Razgovor:Mehmed Spaho

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kada se danas pomene ime Mehmed Spahe (1883-1939) , mladja generacija Bosanaca uglavnom kaze da nikada nije cula za njega. Oni koji znaju, nominuju ga za jednog od najznacajnijih Bošnjaka u XX stoljeću. O njemu ne postoji napisana naucna biografija. O njegovom politickom radu zna se danas cak i manje. A njegova smrt je jos uvijek obavijena velom tajni. Rođen je u Sarajevu 1883. godine u porodici koja bi se danas nazivala intelektualnom, a onda se zvala alimskom. Smatrala su se imucnom ali I otvorenijom u odnosu na mnoge druge sarajevske bosnjacke muslimanske porodice. Otac je bio vrsni znalac šerijatskog prava, I svojevremeno je sluzbovao u Kairu, Damasku, Sofiji I Jajcu kao kadija ili poznatije sudac osmansko-serijatskog prava. Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu (1902), a Pravni fakultet u Beču (1906). Doktorski ispit je polozio 1907., a 1908. je I zvanicno dobio titulu doktora pravnih nauka. Od 1906. do 1908. bio je sudski prislušnik, a od 1910. godine advokatski pripravnik. Kada je u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njenog tajnika. Na tom položaju je ostao do stupanja u politički život. Njegov politicki zivot pocinje uclanjivanjem u Muslimansku Narodnu Organizaciju. MNO je bila prva bosnjacka politicka stranka u doba Austro-Ugarske. Nakon sloma Austro-Ugarske Imperije 1918 postao je clan Narodnog Vijeca BiH, koje je glasalo za udruzivanje sa Hrvatskom, Slovenijom, Kraljevinom Srbijom I Knezevinom Crnom Gorom u jedinstvenu drzavu. Iako tek nakon clanstva u Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji 1923 postaje istinski vodja Bosnjaka, u tome je pokazivao takav politički talenat kakav nijedan Bošnjak kasnije tokom egzistencije Kraljevine SHS I Jugoslavije nije dosegao, osim mozda Dzemala Bijedica sa kojim dijeli tragicnu sudbinu I rahm. Prvog Predsjednika Bosne I Hercegovine Alije Izetbegovica. Doduse misljenja o njegovom doprinosu I radu su kontradiktorna I konfliktna, ali kako ne postoji ni jedan detaljan naucni rad o njegovom politickom zivotu, tesko je davati procjene. Jugoslovenska muslimanska organizacija nastaje ujedinjenjem bosnjackih lokalnih politickih organizacija u februaru 1919. godine. Imala je i svoj politicko-informativni list - Vrijeme. Prvi predsjednik JMO bio je tuzlanski muftija hadzi hafiz Ibrahim Maglajlic, a JMO je na izborima za Ustavotvornu skupstinu Kraljevine SHS raspisanim novembra 1920. u BiH osvojila najveci broj glasova i 24 mandata. Spaho je takodjer jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije medju 11 Bosnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeca SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupnickih mjesta. On je bio I prvi Bosnjak u Vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH i to po etnicko-vjerskom kljucu: Hrvat dr. Tugomir Alaupovic bio je ministar vjera, a Srbin Uros Krulj ministar zdravlja. Njegova politicka biografija, koju daje bosanski knjizevnik Edhem Mulabdic neposredno nakon njegove smrti, navodi da je drzao polozaj: - ministra industrije i trgovine 1919. u prvoj vladi Kraljevine SHS. Na izborima za Konstituantu izabran je za narodnog poslanika u tuzlanskom i sarajevskom okrugu. Spahinu politicku ulogu pri ustavno-politickim nagodbama koje su se vrtile oko stvaranja Kraljevine SHS ne treba ni potcjenjivati niti precjenjivati. On se kao izrazito mlad covjek pojavio na politickoj sceni, zanesen idealima jedinstvene juznoslovenske drzave. Poput Hrvatske, koja je bila natjerana da prihvati mnogo losiji politicki sporazum od Srbije zbog italijanske prijetnje na vlastitim granicama, I Slovenije, u idensticnoj situaciji spram Austrije, i mlada Bosna-Hercegovina je bila "oslobodjena" od strane vojnih snaga Kraljevine Srbije (I Crne Gore nakon protjerivanja posljednjeg vladike). Tako da. realno govoreci Bosanci I bosanski politicki prvaci nisu imali prevelik utjecaj na ustavne sporazume koji su napravljeni na Kritu. Unutar Bošnjaka javljaju tri opcije: mađarofilska, koju zagovara Šerif Arnautović, prosrpska sa Derviš-beg Miralemom na čelu, i jugoslavenska sa Spahom i dr. Hrasnicom. U to vrijeme, jedino je Spaho imao realno rjesenje i njegovo je stajalište pobijedilo medju Bosancima budući da je "bio na fonu povijesnih dogadjaja." Tada se Spaho prvi put, kao izrazito mlad čovjek, pojavljuje na političkoj sceni, gdje ce I ostati sve do svoje smrti. - ministar je trgovine i industrije u vladi Nikole Pašića 1921. godine. Prilikom osnivanja Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) nije zauzimao istaknuti položaj u njoj, ali je snagom ličnosti i prirođenim političkim umijećem u oktobru 1921. izabran za predsjednika JMO. Jedno od njegovih