Razgovor:Osama bin Laden

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Internet-group-chat.svg Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
  • Opća pitanja
  • Tehnička pitanja
  • Neutralno gledište
  • Posle svakoga Texta koji je Napisan o Usami Bin Ladenu Sama Cinjenica da Hoce i InsaAllah Dobice / Dobicemo Rat nad Kjafirima i Murtedima-Otpadnicima Od Islamske Vjere"a Allah s.w.t Kaze Ine dine Indel"Lahil Islam Zaista je Jedina Vjera kod Allaha s.w.t Priznata Islam. Sama Cinjenica koja Povlaci Rijec za Buch-a Necisto Kjafirsko Svinjce na koje i Lici,,koliko je Majki Zaplakalo za Neduzna Ubijanja Brace Muslimana i Sestara Muslimanki Koje su Slilovali Rirom Dunjaluka - Svijeta,,, InsaAllah Moja Generacija 70-etih Ce Podici Barjak Pobjede nad Kjafirskima..Kebirellah La Ilahe Ilallah.... Nermin Lelo Jusic

    Ne znam, ovaj podnaslov "Šejh Abdullah Azzam - Osamin ideologista" mi je zaista predug i dosta nerelevantan u odnosu na clanak o bin Ladenu. Mislim da bi se spomenuti podnaslov trebao jako reducirati. Nidurhaf 12:38, 14 novembar 2005 (CET)

    Vandalizam[uredi izvor]

    Korisnik Neregistrovani korisnik je mijenjao ovaj članak i izmijenio podnaslov Rat protiv terorizma, pa s obzirom da su izmjene uključivale pristrasne, neargumentovane i neenciklopedijske informacije, ja sam se našao slobodnim da te izmjene uklonim.

    Vama dragi korisniče bih poručio da otvorite zbirku Muslimovih hadisa (šejh el-Albanijevu skraćenu zbirku koju nadam se imate) te pronađete kako je naš dragi Poslanik Muhammed s.a.v.s. definirao muslimane, a kako mu'mine. U koju grupu svrstati Osamu? Da nas dragi Allah s.w.t. sačuva njegove "borbe za islam". BTW. pročitajte na ovoj Wikipediji članak Pravci u islamu pa mi recite šta vi mislite u koju skupinu bismo trebali svrstati Osamu i njegove sljedbenike? -- Amer Zeherović Poruka 09:52, 29 decembar 2006 (CET)

    Šejh Abdullah Azzam - Osamin ideologista[uredi izvor]

