Razgovor:Podhum (Livno)

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

u Pogliu livagnskomu na 1241, olli , kako drughi ochie , na 1235.Gdi na jednoj Planini velle visokoj , koja se Tribaustcza zvasce , grad sagradisce, koji od Ungarcza bih gniegovim immenom zazvan HUM, a posli do sadascgniega vrimena zazvase PODHUM). - šta je ovo??--Squirrel 19:39, 16 april 2008 (CEST)[odgovori]

Našao sam taj dio teksta ovdje, gdje izvjesni Kačić govori o nastanku naselja Podhum. Nakon googlanja sam našao da je to Andrija Kačić Miošić i najvjerovatnije citat iz njegovog djela "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" (1756) --Smooth O 19:55, 16 april 2008 (CEST)[odgovori]
ako neko nekad bude ovo preuređivao nek se nađe i taj podatak. pozz Squirrel 19:57, 16 april 2008 (CEST)[odgovori]

U selu se nalazi džamija čija gradnja je započeta 1928. a dovršena 1937., srušena u predhodnim ratnim dešavanjima, obnovljena u poslijeratnom periodu.U selu žive porodice Nuhbegovići, vrlo stara porodica,porijeklom od Nuh-bega Repovca, iz Repovaca u okolini Konjica, Mehići,porijeklom od Žunića, Žunići,vjerovatno najstariji bošnjački rod u Podhumu, predak im je Alija Zadvarac, staro prezime im je bilo Arapović po kojem je Hasanaginica Arapovićka ušla u svjetsku književnost,živjeli su u Dalmatinskom zaleđu, Malići,porijeklom od Žunića, Omeragići, porijeklom iz Žabljaka u Crnoj Gori i Bulići, porijeklom od katoličke porodice Bulića iz Podgradine po Perkoviću. Oni sami nose predaju da su porijeklom od vladara srednjevjekovnog grada Huma, i da su živjeli sa istočne strane jezera gdje i danas postoji toponim Bulića groblje .Od ostalih porodica najbrojniji su Ćurići,porijeklom iz Boke kotorske, poslije sele u okolinu Konjica te u Korita sa istočne strane jezera, 1795g, doseljavaju u Podhum,Pavići, porijeklom sa Tijarice, Mihaljevići, vrlo stara plemićka porodica, predak knez Mihovil, Sučići, jedna od najstarijih porodica iz Livanjskog polja,korijeni sezu do XII vijeka, staro prezime Sučeče, Batinići,stara plemenita porodica, Galešići, stara plemenita porodica,predak knez Galeša saveznik srednjevjekovnih Kotromanića,Sablići, porijeklom sa Sablića kose kod Sinja itd.Interesantno je reći da jedan dio sela tzv,Mejdan se ispraznio iseljavanjem u Tursku i unutrašnjost Bosne.U Podhumu je rođena velika diva naše književnosti Bisera Alikadić ćiji otac Nijaz je bio učitelj u osnovnoj školi.U selu se nalazi i Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja napravljena 70 tih godina .Stara crkva se nalazila sa zapadne strane sela.

U Popisu knezova i vlastele naroda slovinskoga, Kačić spominje porodicu Bergeljić (...Bergheglich knezovi od Podujma iz Livna), koji su pred Mongolima pobjegli iz Osijeka i došli (u Pogliu livagnskomu na 1241, olli , kako drughi ochie , na 1235. Gdi na jednoj Planini velle visokoj, koja se Tribaustcza zvasce, grad sagradisce, koji od Ungarcza bih gniegovim immenom zazvan HUM, a posli do sadascgniega vrimena zazvase PODHUM).

Danas nema porodice Bergeljić na Livanjskom polju, ali pomen na nju nalazimo u jednoj priči o Brgonjić-banu, koji je stanovao na mjestu današnje Nuhbegovića gradine na brdu Tribanj iznad Podhuma.U Sutivanu na ostrvu Braču spominje se 1719. izumrla splitska porodica Bergelić. Vrlo je vjerovatno da ovi Bergelići vode porijeklo od livanjskih Bergeljića koje spominje Kačić.

Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, sveska XV-XVI, Sarajevo, 1961. Podhumski Bergeljići su iz okoline Osijeka i živjeli su na obali rijeke Berge po kojoj su dobili prezime, neki raniji autori sa smatrali da je rijeka Berga ustvari mađarski naziv rijeke Drave, što nije potvrđeno. Toponim Berga se dodvodi u vezu sa regijom Baranja, što još nije potpuno istraženo, historičari smatraju da su mađarskog porijekla.

Grad Hum osnovan 1241. godine kad je Knez Bergelić izbjegao iz Osijeka i na gradini načinio utvrdu i nazvao je HUMANIN. Poslije je u podnožju grada Huma postepeno nastalo naselje koje su nazvali PODHUM. Grad je izgorio u požaru 1467, godine. Jedan dio porodice Bergelić seli u Dalmaciju tačnije na Klis. Porodica Bergelić je u svoje vrijeme visoko kotirala u tadašnjoj Bosni imala je i svoj grb, pronađen u arhivu "Muzeja grada Splita" Izgled grba je sljedeći: na štitu se nalazi lik zlatnog sokola raširenih krila, iznad sokola se nalazi kostrijet od zlata i jedno plavo krilo. Ispod sokola se nalazi polje koje je iscrtano kosim linijama. Grb simbolizira dar bosanske kraljevske i banske porodice Kotromanića kojim su darovali bana Bergeljića za uspješne borbe protiv hrvatskih velikaša, naročito Šubića, o tome postoji pjesma u Razgovoru ugodnom naroda slovenskoga.