako je glasio Član 1.:

Zadatak je narodnijema školama, da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život, a naročito da šire prosvjetu i srpsku pismenost u narodu.

..a Član 4. je definisao manjinske jezike:

U mjestima gdje se ne govori čisto srpski, otvara se uz osnovnu školu pripravni razred, koji su dužna pohađati sva djeca prije stupanja u prvi razred osnovne škole.

...i konačno, u III. odjeljku je bio Član 26., koji je utvrdio predmete za sve crnogorske osnovne škole:

[..] 3. srpski jezik [..]

Što se tiče konkretnih dnevnika, svjedočanstava, uvjerenja, postoji masa takve dokumentacije iz crnogorske države prije jugoslovenskoga ujedinjenja, koji svugdje i bez ikakvih izuzetaka govore o srpskome jeziku. Nije nikakav problem skenirati i nabaviti ih kao primjere, ili pogledati raznorazne knjige, kao npr. što je bila Čitanka iz lijepe srpske književnosti od Dušana Vuksana iz 1912. godine koju su vojni redovci crnogorske vojske koristili prilikom obuke (učenja crnogorskog jezika). U Crnoj Gori se srpski jezik ostao učiti u svim školama tokom postojanja jugoslovenske kraljevine (mada je u nekima, doduše prilično kasno, uveden pojam "srpski ili hrvatski jezik", odnosno "srpsko-hrvatski jezik" radi isticanja narodnoga jedinstva [a neki su počeli govoriti i "jugoslovenski jezik" tih dana]), a 1941. godine, kada su Sile Osovine rasparčale Kraljevinu Jugoslaviju, bilo je govora o crnogorskom jeziku, tada je počelo pisanje "Italijansko-crnogorskog rečnika", koji bi trebao da bude osnova, jer su svi trebali znati italijanski i crnogorski jezik. Partizani su, oslobođenjem Crne Gore 1944. godine, u škole vratili srpski jezik. Evo i uputstva Izvršnog odbora ZAVNOja Crne Gore i Boke od 13. marta 1944. godine:

U domovima kulture treba osnovati čitaonice i biblioteke. Tamo gdje već postoje čitaonice i biblioteke, treba ih urediti. Pri stvaranju biblioteka valja naročitu pažnju posvetiti domaćoj književnosti (srpske narodne pjesme, Vuk Karadžić, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić, Stefan M. Ljubiša, Aleksa Šantić, Petar Kočić, Branislav Nušić, itd.)

...ili možete slobodno pogledati i uputstvo za osnivanje nastave u slobodnim i još dodatno novoosnovanim školama od istog tijela, od 5. aprila 1944. godine:

Uzmimo srpski jezik i istoriju. Sam program ovog predmeta sastoji se prije svega u tome, da djeca nauče čitati i pisati. Učitelj treba prema tome da najveću pažnju pokloni čitanju i pisanju. Na časovima srpskog jezika naročito u starijim razredima, čitaće se narodne umotvorine, kratki članci i pjesme od naših starih pisaca.

Mogao bih i ovome dodati i prvi komunistički Ustav, koji je Narodna Republika Crna Gora dobila krajem 1946. godine. U dijelu o sudstvu, Član 113.:

Postupak pred sudovima se vodi na srpskom jeziku.

U svim školama u doba socijalističkih republika u Crnoj Gori se učio srpski jezik, sve do 1954. godine kada je novosadska odluka prenijeta crnogorskoj narodnoj skupštini, te se postepeno srpski jezik i književnost u školama mijenjao za srpskohrvatski jezik i književnost, što je dovršeno do trenutka kada je Socijalistička Republika Crna Gora dobila 1974. godine svoj novi i konačni ustav iz perioda socijalizma, prema kojem se srpskohrvatski jezik pominje kao nacionalni jezik (prije toga prvi put službeni jezik se u CG spominje u Ustavu 1963. godine, isto srpskohrvatski). To je promijenjeno donošenjem novoga ustava za Republiku Crnu Goru 1992. godine, koji je unio da je srpski jezik ijekavskog izgovora zvanični jezik u CG, a do kraja 1993. godine je u potpunosti srpski jezik vraćen u svim obrazovnim institucijama. Ovo sve, i gomila drugih informacije, primjerice porijeklo ideje crnogorskoga jezika u liberalno-suverenističko-nacionalističkim crnogorskim krugovima od 1993. godine, sa vrhuncem osnutkom Crnogorskog PEN centra 1997. godine (ili dublje, ideja o crnogorskom jeziku u doba pojedinih nacionalista i velikih patriota, kao npr. što je bio Vojislav Nikčević, koji je i jedan od najzaslužnijih za ovu ideju od 1970.-ih godina, kada ju je razvio), prilično nedostaju ovom članku.

