Razgovor:Ivica Rajić

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hrvatska "agresija" na BiH

Koji to točno dokument ili službena odluka Hr. vlade ili precjednika potvrđuje ili dozvoljava agresiju na BiH ???!!! Ili, kakva je to država koja vrši "agresiju" na način da primi 350 000 bošnjačkih izbjeglica na vlastiti trošak (smještaj, hrana, zdravstvena skrb...) unatoč ekonomskom slomu pod ratnim strahotama i vlastitih preko 400 000 prognanika. Dobro se sjećam tih dana kada su mnogi HR. građani (i ja osobno) pomagali unesrećenim izbjeglicama na razne načine, kako bi im olakšali. Nadalje, dali je agresor država koja je pomagala obranu BiH od srpske navale, stalnom dopremom ratnog materijala i logistikom (i snagama Armije BiH 1992. godine- provjeriti "Hrvatska Povijest", Ivo Goldstein),obranom pojedinih gradova (ne samo s hrv.stanovništvom- primjer: Bosanski Brod) oslobađanjem Bihaća iz obruča itd...

Svakako da je bilo paravojnih hrv. postrojbi koje su počinile zločine tijekom 1993. godine, ali to nisu bile niti izdaleka organizirane i službene hr. jedinice, a osim toga nisu bile pod kontrolom niti jednog značajnijeg faktora Hvo-a ili Hv što jako dobro potvrđuje i presuda gen. Blaškiću, koji je samo na papiru zapovijedao postrojbama HVO-a, koje, de facto, nije nikako držao pod svojom izravnom kontrolom i nadzorom. Događaji koji su se odvijali tijekom rata u BiH su daleko kompliciraniji da bi bili podložni jednostranim i paušalnim ocjenama s bilo koje strane. A u njihovom rasvjetljavanju zasigurno neće biti od osobite koristi niti emocije (mada razumljive), jer je nužan jedan odmjeren i objektivan pristup, koji će donjeti ostrašćene rezultate, koje će moći potpisati svi ozbiljni povjesničari. A što se tiče Rajića, za zločine koje je počinio već odgovara!!!

Postoji bezbroj dokumenata, i video zapisa o agresiji RH na BiH. Ali pošto si iz RH pronađi Stenograme Franje Tuđmana ili memoare Janka Bobetka koji su štampani u Hrvatskoj, u kojima se precizno govori o brigadama koje su poslane u BiH da ratuju, o broju vojnika, naoružanja, komandantima, prikrivanju dokaza, skrivanju dokumentacije o imenovanju komande HVO od strane HV itd. --Emir Kotromanić 23:28, 13 decembar 2005 (CET)[odgovori]
Drugi dokaz su svjedočenja i iskazi vašeg predsjednika Stjepana Mesića, Ante Markovića, Viktora Ivančića, Ante Nobila, Blaža Kraljevića, vašeg generala Špegelja, Ive Komšića, Stjepana Kljujića, Dobroslava Parage, Vesne Pusić itd. --Emir Kotromanić 23:28, 13 decembar 2005 (CET)[odgovori]
Treći dokazi su presude Blaškiću i Kordiću u kojima je utvrđen međunarodni sukob RH i RBiH, s tim da je RH ratovala protiv BiH, na teritoriji BiH. --Emir Kotromanić 23:28, 13 decembar 2005 (CET)[odgovori]
Četvrti dokaz je ubistvo Blaža Kraljevića...Opis Hrvatsko-bošnjačkog sukoba i uloga Blaža Kraljevića--Emir Kotromanić 23:28, 13 decembar 2005 (CET)[odgovori]
Što se tiče ratnog zločinca Blaškića, on je prvo osuđen na 45 godina, da bi nakon žalbenog postupka bili prezentirani novi dokazi, koji upravo govore u paralelnom lancu zapovijedanja iz Zagreba (drugim riječima agresiji RH na BiH), a Blaškić je dobio smanjenje kazne na 9 godina. Dakle, Blaškić se branio tezom o agresiji RH na BiH, te da on nije imao kontrolu na nivou kakva je bila u rukama Zagreba. Prije sedmicu dana protiv Blaškića je Hag podnio novu optužnicu. --Emir Kotromanić 23:40, 13 decembar 2005 (CET)[odgovori]
Što se tiče da li je Sabor odobrio agresiju, pa nije ni parlament Srbije odobrio agresiju, jer nisu toliko glupi, ali jeste zato Tuđman bjesnio na svoje podređene kada su javno imenovali štab HVO-a i naredio da se ide s tezom kako u BiH ratuju samo HV vojnici porijeklom iz BiH kao dobrovoljci. Više pročitaj u stenogramima. --Emir Kotromanić 23:28, 13 decembar 2005 (CET)[odgovori]