    Kako se približavao kraj afganistanskog rata, Bin Laden se razišao sa MAK-ovim ko-osnivačem Azzamom kasnih 1980-tih, i 1988 formirao El-Kaidu kako bi nastavio džihad. Dok se Azzam nastavio fokusirati na podršku muslimanima u Afganistanu, Bin Laden je svoju pažnju usmjerio na premještanje rata u druge zemlje. Krajem 1989. Abdallah Azzam je poginuo u eksploziji bombe-auta, koja se uglavnom povezuje sa suparničkom afganistanskom frakcijom. Brojne glasine koje su u to vrijeme kružile, okrivile su samog Bin Ladena za taj napad, ali je ovaj to u više bavrat opovrgao. I pored nesuglasica koje su se pojavile među njima dvojicom kada je Bin Ladin odlučio oformiti El-Kaidu i nastavliti džihad van granica Afganistanma, Abdullah Azzam se smatra duhovnim i ideološkim mentorom ne samo Usame bin Ladina, već i El-Kaide. To je zato što je Šejh Azzam tokom proteklog stoljeća bio prvi i neprikosnoveni reformator ideje "oživljavanja institucije džihada u svakodnevnici" te otac "internacionalizacije svete borbe". Njegove ideje o džihadu kao jedinom rješenju nagomilanih problema muslimanske zajednice su ostale osnovom El-Kaidine ideologije. Abdullah Jusuf Azzam je rođen u selu Silat el-Harisije, u regiji Džinin na Zapadnoj obali 1941. osnovnu i srednju školu završio je u svom selu. Kasnije je nastavio obrazovanje u na poljoprivrednom fakultetu Haduri nedaleko od Tul Kerema gdje je diplomirao. Nakon toga Azzam je radio kao učitelj u selu Adder u južnom Jordanu, da bi se kasnije upisao na fakultet Šerijata na Univerzitetu u Damasku gdje je 1966. stekao fakultetsku diplomu iz šerijatskog prava. Nakon što su izraelske trupe u ratu 1967. okupirale Zapadnu obalu Šejh Abdullah Azzamje izbjegao u Jordan. U kasnim 1960- tim pridružio se tada proglašenom "džihadu" ili borbi protiv izraelske okupacije. Ubrzo je otputovao u Egipat gdje je na poznatom islamskom sveučilištu Univerziteta El-Azhar stekao zvanje megistra iz oblasti islamskog prava. 1970. godine Jordan je protjerao PLO )Palestinsku oslobodilačku organizaciju sa svoje teritorije čime je prestala mogućnost vođenja džihada sa jordanske teritorije protiv Izraela. Šejh Azzam je iskoristio to vrijeme i prihvatio poziciju predavača na Jordanskom univerzitetu u Ammanu. 1971. je dobio stipendiju na El-Azharu gdje je odbranio doktorat iz islamske jurisprudencije (Usuli fikh). Dugi niz godina Azzam je bio aktivan u različitim oblicima borbe protiv izraelske okupacije palestinske zemlje. Međutim kako je vrijem odmicalo on je, prema svome kasnijem priznanju, počeo shvatati da je ta borba daleko od "istinske borbe kakvu propisuje islam- džihada". Upravo je to, prema mišljenju mnogih, bio razlog zbog čega je zamrznuo sve svoje aktivnosti u Jordanu i prihvatio posao univerzitetskog profesora u Saudijskoj Arabiji. Razmišljajući o arapsko izraelskom konfliktu, Azzam je došao da vlastitog zaključka da je ključni razlog za poraze arapskih vojski koji su se nizali bio u njihovom nedosljednom pridržavanju islamskog učenja. Bio je mišljena da je jedino rješenje za stanje u kome se nalaze muslimani današnjice u povratku borbenog duha pojedinca i čitave zajednice ili rečeno riječima Šejha: "Džihad i puška samo: ne pregovori, ne konferencije i ne dijalozi,". Kada je SSSR izvršio invaziju na Afganistan i kada je počeo otpor afganistanskih mudžahida okupaciji, Azzam je bez razmišljanja odlučio podržati borbu koja mu se činila dosljednom interpretacijom njegove vizije džihada protiv okupatora. Iako je matični islamisitčki pokret Muslimanske braće kojem je pripadao sa rezervom gleda na afganistanski džihada Šejh Abdullah je odlučio suprotstaviti se zvaničnom stavu pokreta i po cijenu isključenja iz njega uzeti aktivno učešće u organizaciji i duhovnom vodstvu afganistanskog džihada. Napustio je poziciju predavača na Univerzitetu Kralj Abdulaziz u Džidi, Saudijska Arabija i otputovao u Islamabad kako bi bio bliže dešavanjima u susjednom Afganistanu. Tu se on po prvi put upoznaje sa liderima džihada u Afganistanu. U vrijem svoga boravka u Pakistanu počeo je predavati na Islamskom univerzitetu u Islamabadu. Vremenom je napustio i ovu predavačku poziciju kako bi se u potpunosti posvetio podršci afganistanskom džihadu. Kasnije će, 1980. dovesti svoju porodicu u Pakistan a nešto kasnije preseliti se u Peševar, grad koji se smatrao logističkim centrom afganistanskog otpora. U Peševaru, Azzam je osnovao Bejt-ul-Ensar (Kuća pomagača- Mudžahidski biro usluga). Biro je služio za organizovanje i provođenje projekata koji su imali za cilj prikupljanje materijalne podrške borbi mužahida ali je služio i kao regrutni centar za regrutovanje i obučavanje dobrovoljaca iz čitavog svijeta. Međutim, ni ovo nije zadovoljilo Azzamove težnje da učini sve kako bi afganistansko iskustvo borbe prema onome, što je on smatrao, islamskim okvirima bude uspješno i samim time primjer koji će se oponašati u drugim kriznim područjima islamskog svijeta. Nije prošlo dugo i on se našao na prvoj liji fronte, među mudžahidima kojima je do tada davao samo materijalnu i duhovnu podršku. U Afganistanu teško da je ikada ostao dugo na jednom mjestu. Putovao po zemlji, obilazeći većinu provincija i država kao što su: Logar, Kandahar, Hindukuški Visovi, Dolina Pandžsera, Kabul i Dželalabad. Ova putovanja su mu pomogla da se uvjeri iz prve ruke u herojske postupke običnih ljudi, koji su žrtvovali sve što su imali - uključujući i svoje vlastite živote ako je to bilo neophodno - za "ponovni pobjedu muslimana". To ga je učinilo još odlučnijim u njegovoj viziji obnove duha džihada u posrnulim muslimanskim nacijama kao jedinog načina rješenja nagomilanih problema. Ono što su do tada bile samo intelektualne vratolomije u knjigama i ideje male skupine ljudi u nekom čašku džamije postale su realnost koja je svaki dan imala sve više ljudi koji su je podržavali. Po svome povratku u Peševar Šejh je postao još ažurniji u svome promovisanji džihadskih ideja. Pokušao je ujediniti zavađene lidere afganistanskog džihada. U međuvremenu je pozivao one koji se nisu uključili u borbu da to učine. To mu je ubrzo priskrbilo reputaciju jednog od lidera afganistanskog džihada čak i među Afganistancima dok je među dobrovoljcima iz ostatka svijeta bio neprikosnoveni lider. Posebice je značajna njegova uloga u internacionalizaciji afganistanskog džihada. Naime, tih godina on je širom muslimanskog svijeta isplivao kao najotvoreniji zagovornik afganistanske borbe ali i ideje džihada uopće. Bio je to rezultat njegovih učestalih putovanja naročito po arapskim zemljama. Gdje god da je dolazio pozivao je muslimane u S obzirom da je svojevremeno administracija SAD podržavala borbu mudžahida protiv sovjetske okupacije sve proamerički orijentisane vlade u arapskim zemljama (naročito one u Perzijskom zaljevu) su davale relativnu slobodu Azzamu u njegovim nastupima tako da je slobodno po džamijama i kulturnim centrima muslimanskim masama prenosio "pozitivna iskustva afganistanskog džihada" vrbujući nove dobrovoljce i skupljajući dodatnu financijsku podršku. U tim prilikama govorio je: "Šta je svakoj islamskoj pokrajini dati stotinu zrelih mladića za Afganistan?! Šta je svakom muslimanu dati odjeću, obuću i hranu onima koji brane našu čast svojom krvlju i dijelovima svoga tijela?!" Pored niza predavanja i hutbi koje je držao za vrijem svojih putovanja te uspostavljanja kontakata sa bogatim pojedincima koji su bili voljni davati značajne donacije za pomoć svojoj braći u vjeri, Azzam je napisao veći broj knjiga u kojima je svoje stavove učini jasnim i pristupačnim širim muslimanskim masama. Najpoznatije među tim knjigama su Pridružite se karavanama šehida, Odbrana muslimaske zemlje i Allahovi znakovi u afganistanskom džihadu. Njegovo djelovanje u Afganistanu učinilo je Abdullaha Azzama glavnim stubom džihadskog pokreta u regiji. Igrao je značajnu ulogu u utjecaju na pogled muslimana na značaj džihada, i služio kao uzor mlađoj generaciji muslimana, koji su u sve većem broju dolazili u Afganistan. Međutim, šejh Azzam nije bio bez neprijatelja u džihadskom pokretu. Pokret je bio podijeljen rivalstvima i frakcijama. 1989. fatalna količina TNT-a podmetnuta je ispod mimbera s kojeg je Šejh trebao održati hutbu. Bomba nije eksplodirala. 24-tog novembra 1989. tri bombe, podmetnute duž puta kojim je Abdullah Azzam obično putovao u džamiju, eksplodirale su. Šejh je ubijen, zajedno sa svoja dva sina. Glasine su konzistentno povezivale Osamu Bin Ladena sa ubistvom Azzama, iako nije postojao dokaz za to. Danas svi sljedbenici džihadskih pokreta bez izuzetka za šejhovu smrt krive američku administraciju i CIA-u Nakon smrti, Azzam je ostavio na desetine knjiga o vjerskim doktrinama, vjerskim fetvama i ideologiji džihada. Ideologija koju je utemeljio Abdullah Azzam i njena realizacija u afganistanskom ratu, potakla je brojne procese u modernoj historiji islamističkih pokreta:

    • Stvaranje jedne vrste islamske internacionale, kroz vrbovanje doborovoljaca širom muslimanskog svijeta, koji su pomagali borbi afganistanskih mudžahedina • Stvaranje globalne mreže radikalnih muslimanskih boraca preko veza između ovih dobrovoljaca i radikalnih islamskih pokreta širom muslimanskog svijeta. • Stvaranje mistike nepobjedivosti. Pobjeda islamskih boraca nad sovjetskim snagama donijela im je međunarodno oduševljenje i služila kao izvor inspiracije islamistima iz svih krajeva muslimanskog svijeta. • Stvaranje široko utemeljenog kadra visoko motiviranih i iskusnih ratnika, s namjerom proširenja islamske revolucije cijelim svijetom

    Osama Bin Laden je jedan od istaknutih produkata afganistanskog rata, a njegova organizacija Al-Kaida je jedan od glavnih izraza afganistanskog fenomena. Bin Laden svoju borbu posmatra kao dio konflikta između islamske i drugih civilizacija, posebno Judeo-krstaške, kako je on naziva. Širom svijeta simpatizeri El-Kaide vode džihad kao kulturnu borbu na tri fronta. Najneposredniji front je unutar muslimanskih zemalja, gdje je cilj da se ponovo uspostavi vladavina šerijatskog prava. Drugi front je u zemljama sa muslimanskim manjinama, smještenim na "linijama razgraničenja" sa drugim kulturama, kao što su Balkan, Kavkaz, Kašmir itd. A posljedni front je internacionalna kulturalna borba islama sa zapadnom, posebno američkom civilizacijom, koju ova skupina islamista smatra izvorom svog zla i glavnom prijetnjom islamu. piše Muhamed Jusić BiH 0038761768717