znacajnih politickih dostignuca je "turski paragraf”. Naime, prilikom donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, ili prvog ustava novouspostavljene jugoslavenske države. Spaho je je dobio teritorijalnu kompaktnost Bosne u novoj administrativnoj podjeli zemlje, ili čuveni čl. 135, odnosno "turski paragraf", kako se taj član kolokvijalno zvao. Ustavom je nova kraljevina bila podijeljena na 26 oblasti, a jedino je zakljuceno da Bosna i Hercegovina neokrnjena "ostaje u postojecim granicama". Tada se Pašiću, sa srpske strane prigovaralo da je "za volju šačice privilegovanih ljudi opasao oko Bosne kineski zid", cime se privremeno blokirao srpski nacionalizam. Pomenutim članom je "Spaho načelo autonomije, kompaktnosti i posebnosti Bosne unutar složene jugoslavenske zajednice, pa bez obzira kako se ona zvala, čvrsto afirmirao kao osnovni cilj, ili osnovnu vrijednost, svake bošnjačke politike. To je njegova temeljna zasluga, ili doprinos razvoju bošnjačkog političkog mišljenja i bosanske političke prakse." Kako je to prokomentarisao Sacir Filandra. Jos jedna zasluga dr. Spahe je bila u tome da se stalo u kraj (uglavnom srbijanskom) bezakonju i otimanju, najvise u Bosni, ali i SHS-u, doprinijevski zaustavljanju politicke krize u zemlji, sto je Muhamed Hadzijahic djelimicno I dokumentovao. - Poslije izbora 1923. godine i razlaza JMO stranke sa JMNO liderom Ibrahimom Maglajlićem, frakcije JMO koju je Spaho porazio, postaje istinski vođa Bošnjaka. Razlozi su visestruki I nedovoljno istrazeni. - ministra finansija je u vladi Ljube Davidovića, 1924. godine, - ministar je trgovine i industrije u vladi Velje Vukičevića 1927. godine. U tom resoru s kratkim prekidom ostaje do 1929. godine. Zajedno sa grupom opozicionih stranaka 1932. godine i on izdaje svoje "punktacije". I on, kao brojni BiH politicari, prolazi kroz zatvor (doduse u trajanju od 20 dana) - Obrazovanjem Jugoslovenske radikalske zajednice i padom Petra Živkovića 1935. godine ulazi u vladu Milana Stojadinovića kao ministar saobraćaja, - minister je saobracaja i u vladi narodnog sporazuma Dragiše Cvetkovića 1938. godine. Jedinstveno je njegovo držanje po pitanju podjele Bosne sporazumom Cvetković-Maček. Kao vodja I središte bosanske političke akcije, Spaho je osjećao svu pogubnost I opasnost sporazuma. Spaho je bio svjestan da bi podjela Bosne značila i kraj bosanskih Muslimana, a ne samo Bosne. No po nalogu Dvora sporazum se morao postići, te srpsko-hrvatski problem riješiti. Vlada je o tome trebala biti jedinstvena, a Spaho se odluci protivio. Iskusan politicar, snažno se I vjesto odupirao takvoj namjeri. U tome nije bio usamljen, jer je njegov ured u Beogradu postao srediste bosanske politicke akcije I Spaho je mobilizovao znacajan broj politicara koji su podupirali njegove argumente. Bilo kakav sporazum bez njega, Spaho sigurno ne bi ispoštovao. Iza kulisa je zakljuceno da je najlakše sporazum bilo postići bez njega. Tako da u jeku napora na izradi sporazuma između Mačeka i Cvetkovića, I najvece bosanske opozicije istom sporazumu, dr. Mehmed Spaho je 29. juna 1939. godine osvanuo mrtav u apartmanu jednog beogradskog hotela. Špekulacije o naravi njegove smrti jos uvijek ostaju otvorene. Kako je to sumirao Sacir Filandra u svom clanku o ovom jedinstvenom bosanskom politicaru iz XX. Vijeka, "Spaho je bio čovjek, političar sa svim mahanama koje političari na Balkanu imaju, dakle volio je vlast, znao je osvojiti i čvrsto držati, sa protivnicima se znao obračunavati, bio je sklon nepotizmu u mjeri u kojoj to i danas političari rade, imao je loših poteza i loših procjena, a što je sve u javnom životu normalno, itd. Na znanosti ostaje da o njemu ponudi svoje sudove." Dr. Mehmed Spaho je bio I ostao bosanski politicar koji je principe autonomije, kompaktnosti i posebnosti Bosne-Hercegovine unutar jugoslavenske zajednice, čvrsto afirmirao kao cilj vlastite politike, ili konsekventno osnovnu vrijednost, svake bošnjačke politike. To je moze smatrati njegovom temeljnom zaslugom, i doprinosom razvoju bošnjačkog političkog mišljenja i bosanske političke prakse, zajedno sa Dzemaludinom ef. Causevicem I nizom drugih boraca za ocuvanje svoje zemlje Bosne i svoga nacionalnog i duhovnog identiteta, protiv historijskih I geostrateskih zamki Bosni i Bosnjacima. (Pripremio: M. PIHURA) Izvori: Izvodi iz natpisa kataloga izlozbe o dr. Mehmedu Spahi, Fehima Nametka Izvod iz knjige Sakiba Djulabica "Od Spahe do Alije" Edhema Mulabdica, Spahinom biografijom koju neposredno poslije smrti donosi književnik Izvodi iz knjige : ‘Bošnjačka politika u dvadesetom stoljeću’ Izvodi iz clanka: Historija jednog zaborava, Šaćir Filandra Izlozba Bosnjackog Instituta Izvod iz knige "STARO SARAJEVO - ljudi i dogadjaji" Fehima M. Begovica