ODGOVOR------

To što su u najžešćim danima Hrv-Boš. sukoba sudjelovale neke postrojbe HV-a apsolutno ništa ne dokazuje. U tim danima je bilo bitno osigurati opstanak Hrvatima u BiH, i volio bih vidjeti koja bi to država mirno gledala protjerivanje svog autohtonog stanovništva iz susjedne države.

Hrvatska država u vrijeme Tuđmanove diktature je ta koja je nanijela najviše zla i Hrvatima koji su bili za Bosnu (tako što ih je eliminisala po kratkom postupku, slučaj Blaž Kraljević) i Bošnjacima koje je etnički očistila iz Hercegovine i otjerala u konc logore. Preseljenje stanovništva iz Srednje Bosne u Hercegovinu (u novoizgrađene selendre koje se zovu Šuškovo i Bobanovo, gdje ni gušteri ne mogu da prežive), prepuštanje Posavine Srbima, su samo neki od dokaza kakvu je ulogu odigrao tadašnji vrh RH prema BiH, a Mijo Anić (nadam se da i njega nećeš proglasiti nekompetentnim, marginalnim itd.) koji je bio član HDZ-a je odbio Tuđmanov prijedlog da dijeli BiH, o čemu je sam dao iskaz. --Emir Kotromanić 12:38, 14 decembar 2005 (CET)[odgovori]

Što se tiće svjedočenja pojedinaca koje spominjete, u nas je opče poznata činjenica izraziti antagonizam između F.Tuđmana i S. Mesića, što ga ne ćini baš nekakvim svjedokom (pogotovo za događanja u BiH koja su izrazito zamršena,dok se situacija na terenu i u salonima bitno razlikovala). Viktor Ivančić i V. Pusić su poznati po svojim, blago rećeno liberalnim stavovima (zapravo ultra ljevićarskim). Što se tiće Ivančića, to mu nije bio niti prvi, niti posljednji istup u kojem apriorno optužuje, ćesto bez i trunke dokaza ili sa nedovoljnim dok. Ante Marković i D. Paraga posve su MARGINALNE LIČNOSTI PO PITANJU RATA U BIH. Marković je tako, obnašao visoke dužnosti bivše SFRJ i to za vrijeme najžešće agresije na Hrvatsku, pa ga se baš i ne da uzeti za ozbiljnog svjedoka!

Da bi se svjedok proglasio neuvjerljivim potrebno je mnogo više od "opće poznatih činjenica"...--Emir Kotromanić 12:38, 14 decembar 2005 (CET)[odgovori]

Presude Blaškiću i Kordiću i nisu baš argument za dokazivanje, budući da je poznata i od HAŠKOG SUDA POTVRĐENA POLITIČKA ULOGA SUĐENJA U HAGU, KAKO BI SE IZJEDNAČAVANJEM KRIVNJE DOŠLO DO POMIRENJA MEĐU NARODIMA (iako su takvi kompromisi istini i pravdi jalova i opasna stvar!). Da je tako potvrđuje i najnoviji slučaj s A. Gotovinom, gdje je cjelokupna RH optužena za "agresiju" na "Rep. Srpsku Krajinu"- kao da je bila rijeć o međunarodno priznatome subjektu! Da nije rijeć o apsurdu i totalnom nonsensu, možda bi ćak bilo i smiješno.

