Razgovor:Politička stranka

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sa članka dvojnika[uredi izvor]

Političke stranke su organizovane političke grupe čiji je cilj osvajanje vlasti, zadržavanje i participacija u vlasti.

Da bi funkcionisale moraju imati dvije osnove. To su:

  1. Program u kome izlažu svoje političke poglede (obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, vojska, penzije, ekologija i druge). To je osnova za okupljanje političkih pristalica i onih koji imaju slične stavove i zajedničke ciljeve i interese da ih ostvare.
  2. Organizacionu strukturu putem koje ostvaruju svoje političke ciljeve. Organizaciona struktura je uspostava unutrašnje strukture stranke (hijerarhija) putem koje ona na funkcionalan način ostvaruje svoje programske ciljeve. Od uspješnosti organizacije zavisi i njena društvena snaga. Nezamislivi su politički procesi u jednom društvu bez slobodne organizacije i djelovanja stranaka.

Stranke održavaju svoje kongrese na kojima utvrđivaju hijerarhiju u organizaciji ili eventualno tu strukturu mijenjaju. One se bore za osvajanje vlasti putem izbora ili njeno održavanje ukoliko su je predhodno zadobile. Najčešće se zalažu za legitimitet tj. prihvatanje države i njenih institucija kao opće društvenih institucija potrebnih svim građanima.

Većina teoretičara uočava da su stranke osnova konstituisanja civilnog društva i pretpostavka demokratizacije i humanizacije međuljudskih odnosa, ali i poštivanja i ostvarivanja ljudskih prava. Nastaju u periodu značajnih društvenih reformi, a to je krajem 18-tog st. u Engleskoj (Wighs i Tories) i SAD-u (demokratska i republikanska) dok u većini evropskih zemalja u 19-tom st. Sistem predstavničke vladavine (reprezentativne vladavine) polazi od spoznaje da građani kao nosioci suvereniteta i osnove vlasti ne mogu neposredno donositi političke odluke okupljajući se na trgovima kao što su to činili stari Atinjani. Inače, politički sistemi se dijele na jedno stranačke- u ne demokratskim sistemima i totalitarnim društvima (npr. SFRJ i današnja Kina), i na više stranačke koji su karakteristika slobodnog političkog organizovanja u demokratskim državama (laburistička, konzervativna i liberalno demokratska stranka u Velikoj Britaniji).

Također pogledajte[uredi izvor]