Za kraj bih dodao, također, da nije neutralno postaviti jedan veliki citat jednog takvog crnogorskog književnika, prikazivanjem samo jednog pogleda. Radi neutralnosti, predlažem i dodavanje citata o crnogorskom jeziku od glavnog autora modernog srpskog rječnika, koji je Crnogorac. Ime mu je, za one koji ne znaju, Mato Pižurica. S poštovanjem, --Pukovnik 03:20, 4 januar 2009 (CET)

P.S. Da dodam i zvanje jezika koje je koristio mitropolit Vasilije Petrović (XVIII vijek), iz njegovog zapisa:

..i otvori librece napisa to skoro slovo slabo serbski..

Članak je zbog čestog vandalizma anonimnih korisnika zatvoren za ne prijavljene korisnike. Vi kao prijavljen korisnik imate mogućnost da ga uređujete. Pozdrav --Amir pitaj 09:43, 4 januar 2009 (CET)

???

...čkog Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikčević Adnan Čirgić (rođen 1980 godine) prvi je doktor crnogorskog jezika. Čirgić je svoju doktorsku disertaciju na temu „Govor podgoričkih muslimana“, obranio potkraj 2007 na Filozofskom fakultetu ... Nenaad 12:47, 4 januar 2009 (CET)

Wikipedijanac koji je pisao članak piše redovito i na hrvatskoj wikipediji, a ovaj članak je upravo kopija sa hrvatskoga. Tamo, postoji odjeljak "zanimljivost" u svakom članku što ima veze sa nečim crnogorskim, gdje je zapisana sličnost sa nečim hrvatskim, koja bi bila interesantna široj hrvatskoj javnosti - a to je i ta da je prvi doktor crnogorskoga jezika i književnosti, te glavni za trenutnu standardizaciju jezika koja je u procesu, diplomirao na Zagrebačkom sveučilištu. --Pukovnik 16:51, 4 januar 2009 (CET)

„glavni za trenutnu standardizaciju jezika“ ROFL. Mislim da nečija diploma/magisterij/doktorat nisu pretjerano zanimljivi široj javnosti, niti je to uobičajeno navoditi u člancima na Wikipediji, vjerovatno ima „zanimljivijih“ zanimljivosti. --Squirrel 19:20, 4 januar 2009 (CET)

Hrvatskoj wikipediji je to zanimljivo. :) Bosanskoj wikipediji bi vjerovatno zanimljivo bilo navesti da je on Musliman po narodnosti. --Pukovnik 20:50, 4 januar 2009 (CET)

Nebitno je kakvu ti vezu nalaziš između te osobe i članka o jeziku, ja pokušavam reći da taj podatak nije relevantan za članak. Pozdrav --Squirrel 21:22, 4 januar 2009 (CET)

Koliko zaista ima glasova u Crnogorskom jeziku?

Koliko zaista ima glasova u Crnogorskom jeziku? Ima 33 glasa, ali na žalost 32 slova. Do skoro ja, koji sam ortodoxni Crnogorac, nijesam mogao napisati ono sto izgovorim, jer sam morao koristiti tuđi, tj. Srpski jezik ako sam želio, na primjer napisati kada ću i čime brati drva u šumi `sutra, ili ako sam želio nešto i`zesti, ali ako zelim pisati o psu, keru... to ni sada ne mogu jer mi nedostaje slovna oznaka za glas slican dz, jer se pas na Crnogorskom kaže nešto kao bidzin, ali se ne moze napisati. Ne znam zašto nijesu uveli još i to slovo. Nije to slučaj samo sa psom, već ima jos takvih primjera, kao što je dzipa i dr.

Prvo, morate se potpisivati ispod svog priloga (jednostavno, na kraju teksta ubacite potpis tako što kliknete na malu plavo-bijelu olovčicu, desno od dva slova A.) Drugo, morao sam intervenisati u vašem tekstu, jer ste prešli sa jezika na političko ocjenjivanje. Napisali ste šta je problem po vašem mišljenju, i hvala. Navratite opet, ako smatrate da možete dati doprinos ovoj enciklopediji.--palapabosnia (razgovor) 11:38, 6 mart 2013 (CET)