To apsolutno nije tačno. Gotovina je optužen zajedno s Tuđmanom za zločinački poduhvat čišćenja Srba, a ne za oslobađanje teritorije pod kontrolom RSK. Zbog čega je Gotovina bježao ako je heroj i uz to nevin?! Gdje je ta muškost i herojstvo da se suoči s optužbama.--Emir Kotromanić 12:38, 14 decembar 2005 (CET)[odgovori]

U vrijeme sukoba hrv-bošnjaka, i RH je bila još uvijek u teškoj i kaotićnoj situaciji, pa je smiješno spominjati nekakve paralelne linije zapovijedanja, koje, ukoliko su i postojale, nisu bile tako transparentne i jasne na terenu. Ako je nekakva pomoć i koordinacija i dolazila iz ZG, nije sasvim jasno u kojoj mjeri, na što se točno odnosila, kao niti činjenica dali se, i kako mogla provoditi u kaotićnim ratnim zonama.

Kako je ko zapovijedao, najbolje se vidi iz sljedećeg (na internetu vrlo popularnog citata) iz Tuđmanovih razgovora: --Emir Kotromanić 12:38, 14 decembar 2005 (CET)[odgovori]

Tuđman i Bobetko[uredi izvor]

Dana 22. oktobra 1993. na sastanku u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu, na kojem su pored Tuđmana prisustvovali i Janko Bobetko, Imra Agotić, Josip Lucić i Gojko Šušak. Franjo Tuđman započinje sastanak: "Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru obrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se obrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja čuo, koliko smo mi pružali pomoć, ali ima i stanovitih pritužbi, sa tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoći s naše strane. Pa bih želio da čujem s vaše strane, šta je do sada učinjeno i da se dogovorimo dalje (...)"

O samom učešću jedinica regularne vojske Republike Hrvatske u napadu na Gornji Vakuf, na istom sastanku govorio je Janko Bobetko: "Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati (...) Ja sam prekjučer razgovarao sa Toletom (Žarkom, op. pr.) u Dubrovniku i on je tražio da se sastane, rekao sam da ću biti tamo i da dođe, da je jedan presjek situacije koji počinje od toga da su snage zamorene, što je točno, i da za sada on smatra da oni nemaju, mislim Muslimani, nekih friških snaga za neke protuudare, što ne treba potcjenjivati, mora biti pripremljen. Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao (…) to je bilo neorganizirano (...) Međutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro učinila i radila (…)"

Odgovarajući na pitanje Franje Tuđmana o imenu komandanta Pete brigade koja je sa vinkovačkog ratišta premještena u Gornji Vakuf, Janko Bobetko svjedoči o nepobitnom dokazu hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu i Gornji Vakuf: "Bio je Kapular (…) Ima svojih prilika i neprilika, tako da mislite u smislu zapovijedanja jedan od dosta ozbiljnih problema (…) Što se tiče streljiva, to je toliko precizno organizirano da je glavni dotur municije išao iz Ploča, direktno prema Mostaru, iste noći kada je naručen. I general Marinović je od mene dobio ne samo zadatak nego i sva ovlaštenja, i neka postepeno popunjavamo taj front, jer je to najbliži, najkraći, nemam prevoza velikog, tako da je on sa svog fronta smo skinuli bateriju topova 122, minobacače, mine, municiju, dakle sva streljiva koja su tražena, dakle u najkraćem roku, to je funkcioniralo, može se reći, odlično (...) Dalje, za municiju težih kalibara, 130, u tri navrata su pošiljke i narudžbe koje su date odmah bile upućivane prioritetno i točno ka liniji fronta (…) To je i prekjučer jedan čitav teret otišao, ide odavde, težeg kalibra, 130, 105, 120, a sa onog fronta ide sva druga municija, tako da, jasno, troši se (…) Dakle, sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli Treću i Petu brigadu (…) sa ovim smo učinili jako puno u stabilizaciji fronta Vakuf i Mostar."



