Razgovor:Oružane snage
 | Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
Prebačeno sa članka[uredi izvor]
Oružane snage ili Vojska je organizacija ovlaštena da upotrijebi silu, obično uključujući upotrebu oružja, u odbrani svoje države boreći se protiv stvarne ili percipirane prijetnje. Pojam "vojska" se također koristi za označavanje bilo koje imovine ili aspekta vojske. Vojske često funkcionišu kao društvo unutar društva, tako da u sklopu njih funkcionišu vlastite vojne zajednice, gospodarstva, obrazovanja, medicine i drugi aspekati funkcioniranja civilnog društva. Profesija profesionalnog vojnika kao dio vojne grupe je stariji i od same zabilježene moderne historije. Neki od najočuvanijih prizora iz antike oslikavaju snagu i podvige svojih vojnih lidera. Bitka kod Kadeša u 1274 p.n.e. je jedan od najboljih prikaza vladavine i slave faraona Ramzesa II koji uklesan je na njegovim spomenicima. Hiljadu godina kasnije prvi car jedinstvene Kine, Qin Shi Huang, je bio toliko odlučan da impresionira bogove, u koje je on vjerovao, sa svojom vojnom moć da je naredio da se pokopa sa vojskom izrađenom od gline.[1] Rimljani su bili posvećeni vojnim pitanjima, ostavljajući za potomstva mnoge rasprave i spise, kao i veliki broj raskošno rezbareni slavoluka i stupova. U moderno doba, svjetski ratovi i bezbroj drugih velikih sukoba promijenili su angažovanje vojske do neprepoznatljivih razmjera u odnosu na ratove koji ranije vođeni. Carstva su dolazila i odlazila, države su nastajale i nestajale. Ogromne društvene i socijalne promjene su se desile, ali vojne snage i dalje dominiraju međunarodnim odnosima. Uloga vojske danas je centralna u globalnom društvu i globalnoj politici više nego što je ikada bila, htjeli mi to priznati ili ne.
Historija
Oružane snage danas
Vojna historija se često smatra kao historija svih sukoba, ne kao historija oružanih snaga određene države. Postoji određena razlika između historije rata i vojne historije koja daje naglasak na osobe i institucije za odlučivanja o ratu i vođenje rata,dok se historija rata fokusira na samu evoluciju rata u smislu razvoja tehnologije, državnosti i geografije. Vojna historija ima brojne svrhe i namjene. Jedna od osnovnih koristi izučavanja vojne historije je uzimanje iskustava iz postignuća i pogrešaka načinjenih, kako bi se učinkovitije vodili ratovi u budućnosti. Drugi je stvoriti osjećaj vojne tradicije, koja se koristi za stvaranje kohezivne vojne snage. Pored toga još se može naučiti i kako spriječiti ratove učinkovitije. Ljudska znanja i iskustva o vojsci uglavnom se temelje na evidentiranju i zapisivanju događaja i usmene historije vojnih sukoba, sudjelovanja njihovih vojski i mornarica, a od nedavno zračnih snaga. Postoje dvije vrste vojne historije, iako gotovo svi tekstovi obe imaju iste elemente: opisna historija, koja služi za hroniku sukoba, bez bilo kakve izjave koje nude informacije o uzrocima, prirodi ponašanja, završetku i posljedicama sukoba; i analitičke povijesti koja nastoji ponuditi izjave o uzrocima, prirodi, završetku i periodu nakon sukoba kao sredstvo koje proizilazi iz znanja i razumijevanje sukoba u cjelini, i spriječiti ponavljanje pogreške u budućnosti, koja predlaže koncepte ili bolje metode u angažovanju oružanih snaga, ili zagovaranje upotrebe novih tehnologija.
Oružane snage
Svaki narod u historiji čovječanstva je imao različite potrebe za vojnim snagama. Ove potrebe određuju oblike i osnove njihovog sastava, opremi i korištenju objekata. Potrebe takođe određuju i ono koje aktivnosti oružane snage čine u vojnom smislu u mirnodopskim i u ratnim uslovima. Sve vojske, bile one velike ili male, su vojne organizacije koje moraju obavljati određene funkcije i ispuniti određene uloge kako bi bile svrsishodne svojoj namjeni. Ako ne ispune tu obavezu, onda mogu postati takozvane paravojne formacije, civilne odbrane, milicije i druge formacije koji se nemogu definisati kao organizovane oružane snage. Definišu ih vezanosti za državnu strukturu.
sa članka[uredi izvor]
Oružane snage ili Vojska je organizacija ovlaštena da upotrijebi silu, obično uključujući upotrebu oružja, u odbrani svoje države boreći se protiv stvarne ili percipirane prijetnje. Pojam vojska se također koristi za označavanje bilo koje imovine ili aspekta vojske. Vojske često funkcionišu kao društvo unutar društva, tako da u sklopu njih funkcionišu vlastite vojne zajednice, gospodarstva, obrazovanja, medicine i drugi aspekti funkcioniranja civilnog društva.
Profesija profesionalnog vojnika kao dio vojne grupe je stariji i od same zabilježene moderne historije. Neki od najočuvanijih prizora iz antike oslikavaju snagu i podvige svojih vojnih lidera. Bitka kod Kadeša u 1274 p.n.e. je jedan od najboljih prikaza vladavine i slave faraona Ramzesa II koji je uklesan na njegovim spomenicima. Hiljadu godina kasnije prvi car ujedinjene Kine, Qin Shi Huang, je bio toliko odlučan da impresionira bogove, u koje je on vjerovao, sa svojom vojnom moć da je naredio da se pokopa sa vojskom izrađenom od gline (Terracota).[1]. Rimljani su bili veoma posvećeni vojnim pitanjima, ostavljajući za potomstva mnoge rasprave i spise, kao i veliki broj raskošno rezbareni slavoluka i stupova.
U moderno doba, svjetski ratovi i bezbroj drugih velikih sukoba promijenili su angažovanje vojske do neprepoznatljivih razmjera u odnosu na ratove koji ranije vođeni. Carstva su dolazila i odlazila, države su nastajale i nestajale. Ogromne društvene i socijalne promjene su se desile, ali vojne snage i dalje dominiraju međunarodnim odnosima. Uloga vojske danas je centralna u globalnom društvu i globalnoj politici više nego što je ikada bila.
| SADRŽAJ |
|---|
|