Stenogrami- zanimljivo bi bilo vidjeti, kada bi tako nešto bilo moguće, što se sve govori, promišlja, raspravlja u kabinetu, primjerice, T. Blaira, ili, zašto ne još bolje, A. Izetbegovića za vrijeme ratnih zbivanja. Tada bi se otkrile razne prljavoće, koje se ne bi dale braniti. Primjerice, vrlo je zanimljivo bilo stajalište službene BiH pred rat, pa i već kada je bilo jasno da Srbi započinju rat, kada se tvrdilo da se "NE ZNA TKO NAS NAPADA", ili ono što se često tvrdi, da je sam Izetbegović Tuđmanu nudio podijelu BiH, što je ovaj odbio. Možda bi se otvaranje još nekih transkripata i arhiva štošta otkrilo o tome tko je i kako "igrao" u rat, uključujući i samu međunarodnu zajednicu i njenu ulogu u krvavim događanjima 90-ih. godina. NA KRAJU, DALI SE VI ZALAŽETE ZA IZJEDNAČAVANJE KRIVNJE SRBA I HRVATA U BIH, MADA JE DOBRO POZNAT RATNI NAPOR VELIKE VEĆINE HRV. STAN. U BIH NA OČUVANJU DRŽAVE, PA I KASNIJA DOGAĐANJA, GDJE JE UPRAVO ZAHVALJUJUĆI TOM "AGRESORU", RH, OSLOBOĐENO MNOGO TERITORIJA DANAŠNJE FEDERACIJE, A SPAŠEN I BIHAĆ?!

pozdrav, LOKI.

Hrvatska je vidjela da njen plan o podjeli Bosne nije uspio. Nakon toga Tuđman je grčevito zahtijevao sastanak s bh. vlastima da se potpiše sporazum o savezništvu kako bi se pokušao izvaditi za zločine u Hercegovini (na jednom snimku Tuđman dolazi helikopterom i postrojava hrvatsku vojsku u Hercegovini). Već sada postoji dovoljno dokaza u postojećim presudama da se RH tuži za agresiju. --Emir Kotromanić 12:38, 14 decembar 2005 (CET)[odgovori]
Ne zalažem se za izjednačavanje krivice Srba i Hrvata, jer je HOS naprimjer bila vojna formacija koja se suprotstavila podjeli BiH i zajedno s Armijom BiH se borila protiv agresije. Nažalost HOS je smetao planovima o podjeli BiH nakon čega je eliminisan. Pročitaj ovdje: Opis Hrvatsko-bošnjačkog sukoba i uloga Blaža Kraljevića--Emir Kotromanić 12:38, 14 decembar 2005 (CET)[odgovori]


Dakle, u ono doba se sa svih strana vrlo ozbiljno razmatrala podjela države, jer se smatralo kako u okolnostima sukoba među narodima BiH, to predstavlja najmanje loše rješenje. Na tome stavu je dugo vremena bila i sama međunarodna zajednica! A i sam Dayton je, zapravo, podijelio državu, jer je stvorio umjetnu tvorevinu "Republiku Srpsku", zbog čega trpi i današnje ustrojstvo države, koje je glomazno, neučinkovito i kaotično.

Relativizacija dogovora u Karađorđevu je nemoguća s obzirom na količinu dokaza, svjedoka itd. Teza "svi su dijelili BiH" je takav pokušaj relativizacije. Poenta jeste da ni Tuđman ni Milošević nemaju šta tražiti u BiH, niti bi npr. Izetbegović imao pravo da dijeli Hrvatsku, ali radilo se o pohlepnim ljudima koji su preko leđa Bosne rješavali nacionalno pitanje. --Emir Kotromanić 11:54, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]

A da se Tuđman, potaknut spomenutim prijedlozima međunarodne zajednice, zanosio nekakvim apsurdnim idejama, točno, ali nije bio jedini u to doba. Primjerice Izetbegović se tako skroz do smrti zalagao za centralističku unitarnu državu sa Bošnjačkom prevlasti, što, doduše prikriveno, nastoji i današnja SDA. U takvim okolnostima, kada su raspad i podjela BiH sugerirani i do nekih faktora međunarodne zajednice, teško bi bilo, iz današnje perspektive, optuživati.

Tuđman nije bio potaknut "prijedlozima međunarodne zajednice ili radikalnih struja u RH", nego je on sam davao prijedloge i bio radikalna struja. O tome upravo govore pomenuti transkripti. Svi ostali su bili miševi u odnosu na njega, on je započinjao sastanak s Bosnom na dnevnom redu, izdavao naređenja o napadu na bh. gradove, tražio izvještaj o rezultatima njegovih naredbi i završavao sastanak kako je i počeo, s Bosnom. --Emir Kotromanić 11:54, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]
Što se tiče Izetbegovićevog unitarizma, Bosna je 1992. godine bila republika. Floskule o unitarističkoj državi su smiješne. U Ustavu RBiH tačno je precizirano šta je republika, a za takvu državu se zalagao bh. ratni vrh, na čelu s Izetbegovićem, a u tom vrhu (ratnom predsjedništvu) su se nalazila i po dva bh. Hrvata (Komšić, Kljujić) i dva bh. Srbina (Mijatović, Pejanović), te dva Bošnjaka i jedan iz reda ostalih. --Emir Kotromanić 11:54, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]


Dakle, nema spora o tome da su neke jedinice HV sudjelovale u ratu 1993., ali opasno bi to bilo stavljati izvan onovremenog konteksta, kada se nije znalo niti da će BiH ostati u istom onakvom uređenju, kao što je danas. Jedina krivnja Tuđmana u ono doba bi bila ta što je, olako potpadao pod utjecaj nekih radikalnih struja.

Mislim da je nekulturno krojit drugom čovjeku dom, preuređivat raspored u kući, otimat namještaj, palit stvari itd. Upravo o tome se radilo. Dva zla čovjeka Tuđman i Milošević su radili to s mojom kućom, metaforički rečeno. Moja kuće je Bosna, a Tuđman je bio taj koji je napravio mnogo krvoprolića u BiH, zavadio dojučerašnje komšije obećavši im Veliku Hrvatsku itd. --Emir Kotromanić 11:54, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]

Ali nije ni iz bliza rijeć o konstantnoj i tako organiziranoj kampanji, kao što je to bila ona Srpskih jedinica u Hr. i BiH. Prije se može reći da je rijeć o jednoj ružnoj epizodi iz povijesti međusobnih odnosa hr i bih.

Tačno je da je to bila ružna epizoda, i da se više ne bi ponovila istina se mora reći. Kada je Mesić rekao istinu proglasili su ga izdajnikom, a potom i nekoliko desetina drugih svjedoka, npr. generala Špegelja koji je od samog početka smatrao da je katastrofalno napadati Armiju BiH u trenutku kada srpska vojska pali i ubija po Bosni. Postoji dobar dio poštenih Hrvata koji se borio u Armiji RBiH, general Stjepan Šiber je bio drugi čovjek Armije BiH itd. Mislim da se obični hrvatski narod mora ugledati na takve ljude, a ne na Tuđmana koji je svoje komplekse "velikog vojskovođe" liječio na mrtvim ljudima, sprženoj zemlji, podijeljenoj Bosni. --Emir Kotromanić 11:54, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]

Što se tiće zločina, događali su se oni dosta podjednako s obje strane (neću spominjati pojedina sela i mjesta), pa stoga nije red njima licitirati- nevine žrtve su ionako već pale, i ništa ih neće nažalost vratiti! Osim toga, spominjete da je "Hrvatska htjela...", što nije točno, jer u Hr nikada nije postojao niti koncenzus po pitanju BiH i hrvata koji tamo žive, niti je većina naroda dijelila mišljenja nekolicine radikala (pretežno iz bosne i hercegovine), pa nije red generalizirati i bacati na nekoga kolektivnu krivnju za zločine što su se dogodili.

Hrvatska je institucija, a ne narod. U transkriptima se tačno prepoznaju sve ključne funkcije Hrvatske države počevši od predsjednika, vlade, generalštaba, saborskih zastupnika koji su učestvovali u prljavoj raboti. Napominjem, Hrvatska za vrijeme Tuđmana. --Emir Kotromanić 11:54, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]

A Hrv. se nije imala što vaditi iz bilo čega, jer je ionako uglavnom djelovala u zaštiti najmalobrojnijega i najnezaštičenijeg naroda u BiH, ali i Bošnjaka ( doprema oružja i ratnog materijala još tijekom 1992. Armiji BiH- provjerite malo dokumente i transkripte ako vas zanimaju). Što se tiće Bosanske Posavine, treba se kloniti fama i konstrukcija, a malo više pozabaviti onime što se zna.

Hrvatska je uzimala 90% pomoći koji je dolazio Bosni i slala u BiH samo 10% i to pretežno lako naoružanje. Nema nikakvih fama, uskoro će početi suđenje Jadranko Prliću i liderstvu tzv. hrvatske republike HB, za udruženi zločinački poduhvat stvaranja "Velike Hrvatske" tj. pripajanj dijelova BiH Hrvatskoj. Hrvati su bili najmalobrojniji narod, ali nisu bili najzaštičeniji jer su bili do zuba naoružani oružjem koji im je RH davala, a oružje je bilo namijenjeno Armiji BiH koje je dolazilo iz cijelog svijeta, ali ga je RH velikodušno uzimala za sebe i HVO. --Emir Kotromanić 11:54, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]


A Gotovina (niti Tuđman) nije planirao nikakvo protjerivanje Srba, nego su oni na poziv svojih vođa krenuli u masovni zbjeg, unatoć pozivima da ostanu. Točno je da su se dogodili zločini u toj operaciji, ali se ne radi o nikakvom planiranom i sustavnom djelovanju, kako ga se optužuje, već o više incidenata na vrlo širokom prosoru zahvaćenom ratnim operacijama. A koliko je ova op. profesionalno izvedena svjedoči i činjenica da ju se proučava na mnogim vojnim akademijama, pa i West Pointu, stoga nema niti govora o "zločinačkom podhvatu". Takva konstatacija je uvredljiva većini Hr. građana, koji, naprotiv znaju jako dobro kako izgledaju pravi "zločinački podhvati" počinjeni u mnogim hr. krajevima protiv Hrvata i drugih nesrba!!! Postoje, naprotiv mnogi dokumenti kao i srpske VHS snimke (neke sam gledao), gdje se potvrđuje njihova strategija, planirana više godina, da se u slučaju HR. ofenzive, režiraju masovni egzodus svog naroda kako bi za to bila optužena Hr. A dijelovi iz optužnice su ionako sastavljeni prema sugestijama četničkog čelnika Save Štrbca i njegove propagandne org. "Veritas".

Zbog čega je Gotovina bježao od pravde, ako je heroj i ako je ovo gore tačno što si rekao? --Emir Kotromanić 12:00, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]



NIJE TOČNO DA JE HR. UZIMALA 90% POMOĆI ZA BIH, A PRIČE O "VELIKOJ HRVATSKOJ" OBIČNI SU NONSENS, JER SE ZA TAKO NEŠTO NIKADA NITI JEDAN OZBILJAN POLITIČAR NIJE ZALAGAO! TAKOĐER MISLIM DA JE SKANDALOZNO USPOREĐIVATI NAJVEČEG BALKANSKOG KRVNIKA I ZAČETNIKA SVIH RATOVA , MILOŠEVIĆA, S TUĐMANOM I NJEGOVIM DJELOVANJEM. Da je bio kontroverzna osoba, točno, ali je obična laž, da je radio na rušenju bosne, i na liniji je onih koji tvrde "tko nas bre zavadi", ili svi su jednako krivi. TAKVI STAVOVI SU UVREDLJIVI ZA HR. GRAĐANE !

Tvoje pravo je da volis ili ne volis Tudjmana, ali nisi dao ni jedan protiv argument da nije rusio Bosnu. Itekako ju je rusio, dovoljni su samo transkripti da zanemarimo bezbroj drugih dokaza i svjedocenja, snimke i sl. Ili ako hoces dovolji su Bobetkovi memoari. Mesic se upravo rastao s Tudjmanom radi njegove zlocinacke politike prema BiH. Tudjman je bio kompleksas koji je pokusavao kopirati Broza, ali pravio je samo budalu od sebe, potom je vec 1991. godine davao izjave kako je BiH umjetna tvorevina, Titova tvorevina itd. Tudjman je karikatura i s te strane se ne moze porediti s Milosevicem...Ali obojica su zlocinci u to nema sumnje. Ukoliko osude "heroja" Gotovinu koji nije ima herojstva da se preda Hagu, onda je i Tudjman osudjen...--Emir Kotromanić 18:44, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]

I još nešto. Bosna je takvo relativiziranje i izjednačavanje HR. i Srbije već skupo platila, još od 1992. gdje se Alija pravio da ne zna tko koga u bivšoj državi napada, a osobno sam mogao svjedoćiti situaciji u Bosanskom Brodu, gdje je dio Bošnjaka cvijećem i burekom dočekivao JNA, koja je već tada učinila mnoge zločine u HR. Štoviše, nije Izetbegović znao tko ga napada kada su ratni sukobi već počeli bivati ozbiljni, kada je započinjala blokada Sarajeva.

Izetbegovic je naredio da regruti iz Bosne ne idu u rat u Hrvatsku u sklopu JNA, u vrijeme kada BiH nije ni bila nezavisna i po tadasnjim zakonima SFRJ mogao je biti osudjen. Izetbegovic je septembra 1991. naredio osnivanje Patrotske lige, to malo ljudi zna, sto je i normalno jer javno nije mogao nastupati protiv JNA, jer BiH jos nije dobila nezavisnost. --Emir Kotromanić 18:44, 15 decembar 2005 (CET)[odgovori]


Još uvijek mislim da Tuđman nije bio zločinac, pogotovo nikako u rangu sa Miloševićem, za koga se zna što je sve učinio. Ali, ako se ne varam HAG je bio pred podizanjem optužnice i protiv Alije, pa treba malo i o tome promisliti!

Varaš se. Hrvatski mediji tipa Slobodne Dalmacije ili Večernjaka su eksperti u izmišljanju iliti relativiziranju uloge RH i Tuđmana, pa tako su proturene i takve informacije. Radi se o sljedećem: Vlada RS-a, 1996. kivna na "celi svet" sklopila je optužnicu protiv Izetbegovića, i poslala je u Haag, ali Luis Arbur tadašnji glavni tužilac kada je vidjela o kolikoj količini propagandnog materijala se radilo, bacila ju je u smeće. Nakon toga se ništa nije dešavalo do 2001. godine kada je Mladen Ivanić došao na čelo Vlade RS-a opet "kivan na celi svet", što se samo "Srbi optužuju" sklopio novu optužnicu i poslao je u Haag. Optužnicu niko nije dirao tri godine niti joj je dana bilo kakva oznaka da se radi o potencijalnom predmetu (oznaka A, B ili C). Nakon toga 2004. Izetbegović je umro, a srpski mediji su bacanje u smeće one prve tužbe koju su poslali u Haag nazvali "da je vođena istraga", hrvatski su se odmah pridružili toj kampanji. --Emir Kotromanić 11:07, 16 decembar 2005 (CET)[odgovori]

Drugo, svatko ima pravo na svoje mišljenje, makar bio i u krivu, kao što si ti kada tako izjednačavaš odgovornosti. Jednako tako imaš pravo i komentirati i ocjenjivati i Gotovinu, mada s tim "heroja" vrijeđaš većinu poštenih ljudi u HR. A to što se nije pojavio pred sudom valjda nešto govori i profesionalizmu tog suda, i u vjeri optuženika u pošteno suđenje, a ne političko, koje bi računalo sa balansiranjem odgovornosti za rat svima podjednako! A što se tiće njegove osude, bez brige, iz niza arhivskog materijala (istog tog na koji se stalno pozivaš) kao i niza svjedoka, snimaka... se jako lako da doći do oslobađajuće presude, što su nedavno govorili i njegovi odvjetnici ( vrlo ugledni usput rećeno). A jedan od informatora haškog suda, i inicijatora tih perverznih optužnica SAVO ŠTRBAC bi mogao i sam završiti na optuženičkoj klupi, jer je vrlo aktivno sudjelovao u događajima u TZV. "RSK", o čemu dokaze imaju i prikupljaju i HR. dokumentacijski centri!

Ja nisam čovjek koji navija za potencijalne ratne zločince. Sutra kada Gotovina bude osuđen, hipotetički rečeno, nemojte se skrivati u mišije u rupe, jer ste ga podržavali. Što se mene tiče neka sud donese odluku da li je Gotovina kriv ili ne i ja ću njihovu odluku poštovati. Međutim, s druge strane meni je totalno nelogično da jedan takav heroj uz sve što si gore rekao da će biti oslobođen i da ima dovoljno dokaza u njegovu korist, da se odmarao na Tenerifima u hotelima s pet zvjezdica, dok su na RH vršili pritisak i blokirali joj ulazak u EU. To heroji ne rade za domovinu. --Emir Kotromanić 11:07, 16 decembar 2005 (CET)[odgovori]


Da čini se nelogičnim, ali nadam se da će se i to jednom razriješiti. Ljudi često rade vrlo nelogićne poteze, što ovo samo po sebi potvrđuje, ali Gotovina se nije samo skrivao, nego je putem svojih odvjetnika nastojao isposlovati dobre uvijete predaje, i to više puta, ali bezuspješno. Možda taj njegov potez treba razumjeti i u kontekstu Blaškića, koji je 9 godina nedužan presjedio u zatvoru, od toga čak 7 u očekivnju početka suđenja. Hrvtatski narod ima još uvijek gorke uspomene iz Jugoslavije, kada je 50 godina nosio kolektivnu stigmu ustaštva i genocidnosti, mada je ustaša u hr. bilo dosta malo u odnosu na sveukupno stanovništvo, a prvi partizanski pokret u Jug. organiziran upravo u HR. ( "Sisački Partizanski odred" u šumi Brezovici kod Siska već 22.06.1941, što se u jug. nije smjelčo spominjati!). Takav stav o Hrvatima i HR. je postojao i u dijela međunar. faktora i, nažalost još djelomice postoji! Iz tih razloga Hrv. imaju stanovitu rezervu i danas prema međunarodnim sudovima, pogotovo onima koji sami u svome programu rada naglašavaju svoju POLITIČKU ULOGU. Dakle, stavlja se naglasak ne na pravo, već na plitičke ocjene! Već je, dakle, u prošlosti političkim putem bila redefinirana povijest ovih prostora, gdje su Hrvati uglavnom bili negativci, a Jasenovačkih žrtava je bilo čak i preko 1.5 milijuna (mada je Žerjavić ustanovio, na osnovi demograf. pod. da se ne radi više od 80-100 000- mada se žrtvama ne smije licitirati)... Tako u dijelu HR. stanovništva danas postoji (ne bez razloga) bojazan da se ne bi opet redefiniralo pov., gdje bi opet izvukli deblji kraj.